U školskim hodnicima, između učeničkog žamora, postoji jedno pitanje koje stvara nemir u mojoj glavi - svijet umjetne inteligencije, prijatelj ili neprijatelj?
Moram priznati da mi je i pomalo neugodno kad pomislim na to kako bi se mogla "družiti" s robotom na mreži. Stvaramo li generaciju koja se povlači u virtualni svijet umjesto da živi stvarnost?
Iako, svi se već ponašaju kao roboti, pa možda i nema toliko razlike u druženju sa robotom u odnosu na vršnjake...
Valjda se svi adaptiramo svijetu za kojim naša populacija žudi - svijetu robota, umjetne inteligencije i tehnologije.
Iako sam ponosna kada vidim koliko smo kao narod i populacija svi zajedno napredovali i izučili nešto tako novo i nepoznato, imam osjećaj da će taj isti narod i populacija umjetnu inteligenciju koristiti u svrhu prevare i oružja protiv samih sebe.
Maštala sam o svijetu u kojem se roboti brinu o dosadnim zadacima, a mi imamo vremena razvijati vlastite kreativne vještine.
Kada još nismo bili ni svjesni koje nam mogućnosti tehnologija nudi, svi smo vjerovatno zamišljali nešto poput letećih auta i robota koji umjesto nas obavljaju naše dnevne dužnosti. To vrijeme je itekako tu, međutim sada imamo i loše strane koje dolaze sa ovim močnim alatom.
Da li preovladavaju dobre ili loše strane? Zavisi od perspektive iz koje gledamo našeg novog prijatelja...
Iz perspektive osobe koja je, žalosno, izgubila posao zbog umjetne inteligencije počinjem razmišljati o budućnosti u kojoj su svi ti roboti samo zamjena za nas…
Shvatila sam da svi češće pomislimo „možda ChatGpt zna!“ nego „idem probati sama!“. Možda je ovaj novi alat ustvari oružje protiv nas samih. Oružje koje nam uskračuje mnoge vještine i mogućnosti. Oružje kojim uništavamo sami sebe. Počinjemo se previše oslanjati na našeg „prijatelja“, a ni sami nismo svjesni koliko nas druženje s njim može koštati...
A kada počnem razmišljati o svom novom „prijatelju“ iz perspektive učenice, osjećam se kao da mi je sve tako lagano, sve je tako blizu, sve je riješeno samo jednim klikom!
Klik i imaš fenomenalan sastav koji će ti zaraditi pet na projektu, međutim, iako sada imam pet u dnevniku, osjećam se loše zbog te ocjene jer to nije moj rad. Iako sada imam pet, uskratila sam sebi mnoge vještine koje sam mogla imati da sam sama napisala taj sastav, tim jednim klikom oduzela sam sebi motivaciju, kreativnost, želju za razmišljanjem i trudom, jer znam da sada mogu to sve uraditi na lakši način, dovoljan je jedan klik i sve mi je posluženo na pladnju.
Iako postoje opravdani strahovi od gubitka radnih mjesta, primjećujem kako umjetna inteligencija oslobađa profesore od onih dosadnih svakodnevnih zadataka, dajući im ideje za poticanje kreativnosti, te pitanja koja bude maštu davno uspavanih učenika.
Međutim, s dobrim dolaze i izazovi. Ja kao učenik se bojim smanjenja ljudskog faktora u obrazovanju, bojim se da će moj profesor postati robot! Smatram da previse interakcije sa računarima i robotima može biti kobno za nas ljude, pogotovo ljude zaposlene u prosveti, jer ipak narodna izreka jasno kaže “s kim si takav si!”.
Pa, baš zbog ovoga imam nekoliko ključnih pitanja, prvobitno za sebe a onda i za našu populaciju.
Gdje povući granicu između napretka i gubitka čovječnosti?
Jesmo li spremni prihvatiti umjetnu inteligenciju kao neku vrstu partnera, nešto poput bezazlenog prijatelja, u našem svakodnevnom življenju?
Da li ćemo se izgubiti u virtualnom svijetu gdje gubimo kontrolu nad vlastitim stvarima i putevima?
Dok razmišljam o ovim pitanjima, shvatam da je odgovor u našim rukama, u rukama generacije koja je odrasla u doba kada je tehnologija postala nezaobilazan dio svakodnevnog života. Naš novi prijatelj je možda ključna komponenta našeg napretka i rasta u ovom životu sačinjenom od tehnologije...
Umjesto da se bojimo budućnosti, možda je vrijeme da preuzmemo kormilo, da budemo kreativci koji koriste umjetnu inteligenciju kao alat i pomoć, kao desnu ruku, a ne kao neprijatelja.
U ovom svijetu gdje je mnoštvo prijateljstava lažnih, dajmo ovom robotu šansu da nam bude prijatelj, možda je on iskren, mislim da nam samo želi pomoći...