Kao nikad nitko prije nas u povijesti ljudske civilizacije, svjedočimo nezaustavljivom napretku tehnologije. Iako su postojala epohalna otkrića i izumi tijekom ljudske povijesti koja su doprinijela razvoju civilizacije (vatra ,kotač,struja...) sada svjedočimo jednom posve novom otkriću koje kod mene izaziva znatiželju a ponekad čak i strah.
U prvom redu, AI je za mene neiscrpan izvor novog i drugačijeg i sposoban je unaprijediti bilo koju nauku. Analiziranjem podataka sposoban je prepoznati najbolje obrasce i samim tim se prilagoditi okolini i izvući onaj optimum koji je potreban da olakša čovjeku svakodnevni život.
U mnogim aspektima društva već sada je zastupljena u velikom obimu AI. Mnoge grane proizvodnje i uslužne djelatnosti obilato koriste prednosti AI gdje su računala sposobna pružiti onaj optimum koji je potreban za napredak određene nauke ili grane proizvodnje.
A gdje je u svemu tome čovjek, gdje je u svemu tome moja generacija i sve naredne? Hoćemo li imati od čega živjeti u budućnosti, hoću li moći zaraditi plaću, imati prijatelje, hoćemo li se družiti?? Pitanja je puno, a još uvijek nažalost malo odgovora možemo otkriti.
Ili da pitam AI šta on kaže na to?! I njega je stvorio čovjek i napravio bazu podataka i nisam siguran da imamo još uvijek odgovore na ta pitanja. Učenik sam koji voli nauku, volim istraživati posebno na polju fizike i AI uveliko pomaže. Jednim klikom dobijem puno podataka za koje bih se sigurno morao puno puno više truditi i raditi "pješke" da nije tehnologije. No, ima li radosti u takvoj suradnji sa računalom pri otkriću nečeg novog, hoće li se itko obradovati sa mnom ako pokažem da sam do nečega radom došao..?
Koliko divnih djela je napisano tijekom ljudske povijesti. Hoće li se sada itko više potruditi napisati nešto novo i svoje ili će jednostavno pitati AI, u konačnici hoće li to dovesti do toga da ćemo postati krajnje površni, bez uplitanja u išta i hoće li nam biti "mrsko" o bilo čemu misliti. Hoće li se to opet u konačnici pretvoriti u svoju suprotnost?
Toliki napredak, tolika baza informacija gdje imamo sve što poželimo, hoće li dovesti do toga da kotač povijesti krene u suprotnom smjeru?
Umjesto težnje za boljim i novim i naprednijim hoćemo li se zadovoljiti time da nam stroj servira sve podatke, o ničemu da ne mislimo, ako ni o čemu ne mislimo posebno novom hoće li to nužno dovesti do regresije u ljudskoj civilizaciji?
Sve su ovo pitanja koja u meni izazivaju nelagodu i opravdani strah što će biti sutra iako sam ponavljam veliki ljubitelj nauke posebno prirodnih, a također u svakodnevnom životu itekako koristim prednosti AI.
Šta će biti sa pisanjem školskih sastava, gdje je uvijek bilo nadarenih učenika, čiji se talenat još u ranoj dobi uočavao od strane nastavnika? Hoćemo li kada nastavnik postavi temu ukucati zadanu temu i to samo "odraditi"? Kako ćemo onda u budućnosti imati slavne pisce, ako se nitko neće potruditi ništa svoga unijeti u pisanje? Hoće li nam najbolji drug biti "kreiran" od strane AI po našoj želji točno kakav želimo da izgleda i ponaša se, virtualno lice bez emocija?Puno je izazova i puno pitanja na koja je teško dati odgovor .
Ne bih želio živjeti u svijetu bez tehnološkog napretka, uveliko pomaže i meni i općenito je korist velika u mnogim segmentima života i još više će koristiti, ali ne bih volio da se u svemu tome izgube čovjek, empatija i etika. Ne želim niti se mogu odreći tehnološkog napretka, međutim taj napredak ne smije zanemariti ljudske emocije i poštivanje svih etičkih vrijednosti koje smo naslijedili od naših predaka i koje smo usvojili u obitelji, školi i društvu kojem obitavamo.
Da se ne bismo pogubili u svemu i izgubili osobni identitet te identitet naših bližnjih ključ svega je pronaći ravnotežu između tehnološkog napretka i očuvanja vrijednosti čovjeka. To bi trebao biti trajni zadatak svih koji su uključeni u razvoj AI. Bez toga je uzalud sav napredak tehnologije.
Želio bih sada i u budućnosti ma šta donio tehnološki napredak da se nikada ne izgubi ljudskost, ljubav prema bližnjemu, jer u protivnom ma kako napredovali, okrenut će se sve u suprotnom smjeru koji naravno nitko od nas ne želi da se dogodi.
Uz tehnološki napredak koji naravno kao mlada osoba podržavam želim reći na kraju da ljubav i međusobna topla ljudska interakcija moraju zauvijek ostati najbitniji kotač u povijesti ljudske civilizacije!