Svi smo mi jako dobro upoznati sa ovom malom riječi od tri slova. No, što ona uistinu znači? Sigurno smo već svi bili u situacijama u životu kada smo ispričali po koju sitnu,malu nevinu laž. No jesmo li u tom trenutku zaista bili svjesni težine svoje laži? lli smo misliti laganjem prekriti neku nama neugodnu istinu?ili jednostavno nismo imali snage niti srca nekome iznijeti cijelu istinu? O,da svi mi poznajemo tu malu riječ od tri slova.
Ispričati ću vam kako je protekao moj ponedjeljak. Ponedjeljak je započeo, odgodom alarma na telefonu jer sam mislila zažmiriti na još samo pet minuta. Što se dogodilo? Probudila sam se dva sata kasnije i zamalo san zakasnila u školu. Mala napomena idem u školu popodne,koliko ljudi vi poznajte da bi uspjeli zakasniti čak i u drugu smjenu? E, pa ja sam sigurno jedna od njih. Ulazak u bus je bio dosadan i naporan kao i uvijek. Svaki dan ista rutina provjere karata. Taman sam se spremala izvući autobusku kartu iz ruksaka,kada sam shvatila da je uopće nisam
ponijela. Sigurno je ostala u sobi zbog brzine kojom sam izletjela iz nje da sam je zaboravila pokupiti. No krasno. Već je stigao red na mene da pokažem kartu, bila sam jako nervozna. Vozač se činio nekako zamišljeno, te sam iskoristila taj trenutak da izvučem neki stari papirić iz jakne, kratko ga pokažem vozaču u nadi da će povjerovati da je to uistinu moja karta.Odahnula sam kada me je pustio unutra, no onda je doviknuo za mnom "Ovaj put sam te pustio,drugi put neću". Izvukla sam ponovno papirić,sad već u sredini
busa, te ga ponosno podignem i slažem da je to moja karta koju sam tjedan ranije kupila kod njega. Vozač samo prevrne očima i nastavi dalje pregledati karte."Ovaj put si dobro prošla" kažem sebi dok napokon dolazim do praznog sjedišta.Inače stvarno nisam veliki lažov i čak štoviše bježim od toga. Jer ja sam tip osobe koja bi s vremenom zaboravila kome je što slagala pa bi se u jednom trenutku sama izgubila u svojoj laži. Dolazim na sat taman kada je zazvonilo školsko zvono. Prvi sat je bila
kemija. Nisam nikad bila neki veliki ljubitelj kemije.Sve mi se to nekada činilo previše nestvarno,nekako kao da je sam Mendeljev odlučio jedno jutro napisati nekoliko elemenata i pridružiti im nekoliko nasumičnih brojeva, a mi ga samo slijepo slijedimo. Ali da budem iskrena, nisam bila ni neki veliki ljubitelj profesorice koja predaje ovaj predmet. Osim što nam je predavala kemiju obnašala je i ulogu školskog psihologa.Par puta u polugodištu su svi učenici išli kod nje na razgovor,neki s razlogom a neki da malo pročavrljaju s njom. Nekada ti razgovori budu uredu,no nekada toliko s krene sa teme da to na kraju zvuči samo kao ogromna hrpetina laži. Evo primjerice prošli put me je pitala "kako ide s pisanjem?",prije nego što sam uspjela odgovoriti ona je preuzela riječ.Rekla mi je da je to sve super,ali da je pisanje više pitanje sreće nego talenta.Usporedila je to s igranjem nogometa,rekavši da ne možemo kriviti onu ekipu koja je izgubila da nemaju talenta,oni jednostavno nisu imali sreće u toj utakmici. Vidjelo se na njoj da taj dan nije bila za savjetovanja,zbog toga se nisam upuštala s njom u raspravu.Ali samo mala napomena da je to ista ta osoba koja vam govori da trebate slijediti svoje snove,slušati svoj unutarnji glas, dijeliti svoje ideje s drugima, no ispada da to pravilo vrijedi samo kada je to njoj zgodno. Uskoro je uslijedio veliki odmor,koje olakšanje. Na odmoru odlazim u hodnik kako bi došla do drugog odjeljenja u koje mi ide prijateljica. Hodnik je bio pun i bučan kao i uvijek.Na školskom hodniku možete u roku od dvije minute saznati mnogo različitih stvari. Počevši od toga koji je bend trenutno aktualan,tko je kako proveo svoj vikend,i ima li tko kakav test taj dan.Ali naravno možete načuti i svakojake laži.Tko je se kome javio,tko je s kime izašao,tko je zapalio cigaretu u školi i nadalje.Sve je to uredu dok se te sitne laži drže u nekom okviru kako bi se osoba koja ih je ispričala osjećala možda malo važnijom,jer su to zapravo bile laži koje nikome nisu naškodile? Ili jesu? Napokon sam došla do prijateljičine
