Umjetna inteligencija... Pojam često spominjam u javnom prostoru, sigurna sam istovremeno nepoznat većini slušatelja. Šta je zapravo umjetna inteligencija? Naravno, prvo što uradimo kada se za nešto zainteresujemo je upisivanje pojma u internet pretraživače. I kratki odgovor. Definicija. To je sposobnost određenih uređaja da oponašaju ljudske aktivnosti poput zaključivanja, učenja, planiranja i kreativnosti! Zvuči nevjerovatno, na prvu.
Umjetna inteligencija omogućava tehničkim sistemima percipiranje okruženja, uzimanje u obzir onog što vide i rješavanje problema kako bi postigli cilj. Računar prima podatke koji su pripremljeni ili prikupljeni pomoću senzora, obrađuje ih i daje odgovore.
Sistemi umjetne inteligencije u određenoj mjeri mogu prilagoditi ponašanje analiziranjem prethodnih situacija i samostalnim radom. Ukratko, to su “osobe” poput robota koje će ubuduće raditi poslove ljudi. Bez sumnje, pred nama je novo doba.
Napredak informatike, dostupnost goleme količine podataka i novi algoritmi doveli su do velikih otkrića na području umjetne inteligencije. Ona se smatra ključnom za digitalnu transformaciju društva i postala je jedan od prioriteta dominantne Evropske unije.
Da li je ima oko nas? Malo, vjerovatno. Dugo naše obrazovne ustanove posjeduju informatičke kabinete, savremene računare, učenici su odavno aktivni na ovom polju, ali umjetnu inteligenciju koristimo malo ili nimalo. Ali buduće generacije sasvim sigurno u budućnosti hoće. Naša je zemlja na evropskom putu, kažu. Zajednica naprednih evropskih zemalja nas želi kod sebe, a na tom putu potrebno je ispuniti mnoštvo uslova koje su nam te zemlje postavile. S ciljem da budemo kao oni. Pa tako smo nedavno, recimo, dobili zakon o zabrani pušenja na javnim mjestima. I dobit ćemo zasigurno još mnogo zakona, pa sasvim sigurno i umjetnu inteligenciju.
A kako će tad izgledati naši životi? Teško je predvidjeti. Ali, nije da ne zamišljam i te dane. Školske kabinete s robotima – demonstratorima, programiranim koji djecu uče svemu.
U kabinetu historije asistenta koji će govoriti pojedinosti o krstaškim ratovima, Napoleonu, starim civilizacijama ili novijoj historiji. Kraljevini, pa Titovoj Jugoslaviji i vremenu izglasavanja naše nezavisnosti.
Kabinet Geografije s mnoštvom karti, pomagalima i pomagačem koji učenike vodi paralelama i meridijanima. Objašnjavajući riječnu mrežu, geografski položaj, klimu i običaje ljudi tamo daleko.
Kabinet Engleskog jezika s robotom koji uči slaganju vremena, traži konverzaciju iskučivo na tom jeziku, objašnjavajući i kako je to ustvari jezik budućnosti, bez kojeg teško možemo živjeti.
Kabinet matematike s pomagalom koje objašnjava matematičke radnje, pojednostavljuje zadatke i približava materiju na način da je što jednostavnije i brže prihvatimo…
Maštamo… I maštati možemo satima i noćima. Malo sam, iskreno, i zbunjena. Da ne kažem prepadnuta. Ipak, vjerujem u ljude. U potencijal, humanost i nauku. Umjetnu inteligenciju vidim kao nešto što će olakšati posao, ali nikako kao dominantnu stvar za preuzimanje svega ljudskog. Bilo bi previše, bez obzira na potencijale. Čovjek i ljudski um, ipak iznad svega. Zauvijek!