U doba ubrzanog tehnološkog napretka i neprestanih izuma, čovjek dolazi u situaciju gdje može reagovati na promjene koje se ne tiču samo pojedinca, već i cijelog društva ili jednostavno prihvatiti te promjene bez dubljeg razmišljanja o dugoročnim utjecajima koje mogu donijeti. Jedna od tih promjena je i pojava umjetne inteligencije, a stoicizam i principi ove grane filozofije pružaju jedan vid odgovora kako se zapravo snositi sa promjenama.
Stoicizam nalaže da je promjena stalno stanje univerzuma i da se ništa ne dešava bez promjene. Filozof kasnog stoicizma, Epiktet, u nekim od svojih fragmenata kaže: „Priroda univerzuma je bila, jeste i uvijek će biti ista, i stvari se ne mogu dešavati drugačije nego sada.“ Promjena je glavni pokretač dešavanja na svijetu, te racionalan čovjek živi uz te promjene. Ključ ka ispunjenom životu je fokus na onim stvarima koje su u našoj kontroli, ali ujedno i prihvatanja onih stvari na koje nemamo sposobnost uticati. Marcus Aurelius, jedan od najutjecajnijih stoičkih filozofa, u svojim zbirkama knjiga „Meditacije“ obrađuje glavne principe stoičkog života. U sedmoj knjizi govori o promjenama i čovjekovom pogledu na njih:
“XV. Da li je iko toliko glup da se plaši promjene, kojoj sve stvari koje nekada su bile nisu dužne svoje postojanje? A šta je to, prijatnije i poznatije prirodi univerzuma? Kako bi i ti mogao da koristiš svoje obične tople kupke, ne bi trebalo da se prvo promjeni drvo koje ih grije? Kako bi mogao dobiti bilo kakvu hranu od onih stvari koje si jeo, ako ih ne treba mijenjati? Može li se išta drugo skoro (što je korisno i isplativo) ostvariti bez promjene? “
Na osnovu prethodnih citata shvatamo da je umjetna inteligencija velika promjena u našem životu. Ali, vjerujem da je ova moderna promjena, koja se razlikuje od onih promjena u doba antičkih filozofa, mač sa dvije oštrice. Ipak, možemo primijeniti principe filozofije u tumačenju ove promjene i njenog utjecaja na naš život. Jedna strana umjetne inteligencije je u vidu bržeg informisanja, te korištenja za lakši život, što ne mora uvijek značiti dobru stvar jer bezbrižna vremena kreiraju slabog čovjeka, koji kasnije kreira teška vremena. Ipak, druga strana umjetne inteligencije, koja je mnogo bitnija naročito zbog stanja današnjeg društva, bi eventualno mogla nanijeti više štete društvu, nego koristi. Ta druga strana je zapravo efekat koji ima na čovjeka, odnosno na njegovo razmišljanje i odluke, a ujedno i na njegovu mudrost. Današnji čovjek često zaboravlja vrijednosti filozofskih misli antičkih mudraca, te se samim time društvo dovodi do stanja ovisnosti o tehnologiji, a gubi se sposobnost razmišljanja. Filozofija, koja je otkad je svijeta i vijeka bila predmet tumačenja života sa različitih aspekata i koja je uvijek imala ulogu u čovjekovom životu, je počela da se gubi pred sve jačim utjecajem tehnologije, pa i umjetne inteligencije. Umjetna inteligencija koja polahko oduzima mladima sposobnost apstraktnih misli, a nameće informacije na pladnju. „Jedno je znati, a drugo je razumijeti“, su riječi poznatog fizičara Richarda Feynmana, a upravo govori o umjetnog inteligenciji koja nama dostavlja informacije koju mi saznajemo, ali ne razumijemo, što na kraju dovodi do lažnog znanja. Ta ovisnost o tehnologiji bi moglo dovesti do manjka „pravog znanja“, a normalizovanje umjetne inteligencije kao pravi izvor znanja i mudrosti, što bi ultimativno moglo dovesti do propasti društva, upravo zbog manjka spoznaje mukotrpnog puta koji vodi ka sticanju znanja, a koji je oblikovao čovječanstvo. Ali istina je da umjetna inteligencija ne može zamijeniti čovjekov proces razmišljanja i donošenja zaključaka o nekim paradoksalnim karakteristikama svijeta koji nas okružuje, stoga očuvanje kritičkog razmišljanja je od velike važnosti. O sličnim problemima je govorio i Seneka, poznati stoički filozof, koji je vjerovao da tehnologija(koja se naravno razlikovala od današnje) je proizvod čovjekove domišljatosti, a ne mudrosti. Seneka se nije zalagao za život u potpunosti bez materijalnih stvari, već je vjerovao da je lakše živjeti racionalan život bez bogatstva, kao što je naveo u jednom pismu Luciliju, visoko rangiranom službeniku Sicilije: „Slamnati krov nekad je pokrivao slobodne ljude, pod mermerom i zlatom živi ropstvo“. Ovaj citat možemo primijeniti u našoj diskusiji, odnosno slobodni ljudi su oni koji se ne oslanjaju na tehnologiju, već biraju teži put do znanja. Taj teži put ultimativno dovodi do posjedovanja mudrosti, uzdizanja čovjeka do vrhunskog nivoa ljudske sposobnosti i do potpunog života. Suprotno od toga robovi tehnologije i modernog doba, koji gledaju lakši put do nekog znanja koje se nadaju da posjeduju, a zapravo sami sebe varaju, oni hodaju slijepo svojom stazom života koju mudrost ne obasjava.
Trebamo iskoristiti ovu promjenu kojoj smo svjedoci, a na koju imamo utjecaja. Umjetna inteligencija ne smije smaknuti istinsko znanje i mudrost te čovjekovu čežnju za otkrićem tajni svijeta. Za mene, umjetna inteligencija je podsticaj za promjenu našeg razmišljanja, i vraćanja ka stoičkim načinima sticanja mudrosti i znanja koji će eventualno dovesti do potpunog života, onog života mudrih ljudi prije nas.