Svako od nas ima drugačiji pogled kada su u pitanju obrazovanje, naša budućnost i ciljevi koje težimo ostvariti. Jedan školski dan, jedna školska godina pa i cijelo školovanje su mnogo više od samog učenja koje u njoj stečemo.
Još kao učenik osnovne škole sam se tokom školske godine najviše veselio praznicima i neradnim danima kao i mnoštvo djece, sve dok svijet nije pokorila velika pandemija. U tim momentima shvatamo da je naša učionica dvadeset i više učenika, osobe s kojima ćemo postati zreli ljudi i s kojima ćemo zadržati kontakt cijeloga života, kao i osobe s kojima ne možemo naći zajednički jezik, ali ipak ta učionica je život na jednom malom mjestu. Kut iz kojeg gledam svoju učionicu je i jedna velika obaveza i rutina s kojom se nosimo svakodnevno, u kojoj nailazimo na sve uspone i padove specifične upravo za tu fazu obrazovanja. Međutim, doba sazrijevanja kao posljedicu ima i promjenu nivoa obrazovanja tako da se susrećemo sa novim izazovima i upoznajemo nove prijatelje. Drastičnih razlika u samom odnosu prema školi nema, odličan učenik sam od prvog razreda osnovne škole pa sve do današnjeg momenta, ali ciljevi, viđenje i shvatanje važnosti obrazovanja su se istinski promijenili. Uviđam da mnogi prijatelji više vremena provode radeći ono što vole s namjerom da to realizuju kroz neke praktične i postojeće projekte i djela u kojima mogu pokazati svoje znanje. Svako od nas konačno uviđa koliko nas jedan običan dan u školi može naučiti i podstaći da idemo ka svome cilju.
Na pitanje: "Da li voliš ići u školu?", gotovo pa svaki đak će odgovoriti u odričnom obliku, ali svako od nas ukoliko se izoluje od svog svakidašnjeg okruženja i ukoliko stane nasuprot svojih ciljeva sabotirajući njihovo ostvarenje će deifinitvno vidjeti koliko je vezan za tih nekoliko kvadratnih metara. Mnogo mišljenja, nadanja i ciljeva se smijeni tokom našeg školovanja i smatram to sastavnim dijelom odrastanja i danas niti jedan od tih momenata ne bi zamijenio jer me baš iskristalisalo u osobu kakva sam danas, na što sam izuzetno ponosan.