Nova čitanja

Dva selfija iz Kaknja

Mobiteli, poremećaj generacije

Hana Huskić

06.10.2017

Tragom studije koja upozorava na posljedice masovne ovisnosti o pametnim telefonima, Školegijum je pokušao provjeriti uklapaju li se naši srednjoškolci u globalnu depresivnu sliku.

Osjećam se više gola kad nemam mobitel uz sebe nego kad sam gola. Svaki trenutak moga dana, mobitel nije dalje od metar od mene. Prva i zadnja stvar koju pogledam kad se probudim i kad idem spavati, moj sat, moja budilica, moj radio dok se tuširam, moje uputstvo za korištenje deterdženta dok sjedim na WC šolji. Preko mobitela istražujem i gledam edukativne emisije, ostajem u kontaktu s prijateljima koji ne žive blizu, ali isto tako, najveći dio vremena, samo čitam i gledam šta drugi ljudi rade sa svojim životima. Postala sam voajerka modernog vremena i nikome to nije nimalo čudno.

Američki časopis Atlantic podijelio je isječak iz knjige I-Gen: Zašto današnja superuvezana djeca odrastaju manje buntovnički, više tolerantna, manje sretna – i potpuno nepripremljena za odraslost – i šta to znači za nas ostale autorice dr. Jean M. Twenge. Twenge generaciju mladih rođenih između 1995. i 2012. naziva I-generacijom, generacijom koja odrasta uz pametne telefone i ne sjeća se vremena prije interneta. Kroz niz istraživanja, Twenge dokazuje generacijske razlike između I-Gen i starijih generacija, te krivi internet i pametne uređaje za većinu osobina koje je I-generacija pokupila.

Put u usamljenost

Twenge kroz dugogodišnja istraživanja zaključuje da je I-generacija fizički sigurnija nego ranije generacije, ali da su na rubu krize mentalnog zdravlja. Slobodu koju su tinejdžeri iz starijih generacija izražavali kroz neovisnost od svojih roditelja, pušenje, pijenje i istraživanje seksualnosti u tajnosti, moji vršnjaci pronalaze u pametnim uređajima zaključanim lozinkama. Mladi nikad nisu provodili više vremena sa svojim roditeljima, u isto vrijeme, potpuno otuđeni u svojim virtualnim svjetovima. 

Pad kvalitete mentalnog zdravlja kod tinejdžera Twenge isključivo povezuje sa vremenom koje tinejdžeri provedu uz mobitele. Procenti rastu iz godine u godinu, ali proporcija ostaje ista: što više mladi provedu uz ekrane, veća je vjerovatnoća da će prijaviti simptome depresije, nervoze i usamljenosti (samo od 2012. do 2015. simptomi povezani sa depresijom su se povećali za 21% kod dječaka, a 50% kod djevojčica). Još jedan trend koji Twenge povezuje sa upotrebom mobitela je drastični pad u kvaliteti i količini sna kod tinejdžera. Od 2012. do 2015, 22% tinejdžera je spavalo manje od sedam sati, iako stručnjaci savjetuju barem osam.

Sve simptome koje je Twenge analizirala prepoznajem u svome okruženju. Ako mobiteli već velikim dijelom uzrokuju manjak sna, nervozu i usamljenost, ostaje još jedno pitanje: Kako upotreba mobitela utiče na efikasnost tinejdžera u školi i da li bi se pametni mobiteli mogli pametnije koristiti u obrazovanju?

Selfie s Lejlom, Emmom i Nadinom

Nakon što sam članak pažljivo pročitala, odlučila sam provesti malo privatno istraživanje, da provjerim drže li teze dr. Twenge vodu. Tj. odnose li se njeni zaključci i na mlade u Kaknju, gradu u kojem sam i sama odrasla i išla u osnovnu školu. Naumila sam razgovarati s njima.

