Treba omogućiti smjenu loših - Školegijum

Obrazovna politika

Intervju

Treba omogućiti smjenu loših

Rubina Čengić

09.06.2018

Saudin Sivro, predsjednik Kantonalnog odbora Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja FBiH

Fotografije: Rubina Čengić

Kako se ovaj milion maraka, u vezi s kojim sad postoji spor između Srednjoškolskog i Osnovnoškolskog sindikata, našao u Budžetu Kantona Sarajevo?

Saudin Sivro zvao je ministra i premijera i slao im poruke da ne zaborave ta sredstva ugraditi u Budžet.

 

Bivši premijer KS-a Elmedin Konaković kaže da je to bila njegova ideja – da poveća platu prosvjetarima, a da ne mijenja osnovicu. Postoji li ikakav pisani trag za koje namjene je taj novac predviđen?

Jasno se zna za šta je taj novac. U Službenim novinama 24. maja objavljena je Odluka o preraspodjeli sredstava i Ministarstvo finansija preraspodijelilo je 1.989.547 KM, od čega je milion KM za nagrade radnicima u djelatnosti predškolskog i osnovnog obrazovanja, kako je i definisano u pregovorima sa kojih postoje i zapisnici.

 

Kako će taj novac biti podijeljen i ko će odlučivati o tome?

U skladu s Kolektivnim ugovorom, za radnike odlučuje direktor, uz konsultacije sa sindikalnim povjerenikom, a za direktora školski odbor. Odluke trebaju biti objavljene na oglasnoj ploči škole, te dostavljene sindikatu i Ministarstvu finansija radi davanja saglasnosti. Kada ministar i sindikat daju saglasnost za te odluke – biće vraćene u škole da direktor napravi rješenje o isplati, oglasi to na ploči i dostavi sektoru finansija na plaćanje.

 

Zna li se koliko ljudi će dobiti nagrade i u kojem iznosu?

Još uvijek se ne zna, jer je to nešto o čemu odlučuje poslodavac na osnovu kriterija iz Kolektivnog ugovora (član 63 i 68), ali tamo ne pišu imena, nego na osnovu čega se može dobiti nagrada.


Je li u škole već otišao spisak onih koji će dobiti nagrade ili nalog da naprave liste?

Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade je u sve predškolske ustanove i osnovne škole poslalo dopis kojim ih obavještava da postupe u skladu s instrukcijom Sindikata o preraspodjeli i po proceduri koja je propisana.

 

Ali zna li se koliko ljudi?

Maksimalan broj je oko 2.400 ljudi, ali može i manje. Ako sve škole potroše sav novac i isplate minimalnu nagradu po čovjeku, onda je 2.400, a to je 20 posto od plate – zavisi kolika je čija pata, od 120 do 480 KM, u zavisnosti od jednog do drugog radnog mjesta. Bivši premijer Elmedin Konaković zaboravio je reći da smo mi insistirali da nagrade ne dobiju samo nastavnici, iako su oni glavni nosioci procesa, nego i tehničko i administrativno osoblje i drugi, svi radnici ulaze u tu priču. Znate, neko je radio dok je neko spavao i nije sporno, dobiće i oni pare, ali ne na ovaj način. Edo Selimić (Sindikat zdravstva KS-a, op.aut.) išao je na sud, a ja sam prijetio i štrajkovao i dao sam ostavku zbog prevoza kada nisu htjeli da podrže Ilijaš i Hadžiće. I gdje su tada bili Faruk Bešlić i ostali? Dosadilo mi je više priča o cvrčku i mravu.

 

Šta je osnovni cilj vašeg Sindikata i vašeg sindikalnog djelovanja?

Pa to piše u Statutu. Zaštita radnih mjesta, plata i uslova rada. To je osnovni cilj.

 

Kojim aktivnostima to nastojite obezbijediti ili zaštititi?

Pa, prije svega sindikalnim radom. Do sada nismo imali samo generalni štrajk i štrajk glađu, sve drugo smo radili: konsultacije, dogovore, pregovore, prijetnje onima koji donose odluke...

