Da li umjetnost laže kada ne prikazuje stvarnost onakvom kakva jeste?
Platno nikada ne laže, ali ono što je naslikano često je daleko od istine.
Možemo li život posmatrati metaforički kao to isto platno?
Umjetnost, istina i laž bile su teme o kojima su mnogi slikari imali oprečne stavove.
Naravno, svaki umjetnik gleda i izražava se kroz svoja djela na drugačiji način, drugačije posmatra ono što slika, drugačije vlada kistom i bojama, te drugačije naslika samu sliku.
Da li slikar zaista slika ono što je imenovano stvarnošću ili slika svoj unutrašnji svijet?!
Da li slika koja ne pokazuje realnost može biti smatrana lažnom?
Ili je to samo drugačiji način izražavanja istine?
Da li ljudi vjeruju samo onome što vide, ili su svjesni da iza slike postoji nešto više?
Šta je za ljude istina, a šta laž?
Čarolija života je možda baš u toj zbunjujućoj igri.
A onda kad otkrivamo zablude tada i počinjemo rasti.
Istina je glasnija i postojanija.
Sve je prolazno.
Pa tako u Kur’anu stoji:
“Znajte da je život na ovom svijetu samo igra i zabava, ukras i međusobno hvalisanje, i natjecanje u bogatstvu i broju djece; on je kao bilje čiji rast poslije kiše oduševi nevjernike, ono zatim usahne i ti ga vidiš požutjela, poslije bude izlomljeno.”
Platno, kao i naš život, ima granice.
No, u tome je ljepota umjetnosti, jer i unutar tih granica slikar ima moć da stvara ono što je naumio.
Pa da li je ljepota u istini ili u iluziji?
Ljudi često biraju da vjeruju u ono što im je ugodno, umjesto u ono što je stvarno.
Kao što umjetnici često biraju ono što će im biti na platnu, tako i ljudi u životu stvaraju “umjetnost” kroz “savršene” slike svog života, krijući izazove i probleme.
Da li ljudi radije biraju da vjeruju u laž, jer im je lakša od suočavanja s istinom?
Posmatrajući dublje i svestranije, zar nije dunjaluk iluzija, a ahiret sva naša istina. Kao što Kur’an govori o prolaznosti ovog svijeta i njegovoj nestvarnoj ljepoti, tako umjetnost, poput ovog svijeta je često iluzija.
Međutim, ona može poslužiti kao put ka istini, ako se koristi ispravno.
Tako boje na platnu predstavljaju različite aspekte života, dok žive i svijetlije boje predstavljaju radost, tamne boje predstavljaju tugu, bijes i izazove s kojima se suočavamo.
Kao što slikar miješa boje da bi stvorio sklad, tako i čovjek treba napraviti balans između onoga što jeste i onoga što nije.
Umjetnici su kroz historiju svog stvaralaštva često pokazivali povezanost između vjere, umjetnosti i laži.
Tako je Salvador Dalí kroz svoje nadrealističke slike, poput “Postojanost pamćenja,” prikazivao svijet snova i iluzija. Time je poručivao da stvarnost nije uvijek onakva kakvom je vidimo.
Dalí nam kroz svoje slike pokazuje da granica između istine i laži nije uvijek jasna.
Njegova djela nas podsjećaju da ono što vidimo i doživljavamo možda uopšte nije stvarnost, nego samo iluzija.
Baš kao što ljudi ponekad radije vjeruju u laž, jer im je lakše nego da se suoče s istinom.
Ako znamo da umjetnost često prikazuje drugačiju verziju stvarnosti, da li onda možemo reći da umjetnici svjesno obmanjuju ili samo predstavljaju drugačiju perspektivu?
A možda su slike koje slikamo sve ono što želimo vidjeti od ovog i drugog svijeta kao realnost.
Da li je laž uvijek negativna stvar, ili ponekad može pomoći da dublje razumijemo istinu?
Po mom mišljenju, laž nije jednostavna. Nekada je očita, a nekada se skriva iza lijepih riječi, slika, ili ideja.
Ljudi često biraju da vjeruju u laž, jer je lakša od istine.
Svijet je pun iluzija koje prihvatamo bez prevlikog dvoumljenja.
Bilo da su to filteri na društvenim mrežama, uljepšane priče, pa i razni umjetnički radovi koji nekada izgledaju previše dobro, tako da i oštroumno oko može biti zaslijepljeno i ne može vidjeti samu činjenicu.
Ponekad je laž način da se izvučemo iz neugodnih situacija, ali da li vrijedi?
