2024. godina:
Gledam u tablu i čitam teme za esej iz Bosanskog jezika i književnosti, tema je “Šta je tebi AI?”. Vadim dvolisnicu i krećem da pišem. Dok sam pisao razmišljao sam u sebi “Da li da kažem istinu i napišem da koristim Chat GPT u nekim situacijama? Šta ako dobijem manju ocjenu?” Vrijeme je prolazilo, a ja sam još uvijek bio na početku. Odlučio sam da napišem da ne koristim, za svaki slučaj, potrebna mi je petica za zaključnu ocjenu. Sljedeći test mi je iz Biologije. Profesor nam je rekao pitanja koja će biti na testu, ali moramo da ih pronađemo u udžbenicima. Meni je to bilo previše posla, pitao sam Chat GPT i dao mi je sve odgovore. Za ostale testove sam isto uradio, zašto da se “mučim” kada mogu lahko dobiti odgovore? Našao sam danas na internetu aplikaciju koja pravi AI crteže, napisat ću vam nekoliko primjera:
“Nacrtaj mi sliku o lavu koji se nalazi u svemiru i oko njega se nalaze razni meteori”
“Slika o kornjači koja predaje učenicima u školi.”
“Slika o budućnosti naše Zemlje.”
Ova me je slika preplašila. AI mi je pokazao sliku grada u kojem se nalaze tehnološke zgrade i mostovi, leteća auta, i “kiborg” ljudi. “Da li AI zna nešto što mi ne znamo?” Pomislio sam u sebi, i izbrisao aplikaciju.
2050. godina:
Više nam nisu potrebni konobari, nastavnici, krojači, obućari, doktori…
Mnogi su ljudi izgubili poslove, ali to nije bitno. Bitno je da se sve može puno brže i lakše uraditi, i najbolji dio svega jeste da roboti rade besplatno! Vlasnici se više ne moraju brinuti o tome kada im se radnici razbole, ili da traže odmor, veću platu, slobodne dane… Roboti rade bez prestanka i nikada im ne smetaju kolege ili radno područje.
Ako se nekad jedan slomi, uvijek imamo majstore, naravno oni su također roboti. Gradovi su postali modernizovani, sve manje ima parkova, naselja i sela ali to nije bitno, bitno je da je sada sve lakše. Svijet se puno brže kreće, a sve više ima robota, ali se mi ne brinemo zato što su napravljeni samo da služe čovječanstvo.
2080. godina:
“Šta se dogodilo?” svi se pitaju. Flore i faune gotovo više nema, svijet je u potpunosti modernizovan, roboti su zamijenili gotove sve poslove. Rijetko je vidjeti čovjeka više, gdje bilo da se okreneš vidiš neku vrsta umjetne inteligencije. Volio bih da se vratimo u vrijeme kada ovo nije postojalo, imali smo puno problema ali mogli su se riješiti. Plašim se da je sada prekasno da bude kako je nekada bilo. Jučer se održao još jedan protest protiv umjetne inteligencije. Naravno, roboti su preuzeli posao policije i dobili su naredbu da zaustave protest. Svi se osjećamo bespomoćno, i želimo da se vratimo u vrijeme kada je život bio jednostavniji.
“Da li život ima ikakvu svrhu?”,
“Ne želim više da živim ovako.”
“Strah me je izaći vani, čuo sam da nekada znaju biti agresivni prema ljudima.”
To su stvari koje svakodnevno čujem, ali niko nije u sposobnosti da išta učini.
Plašim se.
Ovo što ste pročitali jeste moje mišljenje o našoj budućnosti. Svi znamo da putem umjetne inteligencije danas možemo dobiti odgovore na sve, možemo napraviti razne crteže, pa čak i prekopirati nečiji glas.
Većina nas koristi AI da nam pomogne u svakodnevnom životu i mislim da je to u redu, mislim da putem umjetne inteligencije možemo dobiti ideje za mnoge stvari, ali nije u redu da prekopiramo sve što nam kaže ChatGPT. Kada to uradimo već sastav, ili naš rad gubi ljudsku kreativnost i rad postaje “dosadan” i “savršen”. Svi mi griješimo kada radimo neki posao, i to je u redu. Kada koristimo umjetnu inteligenciju da nam nacrta neki crtež, već gubi tu ljudsku kreativnost. Sve na crtežu izgleda savršeno i bezgriješno, ali zato je i dosadan crtež.
Kao čovječanstvo trebamo da razumimo da što se više umjetna inteligencija razvija, čovjekove najbitnije vrijednosti će nestajati.
Njegova kreativnost i razmišljanje.