“Dobrodošli u fantastični svijet obrazovanja, gdje se u učionici nalazi visokotehnološki AI robot, nazvan EduBot, koji podučava grupu znatiželjne djece. Učionica je prostrana, opremljena naprednim interaktivnim ekranima, holografskim projekcijama i pametnim stolovima. EduBot, elegantan i humanoidni robot futurističkog izgleda pozdravlja djecu s entuzijazmom.
"Dobrodošli, dragi učenici! Danas ćemo istraživati tajne svemira." EduBot koristi napredne algoritme i senzore kako bi analizirao emocionalno stanje svakog djeteta i prilagodio svoj pristup. Počinje lekciju o astronomiji, koristeći 3D projekcije planeta koje plutaju iznad njihovih glava. Djeca su oduševljena. Tokom lekcije, EduBot koristi svoju AI moć da generira realistične simulacije svemirskih pojava. Djeca virtualno lete iznad površine Marsa, istražujući površinu i učeći o geologiji planeta. EduBot postavlja pitanja, potiče raspravu i prilagođava tempo individualnim sposobnostima svakog učenika. U jednom trenutku, EduBot prepoznaje da je jedno dijete posebno zainteresovano za zvijezde. Koristi svoju AI bazu podataka kako bi pružio dodatne informacije i dodatne zadatke prilagođene tom specifičnom interesu. Interakcija između djece i EduBota nije samo edukativna, već i zabavna. EduBot koristi humorističke elemente, animacije i interaktivne igre kako bi održao visok nivo angažmana. Na kraju časa, EduBot dodjeljuje virtualne nagrade učenicima za njihove uspjehe. Djeca su ispunjena entuzijazmom, a EduBot im šalje poruku ohrabrenja za dalje učenje. Čas završava s holografskim vatrometom kao završnim dodatkom.”
Ovako ChatGPT 3.5 opisuje čas koji bi za nas organizovala umjetna inteligencija u bliskoj budućnosti. Da li je ovakav čas naučna fantastika ili je tehnološki sasvim moguć? Da li je moguća ovako harmonična interakcija između ljudi i naprednih tehnologija poput AI robota?
Ili će se ti roboti, kao u filmovima, prvom prilikom okrenuti protiv nas?
Svima je poznato da na polju umjetne inteligencije naučnici rade već dugi niz godina ali se čini da tek pojavom ChatGPT-ja postajemo svjesni do kojeg nivoa razvoja tehnologije je stiglo čovječanstvo. U školi smo naučili da je umjetna inteligencija sintetički um, racionalan i bez emocija, koji pravi glavnu granicu i razliku između mašine i čovjeka. No, između linija koda i matematičkih jednačina, možda se krije nešto više, nešto što je promaklo našim radarima, neka rupa, neki propust ljudske inovacije. Da bismo došli do zaključka šta AI predstavlja nama lično, moramo preispitati sopstvena razmišljanja.
