Iz ugla (Mehanizam botaničke bašte)

31.01.2023
Sumeja Buljugija

Iz ugla (Mehanizam botaničke bašte)

Rad pristigao na konkurs Iz ugla ili ćoška: moj pogled na učionicu

Program pronađen 2096. godine na balkanskom neutralnom teritoriju. Program je napisan u programskom jeziku Java, koji je dobio ime po istoimenom indonezijskom ostrvu. Java istovremeno označava stvarnost, neapstraktnost. Naučnici će upotrijebiti program u svrhe egzaminacije. Datoteka je izuzetno povjerljive sadržine te se preporučuje pažljivo rukovanje istom. Predstavlja određeni tip mašinerije. Provjerite.

private class izgubljeniSvijet {

            public static void main(String[] args) {

Limitirane stvari su
Zalijevati, okopavati, zakopavati
Iuventus.
Kultivirati, stvarati, prenositi na
Iuventus.
Ugušiti, onemogućiti, posjeći
Iuventus
S više anti-zraka, ubija
Ventus


Čas je kvantopoljske matematike pod inauguracijom fizike, što predstavlja aplikativnu matematiku, za Fuchsiae, vrste koje cvjetaju naopačke. Sferične, rascvjetaju se na različne kitnjaste vektorske smjerove; sferične, rascvjetaju se kao tukani podvrgnuti testiranju voltmetra. Sat je kvantopoljske matematike pod inauguracijom fizike u kojoj glavni cilj je objasniti nazivnik navedene imenice. Egzistira li slična nauka, djeljiva s morzeovskim poentilizmom KMPIF-a? Uistinu, jidiški apsolutiv! Zacrtamo li početak svoj s ne-početka u kojemu smo trenutno, u potrazi za još tačkastijim sferjem, možemo pronaći i beskonačnost u tačkanju, nalazeći nevektorski, nalazeći nehilbertski prostor (jer ipak horošije je pominjati ime čovjeka izumitelja nego predmeta izumljenog) koji će samcijat konstruirati jedinstvena kantovska misaona određenja. Primjer kosmosa nam je najočitiji primjer poentilističke mogućnosti u nemogućnost. Pušten s lanca, gradio sebi lanac.

Fuchsiae, biljke koje rastu od vrha ka dnu i onda: vise. Cvjetajući i vrhe svojih stega, naglo se obore, kao u naletu encefalopatije, kao da čuvstvo njihovo zakazalo, kao da jovijanske oluje sve u njihovo umlje – stvorile. Fuchsiae obiljkavaju na časovima KMPIF-a, sve pognutije jedes Mal kada ih njihov supervizor priđe zaliti. Mnogo zahvalne su Fuchsiae. Svo enterijersko knjištvo mluvi o njima kao najestetskijim stvorenjima, bez čega bi botanički Raum bio u potpunosti svoga sopstva prazan. Nije to toliko do praznoće koja isto tako ispunjava određeni prostor, no je slovo o tome: ko bi tamo stalno visio, ako nema Fuchsiae? Imati nekoga ko visi, da to je bar. Kad visite dovoljno dugo, dovoljno kao što to čine sve Fuchsiae, možda dobijete i Hängenzertifikat*, najčasniji dokumenat kreiran od celuloze, vrlo lične smjese mikrometarskih vlakana de Fuchsiis. Vjerovatno i ne bjehu uvrijeđene.

Čas je geofizičke geografije. Udvostručen prefiks zaredom zakačen na dvije riječi sugerira na udvostručenu fokusiranost – usmjerite sve svoje galvanske članke na fiziku i grafiju. Među stručnim politizantima ovo shvaćanje biva uvaženo kao validno objašnjenje predmeta. Fuchsiae se moraju zaliti. Shvaćanje mora biti mineralno manifestirano, makročestičnog izgleda u cilindričnoj bari s natpisom: Učevni spisi za učenike. Fuchsiae bivaju zalivene. One upijaju. One opet padaju.

Čas geofizičke geografije ili kako ga Fuchsiae koje su uzele predmet starogrčki sa akcentom na konjuktiv prezenta aktivnog zovu geografizikos, još uvijek traje. Sav fokus je preusmjeren na grafijski dio predmeta . Cilj je precrtavanje i oblikovanje prema već egzistirajućim modelima. Ukoliko, pak, neka nemineralizirana Fuchsia ne izvrši repeticiju egzaktno, bivat će ismijana zbog iznošenja svoje fuksijoznosti u zeusovski eter te će biti uskraćena za adekvatnu temperaturu što će rezultirati anomalijom u kvantitetu hlorofila.