Već odavno znam, ako želim pronaći srednjoškolce, ne mogu ih naći na igralištu. Subota, pola jedan; nargilla bar, simboličkog naziva Selfie (1).

Naručujem čaj i posmatram. U zadimljenoj prostoriji nema starije osobe od dvadeset godina. Prepoznajem nekoliko momaka s kojima sam išla u osnovnu, ali odavno nismo pričali. Nekoliko ljudi me primjećuje, ali pažnja im ostaje na jednoj od dvije stvari: ili nargili, ili mobitelu. Svi sjede u grupicama od tri ili četiri, rijetki razgovaraju, a i oni pola gledajući u mobitele, a pola u sagovornike. Niko nije raspoložen da odgovara na moja pitanja: dvije djevojke, jer im je neugodno; četiri momka, jer su trebali da idu brzo. Ali, ipak!

Emma i Lejla su maturantice srednje škole, Nadin je treći razred. U trenutku u kojem im prilazim, sve troje u isto vrijeme čestitaju rođendan prijatelju, istom porukom, svako sa svog mobitela.

Koliko sati dnevno koristite mobitel? Šta biste radili da vam se mobitel pokvari?

Lejla: Otprilike možda, od cijelog dana, tri do četiri sata ukupno kad se sve sabere. Koristim internet i u školi, ne pravim nikakvu razliku, štaviše, vikendima koristim manje, jer se više družim. Imam manju potrebu da držim mobitel u rukama. Tako da bih se samo, eto, više družila s ljudima.

Emma: Možda trećinu dana. U suštini, sve mi se svelo na to da se čujem sa roditeljima i prijateljima preko Vibera. Da ne trošim kredit, ne pišem poruke, svelo se na internet. A da se pokvari? Više sam tip koji svejedno voli da putuje, tako da bih mogla telefon ostaviti po strani.

Nadin: Mnogo! Koristim ga čim ustanem. Ne koristim sad 24 sata, ali ga koristim veći period dana, definitivno. Ima dana kad mi jednostavno treba odmor od telefona i svih tih smart uređaja, tako da i kad bi se mobitel pokvario, odmarao bih se: ležim, crtam, sviram gitaru.

Koriste li mobitel više momci ili djevojke? Po čemu to znate?

Lejla: Djevojke, jer puno više slikaju. Koristimo mobitel za selfije, dopisivanje, i obično su djevojke te koje imaju neki razgovor tipa: hej, vidi šta sam napisala ovom, dok momci nemaju taj običaj. Možda ustvari koriste drugačije stranice. Ne znam.

Emma: Definitivno djevojke! Ti selfiji, objavljivanje na društvenim mrežama, dok su momci više ono hajmo sjest i pričat. Mislim da su djevojke više opsjednute time, mislim da imaju potrebu da svi vide šta one rade.

Nadin: Mislim da smo tu podjednaki. Svi smo opsjednuti smartphoneima. To je to.

 

U baru je više momaka nego djevojaka i svi su oni priljubljeni uz mobitele. Ulezeći, pitala sam nekoliko njih šta rade na mobitelu i odgovori su bili da skrolaju (2) kroz Instagram ili Facebook, provjeravaju Snapchat i pričaju na WhatsAppu, Viberu ili Messengeru. Dakle, djevojke objavljuju, ali momci gledaju?

Šta najviše radite na mobitelu?

Lejla: Dopisujem se. Ponekad istražujem neke informacije koje me zanimaju, oko škole i nevezano za školu, Google i to. Ranije sam koristila sve Snap, Messenger, Instagram, ali sam sad svela samo na Messenger, jer smatram da ostalo oduzima previše vremena i ne treba mi.

Emma: Koristim Messenger, Viber i Instagram. Viber za porodicu, Instagram za prijatelje, a Messenger sve manje.

