Kada se nađemo u teškim situacijama, često biramo put kojim je većina krenula, a ne onaj kojim želimo ići. Nekada to radimo da bismo izbjegli prepreke i neugodnosti koje nas čekaju. Ostajemo u vlastitoj zoni komfora. Oni koji nas posmatraju izvana možda misle da smo svoj izbor prihvatili s lakoćom, ali ne znaju pravu istinu. Nisu s nama unutar naša četiri zida. Najteže emocije se prebrode upravo tu, u našem malom kutku gdje sve maske padaju. Previše razmišljamo o tome šta će ljudi reći, a premalo o onome što mi zaista želimo. Kao dijete, često sam poklanjala povjerenje onima koji ga nisu zaslužili. Slatke riječi bez djela bile su dovoljne da ih prihvatim kao „svoje“. Kada bih shvatila da sam pogriješila, opet bih se vratila na staro. Bojala sam se nepoznatog – novih ljudi, izazova, promjena. Pred kraj osnovne škole, utjehu sam pronašla u knjigama. Tamo je sve izgledalo savršeno, idealno. Iako su me možda i one na svoj način zavaravale, vjerovala sam više njihovim riječima nego ljudima. Kada sam završila osnovnu školu, govorili su nam da će srednja škola biti mnogo teža. Ali za mene to nije bila istina – gimnazija mi je otvorila vrata o kojima sam ranije mogla samo sanjati. Mnogi često tvrde da u Bosni i Hercegovini nema perspektive i da se uspjeh može postići samo u inostranstvu. Međutim, ne dijelim to mišljenje. Naučila sam kroz volonterski i naučni rad da je promjena uvijek u našim rukama. Dobrobit i uspjeh nisu zagarantovani ni u Austriji, ni u Danskoj, ni u Americi, ako sami ne radimo na sebi. Više ne tražim sigurnost zone komfora. Hrabro koračam ka novim izazovima. Mediji često ukazuju na to da su naše škole, vlasti i društva u zaostatku za svijet. I to jeste istina. Ali zašto je tako? Zato što pričamo o promjenama, a premalo radimo na njima. Lažemo sebe ukoliko mislimo da je na Zapadu bolji standard „tako, samo od sebe“. Iza svakog uspjeha stoje trud, dobra organizacija i predanost – kako pojedinaca, tako i društva u cjelini. Za svaki rezultat stoje konkretni koraci. Da bismo uspjeli, moramo i pokušavati, i padati, ali na kraju ustati i nastaviti dalje, korak po korak, ka željenom cilju. U suprotnom lažemo li sami sebe?
