Ljubav, često predstavljena kao najljepša emocija koju čovjek može da doživi i osjeti, temelji se na povjerenju, razumijevanju, a naročito na iskrenosti. Međutim, kada laž uđe u taj svijet emocija, ona ostavlja tragove koji se teško brišu. Laž u ljubavi može imati različite oblike. Nekada je to sitna, čak neprimjetna neistina, izrečena s namjerom da se zaštiti voljena osoba, a nekada velika zamka koja ruši dugotrajne i pomno njegovane odnose. Iako neki opravdavaju laži izrekom “Istine ponekad bole.” dolazi se u dilemu da li zapravo ljubav može opstati bez potpune iskrenosti? Ljubav može opstati bez potpune iskrenosti, ali često ne u svom najzdravijem obliku. Iskrenost je temelj povjerenja, a povjerenje je ključni element svakog zdravog odnosa. Kada se ljubavni odnos gradi na lažima i manipulaciji, on postaje krhak, lomljiv poput stakla. Ljudi koji lažu često zaboravljaju da istina, ma koliko teška bila, ima moć da oslobodi i očisti dušu, dok laž stvara duboku jamu iz koje je teško pobjeći, koliko god se trudili. U svijetu gdje je istina često preteška za prihvatanje, laž postaje lako utočište, ali nikad ne nudi istinski mir.
Bio je to dan koji na početku nije nagovještavao ništa posebno. Sunce je zalazilo, a soba je bila ispunjena toplom, prigušenom svjetlošću. Sjedila sam na kauču, držeći telefon u ruci, i osjećala neobičan nemir koji nisam mogla objasniti. Sve je izgledalo uobičajeno, ali osjećaj je govorio drugačije: nešto nije bilo kako treba. Dečko kojeg sam voljela svim srcem, nedavno mi je rekao da se seli u drugi grad zbog posla. Dobio je izvrsnu priliku da se bavi onim što je oduvijek želio, o čemu je kao mali dječak maštao. Bio je ozbiljan, gotovo tužan dok mi je objašnjavao kako nema izbora osim da se udalji od svoje porodice , svojih prijatelja i mene. Odlučio je da ide za svojim snovima. Obećao mi je da će me voljeti zauvijek, čak i izdaleka, ali da okolnosti ne idu u našu korist. Sa sigurnošću je donio odluku i udaljio se od mene, bio je uvjeren da drugi način ne postoji i da jedino tako sebi otvara vrata potpune sreće. Iako mi je srce lupalo, a suze klizile niz obraze, pokušala sam razumjeti i podržati ga. Bila sam svjesna da mu ta odluka donosi mnogo različitih emocija. Željela sam da se sigurno može osloniti na moju podršku u bitnim odlukama koje mu život nosi. Odlučila sam biti uz njega, iako je to uticalo na moju sreću.
Međutim, sudbina je imala druge planove. Nekoliko dana kasnije, dok sam pregledavala društvene mreže, slučajno sam naišla na njegovu fotografiju kako sjedi u kafiću u našem gradu. Nije izgledao kao neko ko se sprema za selidbu, već kao neko ko uživa u svakodnevnom životu. Njegovi bliski prijatelji, koje sam poznavala, nisu spominjali ništa slično onome što mi je rekao. Osjećaj zbunjenosti brzo se pretvorio u sumnju. Odlučila sam da se suočim s tim. Nekoliko dana sam razmišljala o tome i dolučila pozvati ga vani, kako bismo zajedno proveli posljednje trenutke prije njegove selidbe. Oči su mu izbjegavale moj pogled. Nisam mu odmah rekla šta sam saznala. Umjesto toga, odlučila sam ga testirati. Pitala sam ga jednostavno pitanje, pokušavajući zadržati miran ton. „Zašto si mi lagao?“, pitala sam tiho, ali odlučno. On je nekoliko trenutaka šutio, a zatim priznao istinu, rekavši: „Nisam znao kako ti reći... Nisam se zapravo selio. Samo... mislio sam da je ovo najbolji način da završimo stvari. Nisam želio da te povrijedim.“ Kada je završio, nisam mu odmah rekla šta osjećam. Samo sam šutjela, boreći se s emocijama koje su me preplavile. Bila sam ljuta, povrijeđena, razočarana, ali najviše od svega - osjećala sam se izdano. Glas mu je bio siguran i bez emocije. Izbjegavao je moj pogled, a ruke su mu nemirno tražile nešto na stolu. Ostala sam bez riječi. Njegova „dobronamjerna“ laž bila je najteži udarac. Mirno sam ustala od stola i uputila se ka vratima lokala u kojem smo sjedili. Očekivala sam njegovu reakciju, bar onu jednostavnu: „Sačekaj, oprosti mi!“, ali uzalud. Sjećam se riječi koje mi je rekao prije nekoliko dana. Govorio je sa sigurnošću, gledajući me ravno u oči, uvjeravajući me da mogu vjerovati svakom njegovom postupku. Predložio je da ostanemo prijatelji. Ja sam duboko u sebi željela da ostane dio moje svakodnevnice, na kakav god to način bilo. Osjećaj koji je uslijedio bio je poput udara u stomak. Razum mi je govorio da sam bila upravu, ali srce je odbijalo prihvatiti istinu. Dok sam pješačila prema kući, misli su mi odlutale. Prisjećala sam se svih trenutaka koje smo proveli zajedno, svih obećanja koje mi je dao. Sjećala sam se kako je tvrdio da uvijek možemo biti iskreni jedno prema drugom. U tom trenutku shvatila sam da je svaka ta riječ sada bila blijeda i prazna. Kasnije, kada sam ostala sama, taj trenutak vrtio se u mojoj glavi. Pitala sam se šta sam pogrešno uradila. Ali, ubrzo sam shvatila da nije do mene. Njegova laž bila je njegov izbor, njegova slabost i nesigurnost. Laž je prikrivao iza lijepih riječi, a njeno pravo lice je izašlo na svjetlost kada sam najmanje očekivala.
