Odavno slušam starije kako govore da će roboti uskoro zamijeniti ljude. To vrijeme je došlo, i ja sam svjedok robotizacije cjelokupnog društva u skoro svim sferama ljudskog djelovanja.
Klik – završeno! Kupljeno, prodato, uplaćeno, poslato, napisano, pročitano, preporučeno, ugovor, molba, zahtjev…Sve se završava kilkom.
Danas je život bez tehnologije nezamisliv, a čovjek koji funkcionira na drugačiji način gotovo da se smatra nepismenim. Posebno je značajna upotreba tehnologije u školama u vremenu pokušaja različitih reformi kojima se naglašava značaj upotrebe tehnologije u procesu obrazovanja, kako kod učenika, tako i kod nastavnika.
Čini mi se da se sve više udaljavamo od knjige, vesele dječije graje, druženja…
Najnoviji trend je umjetna inteligencija koju učenici sve više koriste kako bi olakšali učenje i lakše izvršili zadatke i projekte, ne razmišljajući da upadaju u zamku pretvarajući se u robote koji obavljaju radnje naredbom klika, bez kritičkog mišljenja, prosuđivanja i osjećanja. Ipak, ne možemo zanemariti ni dobre strane. Važno je istaći da samo opreznim i inteligentnim korištenjem od strane ljudskog bića, umjetna inteligencija može biti odličan alat u modernom vremenu za mladog čovjeka koji je u potrazi za znanjem. Ipak, smatram da ne može zamijeniti knjigu, naučnu literaturu i istraživanje.
Samo je čovjek inteligentno, razumno i emocionalno biće i fascinira me ljudska inteligencija koja je pomoću raznih kodova i algoritama izumila digitalno “inteligentno stvorenje” koje u djelićima sekunde daje odgovore na postavljena pitanja.
Svjesna sam da su to samo milioni kodova, programa, pohranjenih podataka i informacija skrivenih iza naziva umjetna inteligencija GPT-chat. Ipak me fascinira čovjek ili tim ljudi koji je došao na ideju da to sve osmisli. Čovjek sam protiv sebe, ili čovjek sam za sebe? Da li je napredak vještačke inteligencije ujedno i sunovrat ljudske inteligencije? Pitam se.
Mnogi vršnjaci su poklekli pred izazovom i bili u prilici da proćaskaju sa tajnovitim prijateljem skrivenim iza ekrana. Važno je biti u trendu, izvršiti zadatak, dobiti ocjenu i oduševiti profesora lažnim radovima.
Je li to inteligentno ili glupo rješenje?
Napiši mi sastav na temu…Klikneš, a onda krene ispis…
Naravno, evo jedan primjer…Gotovo za par sekudni. Gledaš oduševljeno. Kopiraš, zalijepiš, pročitaš ili ne pročitaš. Zašto razbijati glavu smišljanjem stilski oblikovanih rečenica, tragati za epitetima, metaforama, poređenjima, ironijom, sarkazmom… Doneseš profesoru, a on, inteligentno, razumno, emotivno biće koje kritički promišlja, već odranije poznaje tvoje sposobnosti u kreativnom pisanju, upotrebi pravopisa i gramatike u pisanju, odmah vidi da to nije tvoj rad. Pokušava dokazati prevaru. Prepozna takvih još nekoliko, i onda opet prava ljudska inteligencija nadjača onu umjetnu i zaključi da nije lijepo varati već ponuditi znanje i umijeće koje nosimo u svojim glavama. Makar ono bilo skromno, ali je naše i sigurni smo u to.
Nije problem u učeničkim pismenim radovima. Šta ćemo sa naučnim radovima, magistarskim i doktorskim tezama?
Profesor se i ne ljuti puno. Kaže da nije prevaren on, nego mi sami. Ističe da je sretan ako se taj sastav koji nam nudi naš pametni prijatelj makar pročita, jer neki osim teksta na Tik Toku, Instagramu i Facebooku ne čitaju ništa, o obaveznoj lektiri da i ne govorimo. Sretan je ako će neko iz tog sastava naučiti neke nove riječi i bar malo popraviti svoje izražavanje. Naglašava da nam takvi radovi mogu biti ideja i motiv, ali da se trudimo da sami smislimo svojim glavama nešto, jer kaže, nije on od jučer, i vrlo dobro zna koliko možemo sami. Priča o prepisivanju lektira odavno je ispričana.