 

Koliko je to uspješno, jer evo, primjera radi, uspjeli ste da obezbijedite milion KM za nagrade, ali ste novim Zakonom smanjili broj predstavnika nastavnika i roditelja u školskim odborima i povećali broj predstavnika politike...

Hoćete li da kažete da mi trebamo upravljati školama?

 

Pitala sam Vas zašto ste dopustili da bude manje nastavnika u školskim odborima, a više predstavnika politike?

Pitanje vam je netačno jer nije povećan broj predstavnika politike, nego smanjen broj radnika i roditelja. To nije prihvatljivo za nas...

 

Pa jeste li se mogli izboriti da to ne bude tako?

Možda sam i mogao...

 

Postoje li drugi oblici poboljšanja uslova rada – izborili ste se za novac, ali šta je s položajem, uvažavanjem, odlučivanjem...

Nama su partneri Ministarstvo i Vlada, a Skupštinu i zastupnike bira narod i oni nama nisu socijalni partneri, nego zakonodavno tijelo. Mi smo energiju trošili na ograničenje mandata direktorima jer je to bio zahtjev članstva.

 

Zašto je to ograničenje broja mandata za direktore škola važno?

Meni lično nije, mislim da im ne treba ograničavati broj mandata dok god su radno sposobni, ali treba omogućiti smjenjivanje onih koji su loši, i ja sam bio zagovornik mehanizma smjene neodgovornih i onih koji krše zakon.

 

Ko bi ih smjenjivao, jer sada u nekim školama imate naizgled bezizlazne situacije?

Dajte ponaosob svaku školu u kojoj ima problem i ja ću vam lako objasniti o čemu se radi.

 

Evo recimo Osnovna škola Hrasno?

Pitajte Dženanu Hamzić-Tanović, bivšu predsjednicu Sindikata srednjeg i visokog obrazovanja, odgoja, nauke i kulture BiH – ona je bila predsjednica školskog odbora. Pitajte je zašto je dala ostavku na tu poziciju i je li tačno da je direktor za ekskurzije uzimao 30 KM više od cijene. To je sve istraženo, provjereno i dokazano...

 

Gdje su dokazi?

Pa ponuda je bila 30 KM jeftinija nego što je direktor uzimao od učenika, ali je tamo vraćen novac.

 

Slika 1

 

Da se vratimo na Zakon – Vi ste bili član komisije za izradu Zakona?

Jedan od osam.

 

Jeste li se možda protivili smanjenju broja predstavnika zaposlenih u školama u školskim odborima?

Ja sam toj komisiji ponudio sasvim drugi zakon. Tamo su bila četiri predstavnika Ministarstva, dva direktora škola, ja, i kasnije nam se pridružio predstavnik roditelja. Od početka sam govorio šta je cilj tog Zakona – da se obezbijedi da direktori imaju poziciju koju imaju. To se pokazalo i prilikom glasanja za Zakon, jer se sve vrtilo oko toga, od početka do kraja. Mi smo, Sindikat, prije nego što je komisija počela raditi, pozvali Udruženje direktora osnovnih škola, cijeli Upravni odbor, i tri dana smo bili u našem objektu u Šabićima. Sve smo uredno platili, i kolege su me malo poprijeko gledale zbog toga, a moja namjera je bila da zajedno s direktorima onemogućim politici da oni loši budu u obrazovanju. Nama ne smetaju politički podobni koji vrijedno i odgovorno rade.

 

Mogu li direktori i nastavnici zajedno naći rješenje, jesu li oni na istoj strani?

