Učionica! Ta divna školska prostorija koju poštujem od prvog susreta sa učenjem i obrazovanjem. Ta divna školska prostorija u kojoj učenici provode veliki dio svog vremena, ali i života. Zašto? Zato da bi se edukovali, savladali nova znanja iz različitih oblasti, različitih predmeta, ali i da bi se razvijali, rasli intelektualno i duhovno, mijenjali se i postajali bolji ljudi. Tako bi trebalo da bude. Trebalo bi da je glavna svrha steći kvalitetno i funkcionalno znanje koje je neophodno i važno na svim nivoima obrazovanja, u radu i ličnom razvoju mladog čovjeka. Jer, obrazovanje je najmoćnije oružje kojim se može promijeniti svijet, a, čovjek, što više zna, to više vrijedi.
Učionica je prostorija u kojoj sam provela i u kojoj provodim većinu svog vremena. Na mojoj ljestvici prioriteta škola i obrazovanje oduvijek su visoko rangirali. Davno sam shvatila koliku moć ima znanje, a isto tako i osoba koja posjeduje znanje. Obrazovanje za mene predstavlja znanje, kritičko mišljenje, put do boljeg života, funkcionalnog društva.. Kad me pitaju za školu pomislim na pozitivne stvari i lijepe trenutke. Vjerojatno zato što ove godine završavam srednju školu pa sam u fazi u kojoj se bliži kraj mog srednjeg obrazovanja. To mi daje mogućnost da sagledam sebe i obrazovni sistem u našoj zemlji kroz moje iskustvo u periodu od dugih trinaest godina.
Škola je ustanova koju ću rado pamtiti u budućim danima i godinama. Katkad su učionice bile stare i hladne, ali boravili smo u njima. Učionice o kakvima sam maštala su svijetle i šarene. Zimi tople, a ljeti ugodne. U njima su zidne police s knjigama kojima se služimo i koje redovno koristimo. Te učionice imaju platno, projektor, računare, cvijeće koje zalijevamo, pametnu tablu, karte, radio, plakate, po želji uređujemo raspored stolica i klupa. I sve to imaju i druge učionice u školi. Međutim, ovo je sve samo moja mašta… Kod nas su u stvarnosti, uglavnom, dostupne krede, table i još poneka stara oprema potrebna za rad u nastavi. Naš sistem obrazovanja daleko je od idealnog, a nije sličan ni sistemima u drugim razvijenijim zemljama. Mislim da škola nema autoritet koji bi trebala da ima, a samim tim, nemaju ga ni nastavnici, a to se sve odražava na učenike, učenje, znanje i sposobnosti te spremnost djece za život i rad u budućnosti. Nemamo mogućnost da učimo u opremljenjim učionicama kao u pojedinim zemljama. To možda i nisu tako ogromni nedostaci, ali oni imaju snažan uticaj na edukaciju, motivaciju i učenje učenika, jer mi smo djeca novog doba i važno nam je da vidimo konkretne stvari koje su u vezi sa životom, a ne da ih samo zamišljamo, jer, realno, onda ih i ne zamišljamo. Sa opremom, tehnologijom, videima, interaktivnim tablama, fotografijama, filmom, upotrebom tableta ili računara, samostalnim istraživanjima, sa razumljivijim i kvalitetnijim sadržajima gradiva, učenici mogu na bolji i efikasniji način savladati gradivo. Mi smo učenici koji rade po modularnom EU VET programu, a često nismo imali ni udžbenika. Također, u drugim zemljama ima dosta više prakse za sve stručne i tehničke škole, a kod nas je i ta praksa svedena na pustu teoriju. Naš sistem nam nije dao mogućnost da osnove svog budućeg posla savladamo praktičnim radom pa da ga poslije usavršavamo. To su sve negativne strane, ali ipak ima i onih pozitivnih, naravno. Škola me naučila svemu.. Dobro, ne baš svemu, ali mnogim novim, nepoznatim stvarima, situacijama me jeste naučila, jer u njoj boravim skoro pola dana. Škola za mene nije ustanova u kojoj samo slušam nastavu i jedva čekam školsko zvono. Bilo je slučajeva da sam katkad bila umorna pa sam čeznula da sam u kući umjesto u školi, ali to je vrlo rijetko i dio je mog odrastanja i formiranja moje ličnosti. Uvijek sam voljela učiti, zanimati se za ono što ne znam. Zato mislim da je učenje i ulaganje u sebe izbor svakog učenika, bez obzira na uvjete u kojima se radi i bez obzira na kvalitetu obrazovanja. I što mi se činilo dosadnim, neinteresantnim, nije značilo da to ne mogu naučiti, a ujedno sam tako mogla procjenjivati odnos između viška informacija i nedostatka i razmjeti da je učenje zahtjevan put.