učionice. Zatekla sam ju kako se živcira oko maskare koju je nedavno kupila. Kaže da je reklama lagala, te da ne postiže taj određeni efekt koji je ona tražila. Rekla sam joj da su reklame takve i da često lažu kako bi privukli pozornost kupaca.Rekla sam joj da se primjeti efekt maskare,da ju utješim.Nakon toga je bila malo bolje volje pa smo se uputile do lokalne pekare kako bi si kupile hranu za veliki odmor. Na putu do tamo smo srele našu profesoricu njemačkog jezika. Nitko ju nije nešto pretjerano volio, iz razloga što je očito lagala o svojem poznanstvu stranog jezika prilikom prijave za posao. Poznavala je njemački isto toliko koliko i ja letenje, ukratko slabo do nikako, a od nas je očekivala da govorimo kao da smo rođeni u samom Berlinu. No s takvom podlogom nismo baš imali velike šanse. S povratkom u školu svjedočili smo kako razrednica grdi dvoje učenika iz našeg razreda.Netko je prošli tjedan na zidu škole napisao jedan jako nedoličan natpis, te se stoga tražio krivac. Snimak s kamere je upućivao da je to učinio jedan problematičan dečko na kojeg su svi svakako sumnjali da je to počinio. Ali on je uporno tvrdio da je to učinio njegov prijatelj, koji je trenutno stojao njemu s desna i šutio cijelo to vrijeme dok se ovaj prvi opravdavao i kleo se da nije on. Ne znam kako je uspjeo ostati tako miran s tim da očigledno ima posla sa prvoklasnim lažovom. Da je to učinio netko meni blizak i pokušao glumom svaliti na mene nešto što je on svjesno i namjerno učinio,mislim da bi me u tom trenutku napustili svi živci koje posjedujem.Ali i sam Shakespeare je rekao da cijeli svijet glumi.Sve me to potaknulo na razmišljanje
koliko su uistinu jake riječi.Nešto što se nama činilo kao šala,kao nešto što smo rekli bez da smo pomno o tome razmislil,drugoga može toliko povrijediti, toliko uništiti i slomiti, a da mi toga nismo niti svjesni. No zašto je uopće pokušao svaliti krivnju na jednog od svojih dobrih prijatelja? Bio je toliko hrabar da počini taj vandalizam, a od posljedica bježi kao tama od svjetlosti. Kao što sam spomenula već ranije, nisam veliki ljubitelj laži, zapravo uopće ne volim lagati. Laž smatram kao teret, kao kuhalo u kojem je voda već prokuhala te mu malo fali da eksplodira od pritiska. Smatram da u ozbiljnim situacijama apsolutno treba izbjegavati laž i tome slično jer iz toga ne može proizići ništa dobro .Ali kada su u pitanju svakodnevne ljudske interakcije ne mogu zamisliti niti svijet u kojem su svi brutalno iskreni,i da svi stalno govore ono što uistinu misle. To bi dovelo do odveć previše razmjerica s ljudima koje volimo. Ne da to znači da mi rado lažemo one koje volimo, nego jednostavno kada vidimo tu iskru radosti i uzbuđenosti u njihovim očima ne želimo biti ti koji će ju ugasiti. Ima dovoljno ljudi u svijetu koji će svojim hladnim, neiskrenim, ljubomornim riječima nastojati ugasiti tu iskru. To je kao kad maloj djeci kažete da je pas koji je uginuo od starosti pobjegao,ili da je otišao na neku farmu ili livadu gdje mu je bolje. Vi to ne govorite kako biste ih lažima uništili,nego kako bi ih zaštitili od loma srca.
I evo na samome koncu kada bi me netko upitao "što je po tebi laž?", vjerojatno bi se duboko zamislila na prvu.A onda bi mu rekla da je laž za mene veliki sizifov kamen.Nekada se dovedete u situaciju da ste slagali,pa ste na tu laž dodali još jednu laž, pa ste na tu dodali još više laži.I jedno vrijeme je sve išlo super,mislili ste da ste tom svojom lažju uvjerili sve oko sebe.l skoro ste uspjeli u svome naumu,ali tada se kamen krene kotrljati ka dnu. Netko je možda prokontao vašu laž, možda ste se sami slučajno izdali,no u svakom slučaju s laganjem ne možete dospjeti daleko ma koliko pokušali. Jer i prašina s mora se nekada digne i napravi pomutnju,zar stvarno mislite da i vaše riječi koje su puno snažnije od mulja neće učiniti to isto?Ali nekoga će njegove riječi osuditi a nekoga opravdati.I zato dajem moj srdačan i najiskreniji savjet:držite se istine. Jer to je ta daleka zvijezda koja najjače sja u noći ona je pravi put i svatko tko ga slijedi biti će neizmjerno sretan.
Ali evo ovo je samo moje gledište na ovu temu i zato imam malo pitanje i za tebe dragi čitatelju. Što je za tebe laž?