Djetinstvo, djetinstvo je najljepši period odrastanja u životu. Kao dijete živio sam bez ikakvog problema, živio sam u svome svijetu. Kao svako dijete, razmišljao sam o životu jako jednostavno. Mislio sam šta god pomislim da ću to i dobiti, ali to baš i nije tako. Razmišljao sam jos o mnogim stvarima, uvjek su me pitali: "Šta ćeš biti kad porasteš." Nitko se zapravo nije pitao "Tko ćeš biti kad porasteš." Najvažnije je biti dobar čovjek. Dolazi period odrastanja, škola, prve obaveze, odgovornost, ali opet je to nama kao djeci bilo predstavljeno kroz igru. Škola je jedna zajednica u kojoj provedemo dosta vremena, zato je zovemo "Drugi dom." Slažemo se, družimo se i bitno je da smo tu jedno za drugo. Prelaženje u veći razred kada napustamo svoje učitelje, je jako težak period, to je znak da postajemo odrasli, da nismo više dijeca koja smo bili prije par godina. Uskraćuju nam se neke prilike, koje smo imali kao dijeca ali opet vam niko ne može zabraniti ono u čemu ste najbolji ili u nečemu sto vas čini sretnim. Kada smo došli u Osnovnu školu, zapela mi je za oko jedna nastavnica. Svidjelo mi se kod nje to što ima stav, i zato što je barem meni jedinstvena bila a i ostala. Imam talenat u sebi, volim poeziju, kreativan sam i poseban sam. Sve to je primjetila moja nastavnica, baš ta sto je meni posebna i jedinstvena. Dala mi je priliku, i primjetila je u meni da imam dar za posebne stvari. Period sa tom nastavnicom, mi je bio mnogo drag, naućila me je mnogim stvarima ne samo mene i ostale. Mnogo sam zahvalan što je ušla u moj život i naučila me mnogim dobrim stvarima, i da sutra kada upadnem u nevolju da imam svoje JA. U Osnovnoj školi je bilo mnogo uspona i padova, ali sam naučio da je to sve dio i period života. Imao sam ciljeve u školi, krenem pa stanem, kažem da ne mogu a vjerujte sve je moguće, kada uložite truda u vaš cilj. Svaki trud i rad se isplati i pokaže, ali nikad ne reci nikad, i nikad ne odustaj. Iz dana u dan sam poćeo razmišljati o srednjoj školi, kako ću ja to, strah me je, ali sam znao da ja to mogu jer vjerujem u sebe. Pitao sam se uvjek gdje godine lete, i kako se sve to brzo izdešava, ali vjerujte kada sjednete i prisjeti te se stvari u životu, kroz šta ste sve prošli, gdje ste bili, šta ste radili, to baš i nije tako. Znao sam da će mi trebati u životu, rečenica od moje nastavnice: "Use i u svoje kljuse." Ta rečenica mi je zapela za uši, i kontao sam sta bih to trebalo da znači i sta ta riječ zapravo predstavlja. Nakon nekog vremena sam skontao, i mnogo je zaista poučna. Osnovna skola me je naučila:"Ako padnes ustani, neće biti ni prvi ni posljedni put." "Do velikih se visina uspinjemo zavojitim stubama." Početak srednje škole je prošao kako nisam ni zamišljao, a nisam mogao to ni zamisliti. Ljudi su mi predstavljali srednju školu na strašan način, ali ja nikome nisam vjerovao. Ljudi pričaju i pričaju, nikad neće stati pričati, ali ja sam znao da to ništa nije tačno, dok se god ja ne uvjerim. Neko na školu gleda loše, a neko dobro, jer nismo svi isti. Škola je jedna lekcija, poučna lekcija, koja nas uči o životu, i pravi od nas nekoga i nešto. Upamtite moju rečenicu: "Poslije svake kiše dođe duga." Ta duga smo upravo mi, ta generacija koja će pokazati da neke stvari toliko i nisu baš teške uz malo truda i rada.