Čas je treniranja tropizama što u každom racionalnom aspektu predstavlja praksu kretanja biljaka. Kontri onoga što su politizanti u svojoj dumi simplificirali, treniranje tropizama je ništa drugo do treniranje poslova prakticiranih u zemljama tropske klime. Nužno je bilo izvršavati sve nemogućne, s rudnikom asimilirajuće poslove, u stanju da unište svaki dah biljkovanja jedne Fuchsiae. Biljkovanja treba biti malo, no ipak dovoljno da Fuchsia visi. Shvaćanje politizanata jedan je, neupitan i finitan, optativ svakog stvora botaničkog prostora. Taj optativ po defaultu mora biti neupitan, jer ako se ispituje, on nikako ne može zadovoljiti kriterij svoje uvjerljivosti, a taj kriterij je: ne biti upitan. On mora biti s apsolutnim koordinatama u bilo kom sistemu kojem se nađe, tj. mora postojati onaj isti ili u relaciji sa istim da definiše koordinate, da sve bude u istoj postavi bez izmjena, jer tako najljepše funkcionira.

Čas je bezuvjetnog vjerovanja. Predavači ovakvog jednog čeličnog subjektusa su kaktusi. Spoljašnjost njihova takva je da se posmatrač ne može fokusirati na bilo što drugo osim bodlji figurirajućih; osim usmjerenih pravaca koji nastoje proždrati retinalne putešestvije, u vremenu postojane. Kad 'no kaktus poveda: „Biljku jednu Bog je klonirao pa kaznio vas je da vjetri vas u mnoštvima nose.“, naprasito, gordo grmivši pred svim Fuchsiae. „Nas Bog kaznio ni, ta mi stojimo i pred vjetrima se ne povijamo. Zato i vi budite poslušni i ambasadorima vašim politikonskim. Oni su i Božiji ambasadori.“, poskakujući iz svoje saksije mluvi kaktus. Pa opet što veća kazna je, dati je na upit: s vjetrima u borbu ili u pustinjsku postrojbu. Kaktus je autoritet, bez ploda, bez čašičnog lista, samome sebi i nikomu drugomu. Kaktusima je vjerovati na bezuvjetno vjerovanje, ta vjerovanje, kome god što da je donijelo, donijelo bi i njima rast u nebo, tamo gdje nije dolje. Donijelo bi. Uistinu bi donijelo. Oni moraju bezuvjetno vjerovati. Vjerujete li, vi, fuksije? Možda čak vjerujete samo na latinskom, zar ne, Fuchsiae? Vjerovati po vedsko-kaktusovskoj egzegezi znači stojati dok moć sudbine ne pokaže svojim ekstremitetom: da capo al fine.

Čas je prinudne slobode. Tada biljke mogu raditi što požele pod prismotrom svojih politikonazornika, podklase politikonaha, koji su opet podklasa politikona. Fuchsiae svezane su u lance da ne bi pobjegle od sile gravitacije, čija je kontrola neizmjerna. Mnogi politikoni izjavili su nemoć pred gravitacijom koja im je u nekim momentima oduzela mogućnost odlučivanja, kao k primjeru u situaciji pandemijske krize kada su zatvorili sve biljke u nemineralski opservatorijum, gdje su boravile pune dvije godine dana objašnjavajući im da je bolje zajedno no što je to u opasnosti s izvorom hrane. Fuchsiae su u trenutku sumnjale da su u nekoj možnosti uistinu prevarene, ali da je i bila prevara, izgledala je isuviše gravitativno, isuviše van njihove kontrole da ih nisu mogle optužiti.

Čas je vrijeme. Neznatno traje, u neznatnu se završava. No, ipak, to biva vremenom. Vrijeme je oduzeto, biva oduzimano, nikada vraćeno, nikada ponovljeno, ponekad zanemareno.

Fuksijama treba vrijeme da cvatu, vrijeme za uspon, pritisak za pad. Fuksije padaju, ta, padaju, zbog onih što tako vehementno ih njeguju. Fuksijama treba vremena. Vremena da cvjetaju

     }

}

 

*njem. diploma za vješanje

 

Rad Sumeje Buljugija proglašen je najboljim na konkursu Iz ugla ili ćoška (moj pogled na učionicu). Pročitajte i ostale nagrađene radove.