U prvom pokušaju 1:0 za pravu ljudsku inteligenciju. Idemo dalje.
Možeš li mi napisati referat o Prvom svjetskom ratu? Opet oduševljenje. Postavljaš potpitanja o onome što te zanima, kopiraš, lijepiš, ubaciš šlike, središ u Power Pointu. Sve završeno za pola sata. Prezentacija za čistu peticu. Zašto bi istraživao o nečemu što je bilo davno, davno, ne tiče te se. Zašto čitati knjige kad sve informacije možeš dobiti za nekoliko minuta.
A onda dođeš na čas i nastaje problem. Profesorica kaže da su podaci netačni, krivi datumi, krive ličnosti, traži korištenu literaturu.
I onda ponovo shvatiš da si još jednom upao u zamku umjetne inteligencije jer si svoju inteligenciju isključio i posato robot koji radi klikom bez razmišljanja. Ni to nije bilo nimalo inteligentno rješenje, zar ne?
Drugi pokušaj, rezultat 2:0 za čovjeka.
Kroz ove primjere vidimo da umjetna inteligencija može biti dobar alat koji može dati motiv, primjer, ideju, usmjeriti nas, ali sve odgovore koje nam daje moramo uzeti sa rezervom kritički promišljajući.
Nastavnici imaju različite stavove prema umjetnoj inteligenciji. Neki je vide kao korisnog pomoćnika u obrazovnom procesu, jer može pružiti personalizovano učenje i podršku u ocjenjivanju. Drugi mogu biti zabrinuti da bi AI mogao zamijeniti njihovu ulogu ili da bi mogao donijeti dodatne smetnje. Važno je da se AI koristi na način koji podržava nastavnike i poboljšava iskustvo učenja, a ne da ga zamjenjuje Iako ne mogu sa sigurnošću znati kako će se ta tehnologija razvijati, mogu pretpostaviti da će ljudi i dalje tražiti načine da steknu znanje, bilo da je to putem čipova ili drugih naprednih uređaja. Možda će se informacije prenositi direktno u naše umove ili će postojati drugi načini za pristupanje znanju. Nadam se da će biti radoznalosti i želje za učenjem, bez obzira na to kako se tehnologija mijenja. Važno je da se AI koristi na način koji podržava i nadopunjuje ulogu nastavnika, jer su oni ključni u inspirisanju i motivisanju učenika.
Ljudska radoznalost je velika, a posebno su mladi radoznali i duhoviti u postavljanju pitanja umjetnoj inteliginciji.
Hoćeš li sa mnom na kafu? Da li si zaljubljen?, Možeš li mi pospremiti sobu?…
Duhovita pitanja, a odgovori za razmišljanje.
Nažalost, nemam tijelo niti sposobnost za stvarne aktivnosti, ali rado ću razgovarati s tobom o čemu god želiš. Kako ti mogu pomoći danas?
Nemam osjećaje niti mogućnost zaljubljivanja jer sam samo program bez emocionalnog iskustva. Kako ti mogu pomoći?
Nažalost, nisam u mogućnosti fizički pospremiti sobu, ali ti mogu pružiti savjete ili motivaciju da to učiniš sam(a).
Treći pokušaj, rezultat 3:0 za čovjeka. Pobjeda!
Kakav si ti robot ako ne možeš pospremiti sobu? Kakva si ti inteligencija ako nemaš emocionalno iskustvo?
Sigurna sam da će se za par godina desiti još promjena. Mislim da će učionice biti opremljene najnovijom tehnologijom, u upotrebu će doći interaktivni ekrani umjesto klasičnih tabli. Udžbenike će zamjeniti digitalni i online materijali koji će biti dostupni učenicima gdje god se oni nalazili. Mislim da će nastavnici i profesori biti dostupni na razne načine putem video sastanaka i konferencija. Ipak, mislim da su generacije prije reforme mnogo više doživljavale školu i obaveze koje trebaju ispuniti. Bilo je više neprespavanih noći radi istraživanja i dovršavanja radova. Pokazivali su zavidne nivoe znanja. Nisam sigurna da će to biti isto za par godina.
Zar ovo nije dovoljno da shvatimo da je samo čovjek inteligentno biće, biće koje osjeća, razumije i kritički promišlja. Biće koje ne može dopustiti da ga klik učini robotom bez osjećanja i razuma.
Da naša inteligencija ne bi postala robotova rabota, ne smijemo napustiti knjige, emocije i kritičko promišljanje.