Nadin: Najviše koristim YouTube, zato što gledam neke klipove, tako se odmaram. Gledam svašta, smiješno, ozbiljno, game playove (3). Inače mi se sve više gade društvene mreže, iskreno, jer ne volim pisanje preko društvenih mreža, zato što mi fali ono prijašnje, izlasci i to. Koristim, naravno da koristim - moram, zbog komunikacije s prijateljima, ali inače ne podržavam društvene mreže, pa ih koristim manje.

Ima li vaš mobitel ime? Da li ga često presvlačite? Da dobijete na bingu, koji biste mobitel kupili, zašto?

Lejla: Joj, evo, vidiš iz priloženog da ga ne čuvam baš. Imam 3d telefon bez pola stakla. Čuvam telefon, ali jednostavno, smotana, ispadne mi, pa onda mi bude svejedno ako ga slupam. Inače ne smatram da su materijalne stvari vrijedne toga. Uopšte me ne interesuje kakav ću mobitel imati. Nema šanse da bih trošila pare na mobitel! Nikad nikad nikad! Ne znam koliko para da imam, ne bih kupila iPhone ili neki mobitel oko kojeg treba da strepim, da provjeravam džepove i torbu da vidim jel mi tu, jel mi ko ukro, jesam li slupala, izgubila, jednostavno bih uzela mobitel koji mogu i sad priuštiti s ovoliko para koliko imam.

Emma: Maskicu imam čisto zato da ga ne bih slupala, jer sam smotana. Mislim, ono, čuvam ga koliko treba, čisto da ga ne bih pokvarila. A te pare ne bih trošila. Više bih išla putovati. Mobitel je tu čisto zbog javljanja.

Nadin: Pa dobro, definitivno bih imao jako dobar mobitel. Ulagao bih u uređaje. Kupio bih laptop, bolji računar, telefon. Nije to najbitnije, ali je jednostavno potreba. Ja, eto, imam računar koji štopa i jednostavno mislim da bih kad bih imao bolji računar bio manje nervozan.

Koristite li mobitel u školi? Kako?

Lejla: Ne bi smjeli koristiti mobitel u školi, ali ima dosta profesora koji to dozvoljavaju, tipa, ono, daju nam neku temu za debatu i kažu da slobodno možemo istražiti. Više učim preko interneta, ne koristim dosta knjige.

Emma: U školi ga ne smijemo koristiti. Na času nikako. A kući ga uglavnom koristim za istraživanje, za zadaću i prezentacije.

Nadin: Ne smijemo koristiti mobitele: to je jako nekulturno i jako zabranjeno, tako kažu. Ali koristimo ispod klupe, kad profesor ne gleda. Neki profesori, moram reći svoje mišljenje, ne rade svoj posao kako treba i jednostavno si smoren na času i to skrivanje na času i korištenje mobitela je kao odmaranje i da vrijeme i čas brže prođu.

Imate li ideju kako da se mobiteli više koriste u nastavi?

Lejla i Emma: Da imamo više istraživačkih radova, (Emma) tipa kad sam bila u osnovnoj radili smo ih i bilo je tako da smijemo uzeti mobitel ako je blok čas, na prvom istražujemo, a na drugom pišemo eseje.

Nadin: Na YouTubeu ima jako edukativnih programa s kojih se može svašta naučiti i primijeniti u školi. Bilo bi dobro da nekad samo slušamo neke online (4) lekcije. Tako je puno lakše svariti, nego čitati – lakše je poslušati nešto i tako više zapamtiš.

Upad u generaciju nas

U razgovoru brzo dolazimo do toga da nisu samo tinejdžeri ti koji previše koriste mobitele. Lejla objašnjava da joj internet pomaže da se vidi s mamom, da se zna desiti da im se rasporedi poklapaju i online komunikacija je jedino što imaju u tri dana.

Lejla: Ponekad kad sjednemo da pričamo ja njoj kažem halo mama, ostavi telefon, ostavi kolegice. Mislim da je i ona upala u tu generaciju nas.

