Odgojni aspekti

Obrazovanje očima jedne mame

Nada umire posljednja

Fontoplumo

17.08.2023

Pa kada vam iz ministarstva ne odgovore ili vam kažu da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve, vi lijepo stupite u štrajk – upućujem je.

Foto: Stock Adobe

Naša je kći ovog ljeta riječ raspust shvatila doslovno i raspustila se potpuno. Oslobođena dnevne rutine, bez višesatnog nadzora odraslih, spava do kasno, jede kad hoće i besposličari sa slušalicama u ušima. Vozi bicikl, s drugarima igra odbojku ili pregledaju shortseve na telefonima. Trenutno je ni omiljeni stripovi ne interesiraju.

- Koliko još imam raspusta? Koji je sada mjesec – pita nekidan, a dobro zna da školska godina počinje u septembru.

- Izračunaj sama – čikam je da makar malo upali motorku.

- Nije ti fazon – mršti se i otvara kalendar na telefonu.

- Jesi li to poželjela školu? – pitam.

- Ti bi baš da provociraš? – odgovara protupitanjem.

- Ma kakvi. Samo se nadam. Dobijaš novi predmet – radujem se umjesto nje.

- Nada umire posljednja – mudruje. I koji opet novi predmet? – cijedi kroz zube.

- Hemiju – velim.

- Bljak – reagira.

- Nije ti fazon – kažem sad ja. Hemija nije bljak, već super cool nauka.

- Možda tebi.

- Možda bi bila i tebi kada bi dopustila da te zainteresuje. Bilo šta u školi – dodajem.

- Paaa, interesuje mene puno stvari u školi – proturječi.

- Na primjer, šta? – pitam.

- Na primjer, jesu li H. i A. i dalje zajedno. I kad će slavina u WC-u u prizemlju biti popravljena. Sva budem mokra, koliko prska – objašnjava školske interese.

- Znaš ti dobro na šta ja mislim – vraćam priču u korito.

- Znaš i ti dobro da se ja ne palim na školu. Kao da ne znam šta će biti iz te hemije. Štrebaj, štrebaj, štrebaj, zadaća, zadaća, zadaća – širi ruke, prevrće očima.

- Zadaća vam pomaže da savladate gradivo ili da dovršite ono što na času niste stigli – branim zadaću, ali jalovo.

- Kad ne stignemo sve na času, to nije moj problem. Kako nikad nemamo zadaću iz tjelesnog? – presreće mi argumente.

Znam i sama da je zadaća često rezultat pretovarenih kurikuluma, da je nerijetko kod kuće odrađuju roditelji, kao i da je neke škole pa i obrazovni sistemi ne poznaju. Jednako tako, svjesna sam i da je rasprava o tome je li zadaća potrebna ili ne bez konca i zaključka. Koliko god je onih što zagovaraju zadaću, tvrdeći da ona olakšava usvajanje gradiva, jača odgovornost učenika i navikava ih na samostalan rad, toliko je i onih koji zagovaraju da je zadaća opterećenje, da frustrira učenike i da njen pozitivan učinak još niko nije dokazao.

Isto tako znam i za lekcije na sedam stranica i na šta misli kad kaže štrebaj, štrebaj, štrebaj.

- Nestalo ti riječi, a? – likuje kad vidi da sam zaćutala na njeno posljednje pitanje.

- Nije ti fer komentar – kažem joj, iako svjesna da je skroz na mjestu.

- Vidiš i sama koliko se s ostalim roditeljima iz tvoje škole trudim da bilo šta promijenim. Sjećaš li se koliko smo se borili da se vratite u škole u pandemiji? Sjećaš li se da sam danima kasno dolazila, to smo se angažirali na kurikularnoj reformi. Pa samo o preteškim ruksacima trubimo godinama i tražimo rješenja – kukam u naletu malodušja.

- I? – podiže obrvu. Šta ste postigli?

Zaćutim opet, nestade mi riječi.

- Eto, ništa – kapituliram. Nego, nisi više mala i uskoro završavaš osnovnu školu. Kad ti je škola toliko bljak i sve ti u njoj naopako, sjedni sa drugarima iz svih odjeljenja svog razreda kad počne školska godina, pa fino napišite šta to sve u školi ne valja i kako biste vi da bude. Onda to što napišete predajte razredniku ili, još bolje, pošaljite e-mailom ministrici odgoja i obrazovanja. I još medijima pride. Pomoći ću ti da skupiš e-mail adrese. Pa kada vam iz ministarstva ne odgovore ili vam kažu da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve, vi lijepo stupite u štrajk – upućujem je.

- Je li me zezaš? – pita tiho i maksimalno iskolačenih očiju.

- Nimalo – kažem, namjestivši glas na ozbiljno. Kad već u ministarstvu ne slušaju roditelje, pojedinačno ili u Vijeću, kad nastavnike i pedagoge ne zarezuju, kad se u medijima samo pravdaju, možda vas djecu ozbiljno shvate.

- Nisam baš ovo zadnje ukapirala, ali ideja ti je cool – veli kći naglo probuđenog interesovanja. Prvo ukinuti zadaću, produžiti veliki odmor i... i ono građansko obrazovanje isto izbaciti – nabraja, više za sebe nego naglas. D. će to najbolje znati, on je naš genijalac. Nadam se samo da će i ostali htjeti – vergla, a oči joj se cakle.

- Znaš kako kažu – velim joj. Nada umire posljednja.

I nešto mislim zašto naše škole ne uče djecu da zahtijevaju smislene promjene u obrazovanju. Djeca često djeluju nezainteresovano i odsutno, ali iz nekih pukotina, kada se otvore, sve gledaju širom otvorenih očiju. Znaju šta žele i šta im treba. Otkrili su kanale komuniciranja i učenja koje mi nikada nećemo dostići. Ako radimo u njihovom interesu – trebalo bi da ih saslušamo, dobro razmislimo o tome, pa nešto prihvatimo, a nešto s jakim argumentima odbijemo. Oni će u zahtjevima nadoći, i možda će prvi biti da odmor traje duže, ali kasnije će to biti sve smislenije i odgovornije. Bez toga sva ta vijeća učenika, vijeća mladih i slični forumi nemaju nikakvog smisla.

Najnovije

Obrazovanje očima i srcem jedne mame

Nasilje nad ženama i Okvirni nastavni plan i program za devetogodišnju školu u FBiH

Fontoplumo

Obrazovanje očima i srcem jedne mame

Pitanja, primjedbe i odgovori

Fontoplumo

U školi O Gazi

Bilo bi dobro da se ministarstva obrazovanja oglase

Marko Ban

Prilog reformi školstva

Ono crveno što smrdi

Nenad Veličković, Lejla Reko Šarčević

Izbijanje iz pojma

Sretan dan sretnih bankara ili treba li djecu voditi u banke

Svjetlana Nedimović