Zrake sunca me bude i uvode u novi dan. Koji je danas datum? Uzimam svoj smartphone i vidim da je 20. decembar. U tom momentu Google kalendar me obaviještava da je danas posljednji rok da predam esej iz engleskog jezika. Kako sam to mogla zaboraviti?! Još me je i sunce probudilo, a ne alarm, kako sam planirala. Za 1 sat trebam biti u školi i šansa da stignem napisati esej ne postoji. Upravo sam se sjetila da mi je prijatelj jučer ispričao kako je zadaću uradio pomoću umjetne inteligencije. Profesor mu je istu ocijenio ocjenom 5. Da li da zatražim pomoć od nje? Mislim da mi je trenutno to jedini izlaz. Uredu, možda nije najbolja opcija, ali trenutno je jedina.
Završila sam i predala esej za 3 minute. Otprilike mi je toliko i klikova trebalo. Wow! Za 12 godina školovanja, nikada brže nisam uradila domaći zadatak. Baš sam sretna. Idem se spremiti za školu. Jedva čekam da mi profesorica pregleda esej.
Upravo je zvono označilo početak časa engleskog jezika. Prvi potez profesorice je da oduzima telefon jednom učeniku. I on je radio zadaću pomoću umjetne inteligencije, ali iz geografije. Nisam očekivala da ćemo profesorici trebati objašnjavati šta on to koristi. Zar danas postoji neko ko nije čuo za umjetnu inteligenciju? Baš čudno... Narednih 40 minuta profesoricu smo upoznavali sa, kako je ona rekla, osmim svjetskim čudom. A za mene je čudo što joj se umjetna inteligencija svidjela.
“Mislim da će mi koristiti kada budem pripremala sadržaj časa. Vjerujem da ima kreativne ideje kako da vam održim pažnju 45 minuta.”-rekla je puna nada. Smatram da će za umjetnu inteligenciju to biti težak zadatak, ali želim da vjerujem da će uspjeti. Upozorivši nas da to čudo koristimo pametno, profesorica nam je dopustila da idemo na naredni čas hemije.
“Srećom, nisam sama pisala esej. Nije ga pregledala i samo bih izgubila vrijeme”-pomislih tokom časa hemije. Mislim da bi i profesor hemije trebao pitati umjetnu inteligenciju za savjet prilikom osmišljavanja časa...Zaista je dosadno. Ni ostatak dana nije bio zanimljiv. U školi je baš monotono. Već godinama učimo iz debelih knjiga i dugih PowerPoint prezentacija. Da li ćemo doživjeti reformu koja će obrazovanje učini i ugodnim i korisnim?!
Današnji dan me umorio, a i vrijeme na satu ukazuje da ga trebam privesti kraju. Uzdajući se da će me alarm probuditi kada sam mu rekla, utonula sam u san...
Ovo jutro alarm je izvršio svoj zadatak. Uči na greškama, pametan je. Danas mi nastava počinje ranije, pa nisam gubila vrijeme. Spremila sam knjige u torbu razmišljajući da bi mojim leđima bilo lakše da samo ponesemo laptop ili tablet, a ne 9 knjiga koliko ih danas nosim. Ne treba nam umjetna inteligencija da shvatimo da je cifra potrebnih udžbenika za jedan dan zaista velika. Uredu, ako ovako nastavim maštati zakasnit ću na posljednji čas engleskog jezika za ovo polugodište.
Imajući u vidu šta me je dočekalo kada sam došla na čas, zaključujem da je bolja opcija bila da zakasnim. Elektronski dnevnik je profesoricu podsjetio da imam najmanji broj ocjena u razredu i trebam odgovarati esej upravo sad. Dobro, zapitat ćete se zbog čega se brinem. Umjetna inteligencija ne može napisati loš rad. Eh, kamo sreće da sam ga pročitala, a ne samo proslijedila profesorici koja zahtjeva da esej prepričam. O Bože, koji li je grad ta inteligencija odabrala kada sam joj rekla da su evropske prijestolnice tema eseja. Paris, Ljubljanu, Berlin? Ili ipak Rim? Šta da radim?! Profesorica je rekla da je esej izuzetno kvalitetan i to mi donosi dodatne bodove. Mislim da će otići u minus sa bodovima kada shvati da ne znam ni koji je grad opisan u eseju. I naravno, govor tijela me odaje...Očekivano, sada su uslijedila pitanja-zbog čega šutim, da li sam ja pisala esej i ko mi je pomogao u tome. Nisam navikla na ovakve situacije. Profesorica, zaključivši da nisam autorica eseja, rekla je da nije problem ako polugodište završim sa manjim brojem ocjena. Vratila sam se na mjesto. “Zašto mi je ovo trebalo?” pitala sam se dok sam provjeravala da mi možda, ipak, u elektronski dnevnik nije upisana negativna ocjena. Srećom, do toga nije došlo. Malo me je razveselio tok časa. Započeli smo ga teambuildingom koji nema mnogo veze sa današnjom lekcijom, ali smo se nakon njega svi osjećali bolje. Nije nam bilo teško raditi, a za promjenu, zadatke smo izvršavali u grupama. Iznenadila me je lagana muzika koju je profesorica pustila dok smo radili zadatak, odnosno pripremali debatu. Vjerujem, sa namjerom, tema debata bila je “Umjetna inteligencija kao najveće blago 21. vijeka”. Ne mogu se sjetiti zanimljivijeg časa engleskog jezika. Tokom debate, jedna učenica je rekla da je svaki izazov prilika za napredovanje. “Umjetna inteligencija je nešto što se godinama očekivalo da će ući u naše živote i trebali smo biti spremni na to. Koliko god se trudili suprostaviti se novim tehnologijama, smatram da je to nemoguće. Ako pametno koristimo ono što umjetna inteligencija nudi, pobjednici smo u ovoj igri. Filtriranje informacija, korekcija teksta, izdvajanje bitnih stavki ili prevođenje su samo neke usluge koje nam se nude. Treba biti inteligentan i inteligentno koristiti umjetnu inteligenciju.”-završila je izlaganje grupa afirmacije koje im je donijelo pobjedu u ovoj debati. Da je pobjeda najmanje važna poručila je profesorica priznavši da joj umjetna inteligencija pomogla da današnji čas bude zanimljiv. Složila se sa pobjedničkom ekipom u tome da je treba koristiti u dobre svrhe. Dok je to govorila, pogledala je u mene. Bila mi je to jasna poruka.
Izbor je nama, baš kao u svemu u životu. Da li će umjetna inteligencija biti alat za napredak ili propasti? Odgovor je u našim rukama i našem izboru kako ćemo je oblikovati i primjenjivati. Današnji čas i profesorica su mi poručili da škola i obrazovanje nikada neće izgubiti svoju svrhu. Bez obzira na sve, uvijek će to biti mjesto odgoja i usmjeravanja osoba na pravu stranu životnog puta. Shvatila sam da treba ići u korak sa vremenom, ali u tome ne izgubiti ljudsku svrhu. Kako je divno imati jednu aplikaciju u kojoj je riznica svega što nas zanima. Kako je divno imati nekog ko nas razumije, ukazuje na greške i podržava nas. Hvala, umjetna inteligencijo, jer mi olakšavaš život. Hvala, školo, jer mi oblikuješ život.