Emma kritikuje kako mladi roditelji radije puštaju djecu da gledaju crtiće, nego da ih izvedu u park: U suštini, smartphonei roditeljima omogućavaju to da su im djeca na oku.

Pretjeruju li odrasli kad smatraju da smo se mi mladi ulijenili?

Nadin: Zašto izaći igrati napolje lopte kad možemo igrati online lopte! To je žalosno realno. Samim time što ne izlazimo, ubijajući vrijeme korištenjem telefona, to nas ulijeni, nismo zdravi. Što bih ja za tih sat vremena izašao napolje, igrao se lopte, igrao se s djecom, ja izgubim ležeći i gledajući nešto, ma kolko to edukativno bilo. To definitivno utiče na naše zdravlje, našu psihu, tako da istina, lijeni smo, organizam puno sporije reaguje na napor.

Lejla, Emma i Nadin potpuno se slažu sa nalazima dr. Twenge. Ali o mobitelima u nastavi nisu imali puno reći. Generalizovali su odgovore, dokazujući da mobitele koriste uglavnom za zabavu.

Selfie sa Amilom, Lucijom i Katjom

U nedjelju poslijepodne nalazim se sa Lucijom i Amilom, djevojkama iz prvog razreda gimnazije i njihovom prijateljicom, Katjom, osmašicom. Njihovi odgovori zvuče kao ispovijesti mladih ovisnica o mobitelima.

 

 

Koliko sati dnevno imate mobitel u rukama?

Amila: Dnevno 5-6 sati. Ujutro kad krenem u školu upalim internet i provjerim obavijesti i poruke, onda u školi, ako uhvatim wifi (5), malo na odmoru. Najviše sam na mobitelu kad dođem kući iz škole, uz odmaranje, nekad i naveče kad imam vremena.

Lucija: 6-7 sati. Ujutro, prije škole, možda petnaest minuta. Kad dođem kući, to je čak možda i dva sata. Kad učim, onda je mobitel pored mene. I onda, stalno me zanima, provjeravam neke poruke, jel neko odgovorio i onda moram odnijeti negdje mobitel, da ga ostavim da bih mogla uopšte učiti! I plus navečer, dva-tri sata.

Katja: 7-8 sati dnevno. Kad učim, mobitel je tu pored mene. I onda samo pređem na mobitel i ostavim učenje! Ne učim onda. Ups. 

Koriste li ga više momci ili djevojke? Po čemu to znate?

Amila: Mislim da ih više koriste momci. Jer nekako, oni su slobodniji i više izlaze od cura. Imaju neko svoje društvo. Koriste tako što se najčešće dogovaraju sa svojom grupom, gdje će izaći…

Lucija: Momci! Ali više za igrice i to. Cure više koriste društvene mreže – Instagram, Snapchat.

Katja: Ja mislim da cure koriste više. Jer muškarci češće izlaze, dok cure ostanu učiti i duže su u kući i tako više koriste.

Sve spominju iste društvene mreže. Najveći dio vremena provode na Instagramu, stalkajući (6) druge profile, prateći prijatelje, pričajući s njima, ponekad gledajući neke videe. Pročitala sam im statistike o usamljenosti i osjećaju otuđenosti iz Twengine studije i sve tri su se složile s time: da ponekad osjete ljubomoru, požele da imaju odjeću, hranu, živote kao oni koje prate na društvenim mrežama.

Šta biste radile za vikend da vam se telefon pokvari? Ima li vaš mobitel ime? Da li ga često presvlačite? Da dobijete na bingu, koji biste mobitel kupile?

Amila: Vjerovatno bih čitala neku knjigu ili bih išla na izlet s roditeljima ili prijateljima. Često bih to probala i dobrovoljno, ali to nekako ne uspije 100%. Mobitel mi nema ime, nema ni odjeće. Jedna maskica, samo da ga zaštitim. Pare ne bih trošila na mobitel. Voljela bih putovati.

