Bože Milostivi, je li ovo dar od tebe? Ne vjerujem u slučajnosti, pa isto tako ne vjerujem da je slučajno što sam na kraju svog srednjoškolskog obrazovanja dobila priliku da ispisujem redove o mojim stavovima i mišljenjima o obrazovnom sistemu. Zovem se Selma, što u prevodu znači „sigurnost, mir i harmonija“. Nisam istakla prevod mog imena tek tako, povezat ću ga sa svojim viđenjem škole i svega onoga što ona vuče za sobom. U nadi da će se prepoznati moja namjera, onako iskrena i od srca, da moji prijedlozi neće biti tek samo pročitani i ostavljeni po strani, ispisivat ću redove jezikom razumljivim za svakoga. Dugujem to učenicima koji ostaju poslije mene, onima koji se školuju i danas, kao i onima koji će tek zakoračiti u obrazovnu ustanovu. Želim da odmah krenemo na konkretne savjete, prijedloge i sugestije, jer uvijek kad sam ograničena brojem ispisanih riječi, pojavi se najveći neprijatelj – strah da neću sve što sam željela moći kazati.
Poštovani prosvjetni radnici, uvaženi ministri odgoja i obrazovanja i svi ostali koji učestvujete u reformama obrazovanja, veoma cijenim vaše obrazovanje, znanje i želju da nam školovanje učinite veličanstvenim. Sigurna sam da ulažete maksimalan napor da vaš rad bude kvalitetan. Na svijetu postoji oko osam milijardi ljudi i nijedan čovjek nema isti pogled na život. Svi smo individue i suludo je očekivati i od prosvjetnih radnika da budu na istom nivou. Međutim, želja da se usavršavate svakodnevno i cilj da obrazujete i odgojite jedno dijete koje će izrasti u odraslu ličnost neka vam bude od neospornog značaja. Možda ja nisam bila sretnica koja je imala obrazovanje koje želim budućim generacijama, ali sam sigurna da ste svi dali svoj maksimum. Mozak je veoma zanimljiv organ, ja ga volim oslovljavati s veličanstvenim jer je i dalje nedokučiv za svu naprednu tehnologiju prije svega sa svojih hiljadu terabajta memorije. U tom veličanstvenom organu smještena je ugodno naša svijest i podsvijest. Čitajući o istraživanjima tih velikih fenomena, saznala sam da su neurobiolozi naučno dokazali da u životu svjesno odlučujemo samo 5%, a 95% odlučuje naša podsvijest. Postavlja se pitanje je li to dobro ili loše za nas. Na to pitanje pokušat ću odgovoriti u sljedećim ispisanim redovima i iznijet ću svoje zaključke nakon mnogo pročitanih knjiga i analiziranja različitih mišljenja. Nakon rođenja, čisti smo poput suze i potpuno neopterećeni. Nesvjesni životnog puta imamo određene ciljeve: da jedemo, spavamo, slušamo i zadovoljimo svoje potrebe i ne interesuje nas mišljenje drugih. Podsvijest u tom periodu je čista poput izvora vode u netaknutoj prirodi. Nažalost, to razdoblje je veoma kratko i već se taj čisti izvor polako počinje mutiti negativnim uvjerenjima koja se gomilaju u našoj podsvijesti. Vjerujem nesvjesno, bez neke loše namjere, iz neznanja to počinje od naših roditelja jer je negacija konstantno prisutna: nemoj to raditi, ne smiješ to, nemoj tamo past ćeš, ne možeš ti to, ne pričaj previše... Podsvijest, poput kante za otpatke nastavlja se puniti negativnim uvjerenjima i uticajem okoline. Nada da se izgradi čvrst i stabilan karakter još uvijek je postojala do sedme godine, a u našem podneblju rijetki su imali sreće da su ga izgradili.
