Smatram da je sasvim opravdano nazvati AI ili vještačku inteligenciju kognitivnim i duhovnim osakaćenjem mladih. Zašto? Usljed prekomjerne upotrebe digitalnih uređaja, sve je manje onih koji mogu da drže pažnju duže od 15 sekundi. Djeca su nam postala mali roboti koji iz dana u dana upijaju izobilje nevažnih i trivijalnih informacija i tako svoj um sužavaju, uskraćuju mu pravo da bude iskorišćen uopšte. Iz tog razloga sposobnost kritičkog i analitičkog razmišljanja se nije ugostila u mladome umu, a ništa više nije dobrodošla i elokventnost i sposobnost pismenog izražavanja. Kao da baš ovo čovječanstvo nije izrodilo jednog Isaka Njutna ili jednu Mariju Kiri. Vještačka inteligencija i njen uticaj na mlade nisu uljepšalji školsko iskustvo, kako se smatralo da će biti, no suprotno, pomogli su mladima da školu doživljavaju kao zatvor, a ne kao riznicu znanja.
Vještačka inteligencija nije naročito zaživjela u mojoj školi do sada, niti je na bilo koji način stimulisala đačku glad za znanjem. Možda je imala i sasvim suprotan efekat. Đaci su se bolje snašli nego odrasli u svijetu u kojem vlada AI i počeli ga koristiti za svoju „dobrobit”. Koliko je samo sastava napisao ChatGPT do sada. Sigurno se veoma zamorio. U tom procesu dijete je izgubilo sijaset prilika da stekne osjećanje zadovoljstva ili da razvije neku vještinu, sposobnost i zgrabi znanje. Prepustilo je to ChatGPT-u. Njemu će to zasigurno biti od velike koristi. I možda bi bilo najbolje da sve prepustimo vještačkoj inteligenciji, a da se mi postavimo u jednu stolicu, uzmemo raznu elektroniku i zaronimo u svijet tehnologije i neprekinutog skrolanja sve do našega vječnog počinka.
Vještačka inteligencija, ipak, nije napala samo na intelekt. Ona je svom silinom napala na sve druge dimenzije ljudskog bića, a posebno čovjekovu dušu. Mladi danas izrazito su duhovno oslabili i bore se sa brojnim mentalnim teskobama. Ne samo što je zavladala melanholija, već je i želja za socijalizacijom skoro pa potpuno iščezla. Na našu (ne)sreću, studije pokazuju veliku korelaciju između osjećanja zadovoljstva i vremena provedenog u korišćenju tehnologije. Mozak je zdrobljen prekomjernom količinom dopamina koju svakim danom dobija zahvaljujući raznim aplikacijama i igricama. Svakodnevno zaokupljajući svoj um banalnostima, mladi ljudi uopšte nisu istinski spoznali život. Izopačena je slika ljubavi, sreće i uspjeha. Asimilirajući se u digitalni svijet, mi smo izgubili ono što nas najviše čini
ljudima – našu ljubav, naše emocije.
Šta će se dogoditi kada sasvim prepustimo tehnologiji da ona komponuje muziku, stvara umjetnost, piše knjige i dramske tekstove? Kada neki robot postane „stručnjak za emocije”? Osvrnimo se i vidimo šta ostavljamo našem pokoljenju. Ostavićemo im sijaset uređaja, aplikacija u koje će moći da urone i više nikad ne izrone. Neće znati učiti. Neće imati svoje mišljenje. Neće prepoznati ljepotu u svijetu. Svoje djetinjstvo, igre i druženje zamijeniće za igrice, a školu za brzi novac koji će još brže otići. Koje vrijednosti im ostavljamo izuzev sebičluka, apatije i besmisla, i najviše od svega, parazitskog načina života.
Živimo u periodu „najviše stope evolutivnog razvoja čovjeka”, ili kako bih ja to nazvala razdoblja „sužanjstva duhovnog”. Robovi smo sami sebi i svojim otkrićima, i zbog toga nam je prijeko potrebno buđenje, osvješćenje, da konačno uvidimo koji nivo autodestruktivnosti smo dostigli. U vještačkoj inteligenciji ne krije se naša budućnost, već naše samouništenje. Svakim korakom u naš život mi se borimo protiv brojnih iskušenja – zavisnosti, depresije, zavidnosti, nezadovoljstva životom, a sve je to sakupljeno zajedno i maskirano u jedan mali uređaj. Uzmimo svoj mač i ne predajmo se u ovoj borbi za prevlast nad našim životom.
Da li ste se zapitali kako je mogućno da mnoge aplikacije, društvene mreže i programi budu sasvim, ama baš sasvim besplatni? Na nesreću svih nas cijena je već plaćena, i isplatili smo je već našim prvim klikom na ekran. Svu digitalnu ugodnost i zabavu platili smo doslovno našim vremenom. Za prosječnog osamnaestogodišnjaka/kinju 93% slobodnog vremena dato je na tehnologiju. Ako bismo se pozabavili matematikom malo više i uzeli da je 90 godina životni vijek, internetu smo u skladu sa tim podarili 312 mjeseci ili 26 godina našeg života. Skoro jedna trećina života protraćena zabadava! Trećina života koje se uopšte nećemo ni sjećati, ali koja nas je uspješno načinila robotom. Nama ni nisu potrebni roboti kada se sami u njih pretvaramo, i to dobrovoljno.
Čovjek je sebe precijenio, smatrajući da može da sustigne tehnologiju. U procesu stvaranja i sticanja materijalnog, zaboravio je da je on ipak samo čovjek, postavljen na zemlju da voli i da svoju dušu ispuni ljubavlju za druge. Sve ove riječi su jedan mali podsjetnik za kako mlade tako i stare, da stanemo u ovom jurcanju, da prepustimo tehnologiji da uzme prvo mjesto na ovoj trci, jer mi za ovu trku uopšte nismo ni namijenjeni. Naš život će proći mnogo brže no što mislimo i smatram da ne bi bilo valjano da ga provedemo u digitalnom svijetu. Stvoreni smo za stvarni svijet, za realnost. Stvoreni smo da se bavimo umjetnošću i naukom, stičemo raznolika znanja, stvoreni smo da pomažemo jedni drugima i da budemo dobronamjerni, da se obogatimo intelektualno, kulturno i duhovno. Zaustavimo sve ovo ma šta god bilo. Upijanje informacija prepustimo robotima, a mi radimo na našoj čovječnosti. Duhovno smo strunuli, a uzročnik stoji tačno ispred nas i smije nam se u lice. Sve smo mu predali. Ostala je samo prazna ljuštura koja živi život preživljavajući ga, boreći se za opstanak. Svaki dan koji dobijemo na Zemlji je blagoslov, i zato zadržimo ga za sebe. Budimo malo sebični i ne dajmo ga tehnologiji. Neka bude samo naš i neka mi vladamo sopstvenim bićem i svojim postupcima, svojom egzistencijom. Otrijeznimo se. Život nije naš instragram profil i iz tog razloga ga nemojmo živjeti kao da jeste.
Sve ove riječi nisu zapisane kako bi se kritikovala tehnologija. Zapisane su da bi se kritikovao čovjek i njegova kobna i samorazarajuća upotreba iste. Iz tog razloga mi ne treba da se bojimo vještačke inteligencije, robota, pametnih telefona i automobila. Mi treba da se bojimo čovjeka koji će to iskoristiti za zlo.