Moj pogled na učionicu

30.01.2023
Adna Miljković

Moj pogled na učionicu

Rad pristigao na konkurs Iz ugla ili ćoška: moj pogled na učionicu

Prvi dan srednje škole ću upamtiti po tome što mi je otac rekao: “Srednja škola kao nešto novo što ti se dešava imat će veliki utjecaj na izgradnju tebe kao osobe zato želim da znaš kako svako ima drugačije mjesto u učionici, tako će imati u tvom životu, da budeš ozbirna prema svima jer su to tvoji sugrađani, tvoje buduće kolege, prijatelji a možda i buduće ljubavi. Kako se budeš odnosila prema ljudima garantujem ti da će i oni prema tebi na isti način. A što više pozitivnih afirmacija naše uši čuju vjerujem da smo zadovoljniji u životu.” Otac mi je još stalno ponavljao da u koju god prostoriju kročim moram se sjetiti onih pet čarobnih riječi koje su me još tete u vrtiću učile i da ih uvijek uz osmjeh izgovaram. Sada shvatam zašto mi je to govorio i nadam se da svi roditelji podsjete djecu na te neke jako jednostavne, a veoma značajne stvari koje mogu spriječiti dosta problema koji se danas dešavaju u školama širom svijeta. Nadam se da smo svi uvidjeli na kakav problem u školama ciljam i da smo svi upućeni u trenutnu situaciju sa nasiljem u svijetu, nasiljem ne samo u školi već u svakodnevnim životnim situacijama koje ne doživljavaju samo odrastli već i djeca u najmanjoj dobi. Želim da Vam ukažem na sve ono što možemo promijeniti u vezi nas kao osoba da bi počeli živjeti boljim i kvalitetnijim životom. Prvenstveno želim da skrenem pažnju adolescentima koji kreću ili su već u srednjoj školi. Treba da znate da od vas kreće promjena, od vaših stavova, od vaše aure, energije od vaših osmjeha koji vjerujte mi imaju neku posebnu čaroliju. Želim da pojačate riječi,a ne glas, da sve ono što izgovorite bude ispunjeno grokotom vašeg osmijeha. Koliko god puta smo već čuli ovu kliše rečenicu smatram da je moram ponoviti “Svaka promjena kreće od nas samih” i to je stvarno jedna velika istina. Ako u školi imate osobu koja je izložena nasilju obratite joj se sa miroljubivim glasom popraćen osmjehom vidjet ćete da će joj biti drago,a ako vam mrzovoljno odgovori pokušajte ponovo sutra, vidjet ćete da će sa vremenom ona biti sve dražesnija a vi ćete svaki dan izaći iz škole zadovoljnijji jer znate da ste bar jednoj osobi izmamili osmijeh na lice i čak joj promijenili pogled na školu. A ako je ta osoba izašla zadovoljnija i sretnija sigurno je i ona uputila nekom lijepu riječ i za svu tu divnu i pozitivnu energiju koja kruži među ljudima možemo zahvaliti vama. Zar se svi mi ne bi osjećali posebno i voljeno. Sada kada sam vas ja se nadam motivisala da sutra u školu uđete sa osmjehom od uha do uho i nekom uljepšate dan, jer želite da kada na ulici nekog iz škole sretnete na ulici vidite da se je on obradovao susretu sa vama. Takođe trebate da znate da su zlostavljači nekad bili zlostavljani i da njima podjednako treba da se uputi lijepa riječ i milosrdačan osmijeh. Oni su također djeca koja su mnogo propatila u odrastanju i dalje pate i svi trebamo da budemo svjesni da naša lijep riječ nama možda ne znači puno ali može zasigurno da promijeni puno toga. Iako znam da je ponekad teško i vama ali svi imamo svoja teška vremena, ali ako krenemo kada je nama dobar dan sa ovakvim ponašanjem sigurna sam da kada vi doživite neke teške trenutke da će vama neko priteći u pomoć i sigurna sam da će vam to doista značiti. Na ovakav način doista možemo promijeniti, zasigurno ne sve učenike i ljude u našoj školi, krug ljudi oko nas. Ljudi sa kojima svakodnevno dijelimo prostor treba da budu pozitivni, vedri i motivisani za rad a treba im samo mali tračak nade i promjene na koju se mogu ugledati, a to možete biti baš vi. I ne treba da svoje srednjoškolsko iskustvo, ma koji god razred bili, zasnivate na predhodnim iskustvima. Znate da vi imate moć da upravljate svojim životom i da vi i samo vi snosite posljedice za svoje odluke i postupke. Zato treba da radimo samo ono što nas um smatra da je najbolje za našu budućnost, a vjerujte mi da je srednja škola definitivno jedno od presudnih iskustava koje će nas oblikovati u osobu. Pa s tim saznanjem duboko ističem da mi možemo nekom popraviti ili uništiti srednjoškolsko iskustvo, koje će zauvijek osati ucrtano u njegovoj osobnosti. A čovjek je zaista samo produkt događaja koji su ga oblikovali u ono što će postati, što je postao. A stvari nikad nisu ni dobre ni lose već upravo onakve kakve ih naš um vidi, a um prepoznaje iskrenu namjeru da promijenimo društvo oko nas. Mi svu svoju energiju trebamo preusmjeriti ne na uništavanje starog nego na stvaranje novog, zato koliko god teško bilo od silnog umora od učenja, obaveza i sličnog moramo da se potrudimo da damo sve od sebe za sebe, za druge, za našu budućnost. Osim svih ovih savjeta za koje sam ja čula i koji su mene motivirali, a nada se i vas rekli su mi još i da se u srednjoj školi, ma koju god pogađala se umrežim sa drugim ljudima kroz razne sekcije, organizacije, udruženja i slično. Doista mi je pomogla, a vjeruje i da će drugima, jer ako boravimo u okruženju koje ne obraća pažnju nan as ili nam daje neku vrstu negativne pažnje veoma je dobro da, umjesto da se izolujemo, se socijalizujemo i na neki način doprinesemo stvaranju zdravijeg okruženja u našoj zajednici. Tada se definitivno osjećamo još bolje jer, osim nevjerovatnih iskustava i doživljaja koje će vas sigurno dočekati u svim tim raznim aktivnostima, mi zaista radimo na sebi da postanemo bolje osobe. Osobe kojima će samo nebo biti granica, koji će biti rado viđeni sugrađani koje će drugi ljudi sa osmjesima na licima dočekivati pri ulazu u prostoriju. Osobe kojima nijedan negativan utjecaj ili komentar neće moći ugasiti želju za napredkom ili životom, a mi zaista znamo da mi i naš život vrijedi puno. I tako nikad ne dopustite da neko ugasi tu žar za životom u vama, vjerujte u ljubav, osmijeh i pažnju. Vjerujte da se istrajan rad isplati. Samo furajte ;).