Vrtić ili prvi razred osnovne škole, po mom mišljenju od neprocjenjive su važnosti za dijete. Ne znam jesu li odgajatelji i učitelji svjesni svoje uloge u izgradnji ličnosti jednog djeteta. Oni su druga karika poslije roditelja, koja može dijete naučiti letjeti, slobodno, u nebeske visine, ili im otkinuti krila i zauvijek ih lišiti tog leta. Ne osuđujem ih, jer sigurna sam da imaju dobru namjeru, da se ni oni sami ne snalaze u potpunosti u konstantnim reformama, da nisu obučeni u svakom polju, ali ih molim da paze jer najgore što se može jednom djetetu dogoditi jeste da mu se u korijenu odsijeku snovi. Ne upoređujte svoje učenike s drugim učenicima, s braćom ili sestrama, jer je svaki učenik unikatan. Molim Vas, izbacite negaciju iz rječnika, pa naprimjer,umjesto da kažete djetetu da neuredno piše, ohrabrite ga i kažite da vjerujete kako je sposobno to mnogo urednije napisati. Prezentirajte znanje na zanimljiv način i bit ćete iznenađeni kako brzo i uspješno dijete može savladati gradivo. Dječija radoznalost je neograničeni izvor obnovljive energije, pa iskoristite tu njihovu radoznalost za ostvarivanje ciljeva i napredak djeteta. Zadržite dijete u sebi i češće s djecom učite kroz igru, jer ako igra utihne, ostaje samo monotonija. Čitajte s djecom, uložite maksimalan trud da dijete zavoli čitanje, jer rano djetinjstvo je najvažnije u razvijanju ljubavi prema čitanju. A znamo da čitanje bogati rječnik i da je čitanje s razumijevanjem osnova svega što dolazi poslije. Djeca su bogata maštom i hrabrošću, nemojte ih sputavati. Ni u šali, ni kad ste mnogo ljuti i isfrustrirani ne govorite djetetu da ne može, da je nesposobno, nenadareno jer naš mozak sve shvata doslovno i pohranjuje u podsvijest koja djecu koči kroz cijeli život. I nešto također po mom mišljenju veoma važno, objasnite uvijek djetetu zašto nešto ne može ili zašto nešto nije dobro za njega. Ne postavljajte pravila bez objašnjenja. Također, pomozite djetetu da otkrije svoje „zašto“. Toliko toga bih još željela kazati, ali nižu se brojevi riječi prebrzo, pa ću se prebaciti na sljedeći nivo, a to je predmetna nastava.
Poštovani nastavnici i nastavnice, ne zatrpavajte učenike nepotrebnim informacijama jer prezasićivanje dovodi do bezvoljnosti, a bezvoljnost do lijenosti. Veoma je važno da ste svjesni da je otkrivanje važnije od otkrića, pa pokažite učenicima put do otkrića i uživajte u njihovim sposobnostima na tom putu. Ne insistirajte da učenik bude samo u vašem predmetu na nivou zadatka, jer ako je na instrumentu naštimovana samo jedna žica, mislite li da će zvuk biti kvalitetan? Nemojte biti samo uvježbani predavači, uronite u učenički svijet, spustite se na njihov nivo i pokušajte razumjeti njihovo nerazumijevanje za vas jednostavnog zadatka. Poštovani profesori i profesorice, molim Vas, nemojte se bazirati samo na izučavanje vašeg predmeta, pogledajte ponekad u oči svojih učenika, upitajte ih kako su, imaju li problema. Ako ne znaju ono što se „podrazumijeva“ da znaju iz osnove škole, nemojte ih obeshrabriti, nego im kažite da ih ti nedostaci, prepreke i problemi trebaju još jače pokrenuti da istražuju i nadopunjuju izgubljeno. I molim vas neka vaš ego ne bude jači od vas, jer imate svetu profesiju.
Na kraju pokušajte sljedeće:
- razgovarajte i pomozite učenicima u savladavanju prepreka;
- podijelite svoja iskustva;
- proslavite s njima pobjede na putu k cilju;
- ohrabrite ih;
- vjerujte u svoje učenike;
- motivišite ih;
- budite ljubazni i pozitivni, jer ste bitni i nezamjenjivi.