Da, već je kročila u moju školu, ta neuhvatljiva umjetna inteligencija koja obećava promjene načina kako učimo, kako razmišljamo i kako oblikujemo svoj svijet. Razmišljam o tome s mješavinom uzbuđenja i straha. Hoće li to biti revolucija koja će poboljšati obrazovanje ili samo još jedan složen faktor u igri?
Ako zamišljam učionicu za 20, 30 ili čak 50 godina, vidim digitalne zidove prepune interaktivnih ekrana, pametnih ploča koje reagiraju na dodir, a učenici se s lakoćom povezuju s najnovijim informacijama putem umreženih uređaja. No, istovremeno, postavljam si pitanje - hoće li to stvarno poboljšati naše obrazovanje ili će nas odvojiti od suštine učenja?
Onda razmišljam o tome kako će umjetna inteligencija mijenjati samu prirodu znanja. Što kad se naš mozak smanji na veličinu čipa? Naravno, to je pomalo apsurdno pitanje, ali s tehnološkim napretkom koji smo svjedočili, možda se ne bih trebao čuditi ako jednog dana nosim svoje znanje u formi mikročipa. Sjetim se filozofskog pitanja - je li znanje samo skup informacija ili je dublje, vezano uz naše iskustvo i razumijevanje svijeta oko nas?
Razvoj umjetne inteligencije označava prekretnicu u načinu kako shvaćamo i oblikujemo svijet oko sebe. Već sada, umjetna inteligencija se infiltrira u sve sfere naših života, od obrazovanja do svakodnevnih interakcija. Kao srednjoškolac, postavljam si pitanje: "Kako će umjetna inteligencija oblikovati moju budućnost?"
Često razmišljam o budućnosti obrazovanja. Digitalizacija učionica obećava naprednije metode učenja, no uzbuđenje poprima i dozu straha. Hoće li umjetna inteligencija dovesti do individualiziranog pristupa učenju ili će stvarati jaz između onih koji imaju pristup naprednoj tehnologiji i onih koji nemaju? Sjećam se vremena kada smo učili iz klasičnih udžbenika, no sada se suočavamo s mogućnosti virtualnih učitelja i personaliziranih nastavnih planova.
Nastavnice u mom svijetu gledaju na umjetnu inteligenciju na različite načine. Neki je vide kao korisnog saveznika u obrazovnom procesu, drugi kao pomoćni alat koji može poboljšati učenje, dok neki smatraju da je samo dodatna smetnja i prilika za varanje. A ja? Vidim je kao potencijalno sredstvo koje može oplemeniti naše učenje, ali uz oprez i promišljanje.
Kad je riječ o mom povjerenju u sebe i ChatGPT, uvijek ću više vjerovati u sebe. Ma koliko umjetna inteligencija bila napredna, ona ipak ne može zamijeniti ljudski instinkt, kreativnost i sposobnost da se suočavamo s kompleksnostima ljudskog iskustva. ChatGPT može pružiti informacije, ali pravo razumijevanje dolazi iz ljudskog uma.
I onda razmišljam o PISA istraživanju i obrazovnom sistemu u Bosni i Hercegovini. Možda bi umjetna inteligencija bolje prošla na PISI, ali postavljam pitanje - hoće li to poboljšati stvarno obrazovanje? Možda je vrijeme da ljudi koji oblikuju obrazovni sistem okrenu pažnju ka inovacijama i prilagode se zahtjevima 21. stoljeća.
Unatoč svim izazovima, postoje ljudi koji ne odustaju od reformi u obrazovanju. Oni prepoznaju važnost mog doprinosa i inteligencije u stvaranju boljeg sustava. Možda će umjetna inteligencija biti saveznik u ovom procesu, ali neka se nikada ne zaboravi da smo mi ti koji donosimo ključne odluke koje oblikuju budućnost obrazovanja. U konačnici, na nama je da iskoristimo potencijal umjetne inteligencije, ali i da budemo odgovorni u oblikovanju naše zajedničke budućnosti. Ne zloupotrebljavaj te umjetnu inteligenciju.