Ipak, škola je za mene uvijek bila više radost, a manje dosada, jer sam uživala truditi se, raditi i učiti. Svaki dan s ponosom, ljubavlju, voljom i jakom energijom sam išla u školu. Nikad je nisam vidjela kao nešto čega se želim što prije riješiti. U njoj sam provela i još kratko provodim svoje najljepše, mladalačke dane.
Prisjećam se svih nastavnika, nastavnica, profesora, profesorica… Svi oni su osobe koje ulažu u svoj rad, znanje, sposobnosti, da bi svoje znanje prenijeli na dijete, učenika. Najbolju stranu prosvjetnog radnika prvi put sam vidjela u osnovnoj školi kad nam nastavnik biologije nije zaključivao ocjene samo po našim formalnim, pismeno odrađenim testovima, već na osnovu svih naših ukupnih aktivnosti u nastavi, a vodio je brigu i o našim emocijama, željama, našem mentalnom zdravlju. Tad sam vidjela da profesori mogu obratiti pažnju i na vrijednost emocija i na naše želje, da mogu razumjeti naše potrebe za dobrim ocjenama i zato se duplo truditi da nam pomognu.
Škola je mjesto u kojoj sam upoznala mnoge prijatelje, prijateljice, stekla bitna iskustva, naučila puno novih informacija. Bilo je i momenata kad su na red dolazile i suhoparne, nelogične lekcije, kada smo se pitali koja je svrha ovog i zašto to učimo. Ali, zapravo, možda mi u životu zatreba i ono što mi je nekad djelovalo nepotrebno. Nas možda niko neće pitati da nabrojimo koje smo lekcije radili tokom svog školovanja, ali škola nam mora pomoći da bolje donosimo odluke, da se znamo organizirati, da znamo promisliti i analizirati svoj položaj u društvu, da znamo istražiti, da se znamo snaći.
Škola me naučila da izgradim svoju ličnost, poboljšam svoj karakter i znanje, da uvijek budem hrabra, ustrajna, humana osoba te da učim, istražujem i bogatim svoj svijet. Također, da ljubav prema znanju širim oko sebe. Meni je škola dala do znanja da mogu ići i preko bijela svijeta sa koferom znanja, truda, volje, želje, ambicioznosti, upornosti. Kroz period školovanja sam shvatila da će svako u svom životu biti osoba koja će biti stručna, obrazovana, adekvatna za određenu struku, ali do tog stepena osoba može doći samo sa znanjem, učenjem, educiranjem. Naša budućnost zavisi od kvalitetnog obrazovanja u sadašnjosti. Sve će biti i proći, ali dobro obrazovanje mora biti najčvršći stub društva. Naš obrazovni sistem to još uvijek nije, ali obrazovani trebaju da mijenjaju njegov oblik, ali često nam je lakši izbor odlazak odavde.
Škola mora biti mjesto poštovanja, pravednog autoriteta i znanja na putu da postanemo neko.
Pa ne dozvolite sebi da budete niko. Budite neko! Jer, kako kažu, obrazovanje je ono što ostane nakon što zaboravite sve što ste naučili u školi.