Ako smo mi u školskom odboru dvije ruke od pet, a ako nas je 90 posto u Sindikatu, dakle ako radnici biraju dva predstavnika, to znači da na određeni način upravljamo. E sada, direktori su naše kolege, oni su ljudi iz učionica koji će se nekada možda i vratiti u učionice. Poslodavac je rekao da mi štitimo i njihovo radno mjesto i platu i da je ugovaramo, jer ugovaramo za sve radnike, od čistačice do direktora. Nikada im nismo smanjili platu, iako je bilo takvih zahtjeva. Iz tih Šabića postoje zaključci koji trebaju biti ugrađeni u Zakon, a to su depolitizacija obrazovanja i dekriminalizacija pozicije direktora. U Zakon će striktno biti ugrađena prekršajna, krivična i moralna obaveza direktora da da ostavku ukoliko bude kršio zakon. Mi smo to htjeli, ali u komisiji su bili Safet Velić i Mahir Dević, i dok je Velić jedan pošten čovjek, doktor struke, Dević je dopredsjednik Kantonalnog odbora SDA, ponovo je izabran za direktora škole, on je predsjednik Vijeća u opštini gdje je i načelnik Bošnjak... Za mene je to sukob interesa, ali komisija je glasala i on je sve gurao u preglasavanje. Tada sam napravio alternativni zakon, i kada su ljudi vidjeli da je to dobro – malo se zatalasalo, ali smo brzo shvatili da će nas politika preglasati. Tada smo Bešlić i ja krenuli u pregovore s predstavnicima svih političkih partija u Skupštini. Primili su nas iz DF-a, Naše stranke, SBB-a, ali nisu iz SDA. Razgovarali smo s ljudima iz BOS-a, SDP-a... Sa svim političkim opcijama u Skupštini, s OSCE-om, CCI-jem, pisali smo i OHR-u, i oni su nam nudili sastanak s visokim predstavnikom, ali smo rekli da neće trebati, razgovarali smo i s Vijećem roditelja, ali oni su nešto kalkulisali...

 

A politika jednog udžbenika – je li to prihvatljivo za Sindikat?

To je prelazno rješenje jer nama ne trebaju udžbenici. Mislim da roditelji ne bi trebali kupovati udžbenike. Ministarstvo treba kupiti nastavna sredstva: udžbenike, računare, tablete, i to držati u školi. Ministar Damir Mašić uspio je da uvede jedan udžbenik, ali samo u devete razrede. Mi i dalje zagovaramo politiku jednog udžbenika, ali samo u cijeloj FBiH.

 

A monopol, zloupotrebe?

Pa monopol je bio u SFRJ jer smo tada svi imali jedan udžbenik, ali se nisu dešavale greške kao sad. Imali smo čitanke, bukvare, zbirke zadataka... Centralizacija na dobar način je dobra, ali danas svako piše udžbenike...

 

I kako odrediti koji je najbolji, ko će to određivati?

Stručni ljudi, imamo ih dovoljno!

 

A ko će odabrati te stručne ljude?

Svi koji se naslanjamo na školu, od roditelja preko sindikata do novinara.

 

A ko će odrediti najbolje udžbenike?

Recenzenti, profesori..

 

I do sada smo imali recenzente.

Oni su neiskorišteni. Oni na nastavničkom fakultetu nisu zainteresovani jer je to njima izgleda gubljenje vremena, nisu aktivni.

A šta je s pravilnikom o zapošljavanju u osnovnim i srednjim školama, za koji mnogi traže izmjene – CCI, ombudsmeni...

To su dva pravilnika – o zbrinjavanju i zapošljavanju...

 

Govorim samo o pravilniku o zapošljavanju, jer krši Zakon o zabrani diskriminacije, uvodi zapošljavanje prvog od tri i diskreciono pravo...

Biran je jedan od tri, ali sada, od jeseni, jedan od prva dva kandidata. Ranije u zakonu nije bilo nikakvih pravilnika, 2011. ugrađujemo u Zakon o osnovnom obrazovanju pravilnik, s tim da ga tada još uvijek nije bilo u Zakonu o srednjem obrazovanju. Tada je SDP preglasan od SDA zbog vjeronauke, ali su dobra rješenja ostala, pa i pravilnik. Kada je 2012. godine došao ministar Fahrudin Oručević, tražili smo pravilnik o izboru školskih odbora, prijemu radnika, izboru direktora i zbrinjavanju tehnološkog viška, jer su ta četiri akta nama vrlo bitna za funkcionisanje škole. Dobili smo dva, ali nije se pitao ministar, nego je na tome radio Sretko Žmukić. Dobili smo direktore i školske odbore, a Damir Marjanović će kasnije, pod pritiskom, potpisati Pravilnik o prijemu radnika za osnovne i srednje škole, koji će biti na snazi sve do novog Zakona, ovog iz prošle godine. Sada ćemo dobiti i pravilnik za predškolski odgoj, kada zakon bude vraćen u proceduru. Kriteriji su bili stručna sprema, stručni ispit. Možda to jeste diskriminatorno, ali ne može u stalni radni odnos neko ko nema položen stručni ispit, potom radni staž, vrijeme provedeno na birou, stručna zvanja, uspjeh tokom školovanja i provjeru radne sposobnosti.