Za mene, laž je trenutak kada sam osjetila prevaru, saznala istinu i doživjela bol rođenu iz te laži. Neistina se osjeća: osjetila sam je čudnim osjećajem u stomaku u trenucima kada sopstveno tijelo ukazuje na nešto loše. Laži možda mogu zavarati oči, ali nikada ne mogu umiriti srce koje traži iskrenost. Ljudi često lažu u momentima kada žele da se izvuku iz nečega. Oni se pokušavaju izvući onda kada su svjesni da se ne mogu suočiti sa onim što ih sputava. Laž je i onda kada sam se osjetila voljeno, a podlogu te ljubavi je laž gradila. Lažov je osoba koja je privremeno sakrivala istinu, a onda povrijedila one koje su joj vjerovali. Lažove je teško voljeti jer su njihova obećanja satkana od bezbroj laži, na njih oslonca nemamo. Zatim, shvatimo da je osoba koju volimo izgradila cijeli odnos na temeljima neistine. Ovakvi temelji lako se ruše, jedan kratki zemljotres istine sravni ih do dna. Povjerenje je srž svakog odnosa. Kada su laži izašle na vidjelo, osjećaj sigurnosti i povjerenja je nestao. Kada sam osjetila te laži, poželjela sam da se izvučem iz svoje kože. Osjećaj nesigurnosti, bola i straha su samo djelići emocija koje sam osjetila u tom trenutku, taj trenutak promijenio je sve. Ne samo kako sam gledala njega, već i kako sam gledala sebe. Naučila sam da laž može uništiti mnogo više od riječi. Ona može uništiti vjeru, ljubav i sigurnost. Taj osjećaj izdaje ostao je sa mnom, podsjećajući me da vrijedim dovoljno da tražim iskrenost, bez obzira na cijenu.
Nakon pet mjeseci, vratio se u grad. Bio je to ljetni raspust koji će mi ostati urezan u sjećanju. Kao i svakog ljetnog jutra, ustala sam i izašla u dvorište popiti kafu. Cvrkut ptica, Sunce koje obasjava ognjište i vinovu lozu činili su svako jutro posebnim. Uzela sam mobitel u ruke: zvao je i pisao, ali uzalud. Nisam željela da se javim, nisam željela započeti komunikaciju s njim. Nastavila sam svoju jutarnju rutinu. Istog dana, poslijepodne sam izašla u šetnju. Mirno i polako sam šetala trgom, uživajući u svakom trenutku. Iznenada sam čula da neko trči iza mojih leđa, okrenula sam se - to je bio on. Hitro je trčao prema meni, a čim sam se okrenula, stao je i pogledao me ravno u oči. Približio mi se i uznemireno počeo govoriti. Rekao je sve ono što nisam očekivala, zamolio me da razgovaram s njim i oprostim mu. Sa sigurnošću je govorio da ono što je uradio nije bila njegova namjera i da je shvatio težinu iste, sigurno baš kao i njegova pusta obećanja. Okrenula sam se bez riječi i otišla. Takvu osobu sam napustila. Shvatila sam da ljubav bez iskrenosti nije ljubav, već samo iluzija koja s vremenom blijedi. Napustila sam je jer sam zaslužila mir i istinu, a ne beskrajne sumnje i prazna obećanja. Laži guše, a ja sam željela disati slobodno, daleko od laži. Otišla sam jer sam umorna od borbe s nevidljivim neprijateljem. Ljubav nije igra skrivača, a on je previše puta sakrio istinu. Shvatila sam da ostati znači izdati samu sebe, a moja sreća je važnija od tuđih obmana.
Svaki put kada želiš da izgovoriš laž, zapitaj se zašto ne smiješ govoriti istinu. Svaka laž dovodi do gubitka, a svaka nova oduzima ono što je preostalo. Laži uvijek izađu na vidjelo, možda privremeno zaslijepe, ali vremenom istina pronađe svoj put. Jednom kada se povjerenje naruši, teško ga je vratiti, a laž je najčešći uzrok njegovog gubitka. Laž ne samo da uništava povjerenje, već i ostavlja duboke emocionalne posljedice. Osim osjećaja izdaje, laž često dovodi do sumnji. Nakon što jednom otkrijemo da nam je neko slagao, počinjemo preispitivati sve što nam ta osoba kaže. Svaka riječ postaje upitna, a čak i istinite tvrdnje mogu djelovati neiskreno. Sumnja tada postaje poput sjene koja prati odnos, otežavajući obnavljanje povjerenja. Osoba koja te voli neće koristiti laži da bi te zadržala. Čak i kada je istina teška, voljene osobe imaju pravo znati stvarno stanje kako bi odnos bio zasnovan na povjerenju, a ne na iluzijama. Ljubav nije garancija potpune iskrenosti. Ljudi koji vole mogu lagati, ali istinska ljubav podrazumijeva i sposobnost suočavanja s istinom. Povjerenje je ključ svakog odnosa, a iskrenost je jedini način da se ono očuva. Kada pomisliš da će sitna i tebi neprimjetna laž sačuvati ljubav, zapitaj se je li to prava ljubav, ako ne može podnijeti teret iskrenosti.