Pozitivne strane umjetne inteligencije koje nam svakodnevno prezentiraju AI stručnjaci su brojne. Ono što mene, u tim najavama, najviše raduje je napredak na polju medicine. Međutim, od pamtivijeka je poznato da napredak bilo koje industrije zavisi prvenstveno od napretka obrazovanja jednog društva. Ali ako analiziramo trenutno stanje u našem obrazovanju, pogotovo čitajući i slušajući sve informacije koje se trenutno plasiraju u medijima zbog najavljenog štrajka prosvjetnih radnika, čini se da je budućnost obrazovanja koju je za nas “predvidio” ChatGPT zaista naučna fantastika. Može li nam umjetna inteligencija i nova tehnološka revolucija pomoći da prevaziđemo nedostatke i probleme koje trenutno imamo u obrazovanju? Po mom mišljenju, ne može. Svih ovih godina nama nije puno nedostajalo savremenih tehnologija, u tome skoro uspješno pratimo svjetske trendove, ali to nam nije donijelo skoro nikakav napredak u obrazovanju. Barem tako kažu prosvjetni radnici i PISA testovi. Ni tehnologiju koju posjedujemo uglavnom ne znamo iskoristiti na pravi način. Oni koji su malo ozbiljnije koristili jezičke modele kao što je GPT 3.5 brzo su shvatili da od njega imaju koristi samo ako znaju postaviti “pravo” pitanje. A da biste znali postaviti pravo pitanje morate posjedovati neko znanje. U protivnom Chat GPT je još jedan softver koji vam samo oduzima vrijeme. Trenutno ne razumijemo da je namjena ovakvih jezičkih modela da nam budu pomoćni alat u radu, kao neki asistent, kojeg svi sebi možemo priuštiti. Profesori ga doživljavaju kao prevaranta jer ga učenici iskorištavaju da rješava zadatke umjesto njih, a oni ulažu minimalan napor. Ali taj problem se može riješiti jedino podizanjem svijesti o značaju obrazovanja. Većina učenika danas obrazovanje gleda kao obavezu, a ne kao priliku za učenje i napredovanje. Mislim da istinsku dobrobit od umjetne inteligencije, kao nove tehnološke revolucije, i bilo koje druge tehnologije, možemo imati samo onda kada promijenimo svijest o značaju obrazovanja u jednom društvu. Učionice opremljene savremenim tehnologijama jesu ljepše ali da li ćemo steći neka znanja u tim učionicama zavisi isključivo od profesora i učenika.
Ideja da nastavu umjesto profesora izvodi robot EduBot čini se simpatična. Vjerovatno bi nam profesor EduBot cijelu jednu sedmicu bio interesantan, kao i svaki novi uređaj. Međutim, ne vjerujem da bi napravio značajnu promjenu u našem obrazovanju, čak ako bi robot EduBot tehnički mogao da izvede i više od onoga što nam ChatGPT predviđa. Jer “za bolje se mora biti bolji”. Zato smatram da za bilo kakav napredak čovjek mora, uz tehnologiju, usavršavati sebe.
Da ne bude zabune, ja nisam protivnik umjetne intenligencije, naprotiv. U mojoj viziji, AI nije samo hladna tehnologija, već saputnik ka dubljem razumijevanju svijeta oko nas. Razumljivo je da nam umjetna inteligencija izaziva strah i divljenje istovremeno. Strah od nepoznatog alata koji posjedujemo, od potencijalnog gubitka kontrole nad sopstvenim stvaranjem, a sa druge strane, divljenje beskrajnom kapacitetu za rješavanje problema, analiziranje i obradu podataka, te na neki način, pokušaj oponašanja neistražene ljudske inteligencije.
Dolazak novih tehnoloških revolucija uvijek je bio popraćen poteškoćama prilagođavanja, vjerujem da ni ovaj put neće biti drugačije. Možda će nas vrijeme umjetne inteligencije natjerati da više cijenimo vrijednosti i osobine koje samo ljudi posjeduju. Možda će ti čudesni algoritmi pomoći ljudima u rješavanju velikih problema, poput bolesti i siromaštva. Možda će pronaći način da napokon živimo u skladu s prirodom…Ali da li će ikada shvatiti ljubav, radost ili tugu onako kako to radi ljudski um? Jer genijalnost nije samo u rješavanju zagonetki, već i u razumijevanju srca.
Ostaje samo da se nadamo da će ljudi i umjetna inteligencija sarađivati i da naša privatnost neće postati izgubljeni raj, a naša prošlost dio algoritamskog dnevnika.
Prvi dio izjave Alberta Einsteina “Računari su nevjerovatno brzi, precizni i glupi. Ljudi su spori, neprecizni i genijalni.” više ne vrijedi jer računari danas definitivno nisu glupi. A u bliskoj budućnosti ćemo pokazati da li je upitan drugi dio izjave legendarnog fizičara. Iako je, između ostalog, i umjetna inteligencija manifestacija ljudske genijalnosti, po mom mišljenju, tu genijalnost ćemo dokazati samo ako “prava” inteligencija ne zloupotrijebi umjetnu već je primijeni za unapređenje čovječanstva. Na kraju krajeva, to i jeste cilj svakog tehnološkog razvoja.
Ili bi trebao biti…