Ljudi se uvijek pitaju o novinama koje dostižu prostore na kojima su živjeli život koji je zavisio upravo od tog vremena. Kako godine prolaze laganim, ali nesvjesno brzim tempom, ljudski mozak adaptira znanje na veći nivo. Taj nivo nije razvijen u kratkom vremenu, već je u malim količinama i istraživanjima polako popunjavao temelj koji je pomagao ostalim oblastima tog znanja. Ljudski um je čudo, svako dostignuće i izum nisu se slučajno desili. Isak Njutn nije ispisao čitavu knjigu o gravitaciji jer mu je "nekim" slučajem pala jabuka na glavu, imao je razvijen koncept razumijevanja koji je upravo razvio iz temelja znanja koje mu je prethodilo - matematike. Vrijeme je petlja u kojoj se dešavaju razne promjene i poboljšavaju se novijim naslagama ljudskog znanja i uma. Tako isto i sa umjetnom inteligencijom koja počinje da reflektuje svo uloženo znanje čovjeka. Tehnologija se razvila do tog nivoa u kojem možemo da preko ChatGPT-a dobijemo nešto za šta bi se mi sami mučili neki određen period. Kada je u pitanju škola, učenici ga većinski koriste iz razloga što nudi servirano rješenje i brzu informaciju ( što upotpunjuje prepisivanje na testovima ). Francuski fakultet Sciences Po Paris je zabranio upotrebu ChatGPT-a upravo iz sličnih razloga. U većini slučajeva i nije vraćao željenu informaciju. Kada bi učenici sa naših prostora upisali neki zadatak iz fizike ili matematike, ChatGPT bi generisao zadatak koji mu je unesen pomoću svojih algoritama, ali većinom pogrešno i ne na onakav način kao što se taj zadatak radi u školi. Umjesto da dobiju tu željenu informaciju, na kraju dobiju jedinicu, ali ne samo zbog prepisivanja, već i netačnog rezultata. Naravno, govorimo o trenutnom stanju u kojem se ova tehnologija tek razvija i ne znamo kakva će biti za narednih 10 ili 20 godina. Ono što je sigurno je da će se školski sistem znatno promijeniti, problemi će se jednostavnije i brže rješavati te će tradicionalni način vježbanja i učenja većom zaslugom biti pokriven umjetnom inteligencijom. To dovodi do pitanja o opstanku tradicionalnog školskog sistema, ali na koji način će se promijeniti, vrijeme će pokazati. ChatGPT može poslužiti za besplatne instrukcije ako nam neki dio oblasti nije jasan. Mnoge države poput Kine, Japana, Južne Koreje i Singapura već uključuju umjetnu inteligenciju u školski plan i program. Pored ChatGPT-a, razvijeni su i ostali programi umjetne inteligencije za razne oblasti, a koji ipak imaju veću primjenu i korist. Naprimjer, uz pomoć umjetne inteligencije razvijaju se razni pametni sistemi koji će upravljati nekim zadacima umjesto nas ( automobili koji sami voze, umjetna gušterača, M2M komunikacije...). Također, dozvolio je dublji koncept mašinskog učenja ( glasovno pretraživanje, prepoznavanje slika, automatsko prevođenje, generisanje slika… ). Poenta mašinskog učenja je potaknuti neki razvijeni sistem da uči iz iskustva i podataka, bez dodatnog napora čovjeka da dodaje neki novi algoritam u sistem. Otvorit će mnoge puteve ka novim zanimanjima. Nalazit će primjenu u medicini za istraživanje lijekova, u industriji kada je u pitanju upravljanje robom, u marketingu za preporuku nekih proizvoda, zatim u poslovima poput unosa podataka, automatizacije, virtualnog asistenta, poslovne analitike... Naravno, morat ću da navedem i negativne strane i suprotnosti koje nas u budućnosti čekaju. Mnogo hakera ovu inteligenciju smatra alatom za bržu i efikasniju manipulaciju i krađu. Privatnost će postati glavni pojam koji će se morati zaštititi. Zbog toga će se ova tehnologija protezati do većih nosioca odgovornosti kao što su vlade i razne korporacije. U nekim poslovima će umjetna inteligencija preuzeti ulogu. Ovo smatram neutralnom teorijom, jer ako zamijeni čovjeka u nekoj vrsti posla, da li će biti to lakše za čovječanstvo ili će ljudi osjećati nagon za pobunu jer ostaju bez svojih poslova? Oblast ove tehnologije širi korijene ka većim dostignućima koja će zasigurno promijeniti našu perspektivu. A ono što sigurno neće potkrijepiti svojim korijenima jeste ljudska svijest i znanje. Možda su kompjuteri i roboti programirani na taj način da obavljaju neke zadatke umjesto nas, i da znaju više informacija od nas, ali ne možemo ih porediti sa čovjekom jer je čovjek taj koji im je dao mogućnost da se razvijaju i mijenjaju savremeno doba. Da li će uopšte biti moguće da umjetna inteligencija bude bar proporcionalna sposobnostima i osobinama koje čovjek ima, pomoću kojih mijenja svijet. Bit će moguće jedino ako pokleknemo za nečim što smo mi stvorili. Smatram da će čovjek zasaditi nove navike kada je u pitanju ovaj vještački sluga, ali do koje mjere? Ništa nije savršeno, i to je kao konstanta petlja koja se stalno mora poboljšavati, dok će opet od čovjeka tražiti više i više znanja i saznanja kako bi mogao da popunjava nove nesavršenosti.