 

A utisak komisije koji donosi isto bodova kao diploma?

Diploma je 26 bodova, pa bod manje za svaki stepen, a devet bodova bila je razlika između minimalne i maksimalne ocjene na intervjuu, od deset do 19, i to jeste malo šizofrena situacija, jer deset je minimum koji dobijete za izlazak na intervju, a direktori su tražili da bude 19. Zahvaljujući meni i Bešliću, koji smo prijetili štrajkom, postignuto je da taj raspon bude od deset do devetnaest. Tako smo malo smanjili mogućnost manipulacije. Sada imamo novi Pravilnik, koji je došao s novim Zakonom. Ima samo pet kriterija: stručna sprema i akademsko zvanje, radni staž, biro, ocjena o radu i stručna zvanja, odnosno autor ili koautor udžbenika.

 

Je li time isključena prednost boračkih populacija?

U slučaju da se među tri najbolje rangirana kandidata nalazi dijete šehida – ono mora biti primljeno. To je pravo iz Zakona o dopunskim pravima boraca, i mi ne možemo Pravilnikom ograničiti primjenu Zakona. Sada neko sa 60 godina može reći da je šehidska porodica i tražiti da bude primljen, ali mi nismo adresa za to, nego Ministarstvo za boračka pitanja.

 

Slika 2

 

Ministarstvu ste uputili i pravilnik o zbrinjavaju tehnološkog viška – znači li to da očekujete novi tehnološki višak?

Ne! Mi želimo novih 350 ljudi zaposlenih na neodređeno vrijeme, ali nam za to treba novi pravilnik. On predviđa ukidanje zapošljavanja ljudi u stalni radni odnos na nepunu nastavnu normu. S ministrom Suljagićem razgovarali smo 2011. i 2012. godine o tome kako zbrinuti ljude s nepunom normom koji su primljeni u stalni radni odnos, jer oni imaju pola norme i pola plate i pola radnog staža, i ne mogu se zaposliti u druge škole jer ih niko ne bi primio na pola. Tada smo rekli da svi koji duže od pet godina nemaju punu normu trebaju dobiti dopunu ili će biti tehnološki višak. Taj pravilnik nije objavljen, ali smo postupali po njemu jer je stupio na snagu danom potpisivanja. Kada je došao Elvir Kazazović tražili smo da to ide u pravilnik, i ja sam tražio da to i dalje bude pet godina, a Kazazović je tražio da pet zamijenimo sa sedam. Ministar je na kraju potpisao – bez vremenskog ograničenja. Kazazović tada stavlja van snage pravilnik koji je 2009. potpisao ministar Safet Kešo i koji je 2013. mijenjan na način da oni koji su zatečeni na određeno vrijeme imaju prednost na konkursima. To je bila diskriminacija i pogrešna primjena zakona jer su tada oni koji su bili na određeno trebali imati prednost u odnosu na one koji su došli poslije. Tek u januaru 2013, kada smo objavili pravilnik o prijemu, riješili smo diskriminacije. Prije tri godine dali smo da se raspiše konkurs, ali samo za one koji se zapošljavaju na punu normu, jer smo željeli spriječiti da zbog dopune norme ne uvodimo nove ljude. Najnoviji pravilnik, ovaj koji smo poslali Ministarstvu, mora stupiti na snagu prije konkursa. On predviđa samo četiri boda za intervju i ne može se više toliko štimati na konkursu, pogotovo za učiteljice – ne može se zaobići ona koja ima pet ili šest ili sedam godina staža ako se prijavi u više škola. Moguće je, naravno, ali bi to bilo kršenje zakona, i tada postoji inspekcija, sud... Mi se ranije nismo bavili ovim jer smo čuvali ljude.