Lucija: Ja bih vjerovatno izašla napolje. Ako bi roditelji išli negdje, onda bih išla s njima, ali bih vjerovatno izašla, na poligon, u grad… Ja bih kupila iPhone, 7 ili 8 koji je najnoviji u tom trenutku, ali bih radije trošila na druge stvari oko kojih ne moram toliko brinuti.

Katja: Vikendom imamo treninge, pa bih možda ostala duže, učila, više bih učila nego s telefonom, po kući bih se dosađivala… Imam jednu maskicu, već mi je puklo malo staklo, ali eto. Zovem ga iPhone 5, jer… Jeste iPhone 5!

Koristite li mobitel u školi? Kako?

Amila: U školi smijemo koristiti mobitel, ali ne baš na časovima. Ali kad je dosadno, onda svi koristimo i na časovima. Spojimo se na internet. Uglavnom iz dosade.

Lucija: Ako je neki profesor koji nije baš strog, onda možemo koristiti. Da se ubije vrijeme. Ponekad kod kuće koristim za lektire. Imamo razrednu grupu na Facebooku i onda tu šaljemo - neko uradi zadaću, postavi, mi prepišemo.

Katja: Ja ne koristim mobitel u školi na časovima, samo nekad na odmorima. Ali i to rijetko, ima samo jedna mreža za koju se moraš skroz gore popeti, pa ne budem na internetu, nego ili igram neku igricu, ili gledam kroz slike, jer mi je dosadno.

Imate li ideju kako da se mobiteli više koriste u nastavi?

Amila: Kad bi nam nastavnici pustili da ovako snimamo predavanje, šta govore, ne bi morali pisati i tako bi mogli slušati i brže bi naučili lekciju.

Lucija: Možda bi se mogao koristiti YouTube za neke eksperimente ili neke drugačije metode predavanja. Predaje se lekcijski, što je više tako dosadno: možda bi mogli googlati različite perspektive, da vidimo slike, prezentacije, a to je zanimljivije – vizuelnije od učenja iz starih knjiga.

Katja: Mislim da bi na prvu bilo jako teško dozvoliti da se koriste mobiteli, a da ih mi ne zloupotrebljavamo, ne koristimo za društvene mreže. Mislim da bi mobiteli bili dobri, recimo, pogotovo za geografiju. Da više ne nosimo atlase, zbog ruksaka i težine, nego da možemo naći kartu na mobitelu – možemo i približiti i udaljiti.

Odgovori tinejdžerki iz ove dvije grupe su slični. Sve prepoznaju problem u tome kako se mobiteli koriste u školi: iz dosade, i da bi za neko ozbiljnije korištenje trebalo biti dosta posla i povjerenja da bi se spriječila zloupotreba. Svih šest misle da je bitno ono kakav si iznutra. Gledajući u njihove mobitele čijem izgledu ne posvećuju puno pažnje, odlučila sam da im vjerujem.

Hoće li se to vidjeti na selfijima koje smo napravili, prosudite sami.

Rječnik za roditelje:

selfie – fotografija koju slika iz ruke jedna od osoba na slici, hvatajući uglavnom samo lica. najčešće prednjom kamerom

skrolati – engl. scroll, što znači motati, ali je izraz koji objašnjava pregled sadržaja na ekranu

game playovi – snimci odigranih igrica, najčešće na YouTubeu

online – engl., na mreži

uhvatiti wifi – pronaći besplatnu internet mrežu

stalkati – engl. stalking; uhođenje: gledanje tuđih internet profila, istraživanje

Najnovije

Filmska lektira

Irci i nadolazeća sapunica remek-djela

Nikola Bešlić

Filmska lektira

Murvanjski zakon

Nikola Bešlić

Filmska lektira

Ledeno doba, ostani kod kuće

Nikola Bešlić

Filmska lektira

Činovi smaknuća u buretu baruta

Nikola Bešlić

Biologija

Bolje šišmiš u ruci, nego na fotografiji

Anes Osmić