 

Imate li socijalnu kartu članova sindikata?

Ne znam šta bi to bilo.

 

Kolika su im primanja, koliko članova domaćinstva, imaju li neke posebne potrebe...

Nemamo to, a dobro bi bilo da imamo.

 

Utiče li politika na obrazovanje i, ako da, na koji način i kojim kanalima?

Utiče, uticala je i uticaće dok god imate ministra koji je ovisan o političkim centrima moći. Ono što on radi nije njegov program rada, nego program rada političke partije.

 

Ima li u Ministarstvu pojedinaca koji imaju moć veću od Ministarstva?

Znam sve ljude u Ministarstvu... Ima ih koji su tamo dugo i koji su povezani s određenim političkim partijama i imaju moć da utiču na odluke. Mi smo javno govorili da je to loše. Imali smo problem s pravilnikom o tehnološkom višku. U komisiju je ubačen gospodin Dević, i on je s Lamijom Husić i, dijelom, sa Suadom Alićem, a sve troje su u SDA, napravio problem u vezi s tim. Svakodnevno uviđamo da postoje neki uticaji ljudi koji su dugo u Ministarstvu.

 

Šta očekujete u školama u septembru, s obzirom na sve ove reformske procese koji upravo traju – smanjenje obima gradiva, kurikulumi, udžbenici?

Trenutno radim za arapski jezik i brzo će biti gotovo, a rade i druge kolege. Ministarstvu sam, recimo, poslao metodologiju za izradu nastavnog plana i programa. Oni rade ishode učenja, i definisali smo određene stvari. U septembru ćemo imati revidiran nastavni program iz svih predmeta iz kojih će biti izbačen višak. Višak ćemo kao skalpelom izrezati i izbaciti. Za to imamo 100.000 KM, a mi smo tražili milion KM i nismo dobili jer smo se posvađali s premijerom.

 

Sto hiljada za 140 ili 150 ljudi za koje je raspisan konkurs?

To je kurikularna reforma i ona je sljedeći korak, a ovo je revizija koju smo tražili na protestima – da se odmah briše što ne treba, da djeca ne uče ono što im ne treba. Oni trebaju da nauče svaki kamen u ovoj zemlji, a ne Aziju ili moždani sistem lista...

 

Kakvi su vam odnosi s Udruženjem vijeća roditelja – navodno su nastavnici kod njih lobirali protiv politike jednog udžbenika?

Mi smo zagovarali jedan udžbenik. I dalje ćemo to raditi, a izuzetak treba da bude engleski jezik dok ne budemo mogli sami praviti dobre i te udžbenike. Sada imamo skupe udžbenike izvana koji su standardizirani.

 

I, u kakvom ste odnosu s Udruženjem vijeća roditelja?

Solidnom. Oni su napravili autogol jer nisu podržali proteste na kojima smo tražili rješenja problema za djecu i sada malo gledaju gdje će i kako će.

 

A šta je s registracijom sindikata – vi ste registrovali neki sasvim novi sindikat?

Ne. Ja imam tri sindikata. Jedan ima samo dva člana. Vlast hoće sindikat na nivou kantona, a sindikat koji ima u nazivu BiH nikada nije završen. Međutim, mi se nismo odrekli ni države ni FBiH. Sada traže da obrazovanje ide na nivo opština. Vlasti rade na tome jer je na socijalnom vijeću predstavljen zakon o lokalnoj samoupravi, pa upravljanje i finansiranje ide na nivo lokalne zajednice.

 

S koliko novca raspolažete godišnje?

Sa 80.000 KM, a nekada je bilo 60.000 KM. Broj članova sindikata stalno raste.

Najnovije

Obrazovanje u Brčkom

Podijeljene table kao vrhunac demokratije

Adnan Pečković

Analfabe&ha

Pismenost, imenica muškog roda

Marina Veličković

Pošto košta pošta?

Sistemski njegovano neznanje

Nenad Veličković

Nastavnici vs. Predsjednik

Tramp-efekat

Adna Bašić

Kodeks o ponašanju i odijevanju na UNSA

A na Filozofskom fakultetu svi u kabanice

Amina Magoda