Pročitam naslov:Šta je MENI umjetna inteligencija?Zainteresuje me.Iskreno,u prvom momentu pažnju mi privuče ovo meni,a najviše ono da je nekome stvarno važno šta misli jedna srednjoškolka?I ne o bilo čemu,šta misli o stvarima koje nisu budućnost već su sadašnjost koju naša generacija živi.
A kakva je ta moja generacija?Počesto se pitam da li se uopće želimo pitati i biti uključeni u odluke vezane za našu budućnost,nas i naše obrazovanje?Možda nisam u pravu ali barem polovina mladih ne želi da se zamara pitanjima niti da razmišlja.O AI posebno malo razmišljamo,jer to je kao da udahnemo,pa razmišljamo o procesu disanja.To je nešto toliko upleteno u svaki segment nas,naših druženja,ali i cijelog društva,a da to nismo ni primjetili,baš kao što ne primjetimo kada udahnemo ili izdahnemo.
Okrenimo se oko sebe.Prodavnica,park,kafić,ulica:viđamo li često ljude koji razgovaraju, smiju se i raspravljaju?Mislim da će odgovor biti u većini slučajeva:ne.Makar ne „uživo“,u „real timeu“.Zabava je kao i istraživanje,traženje odgovora,pa i razgovor prebačena u naše „kutijice“ bez kojih više ne izlazimo iz kuće,koje nisimo u kupatilo i krevet.
Rijetki su oni koji vrijeme provode postavljajući pitanja i trudeći se da dođu do odgovora sami koristeći svoju urođenu radoznalost za istraživanje i rješavanje problema.Od najprostijih stvari kao što su šetnja,izbor ručka ili kupovina namirnica-sve se rješava upotrebom savjeta AI.
Da li sam za ili protiv?Pa,moj odgovor bi se mjenjao iz situacije u situaciju.Mnogo toga zavisi o tome ko je onaj ili ona ko koristi AI.Da li je ta osoba dovoljno osvještena da ograniči upotrebu u toj mjeri da ne utiče na njen mentalni razvoj,da li povlači razliku između virtuale i stvarnosti,da li vjeruje svemu što pročita,da li provjerava izvore do kojih je došla,da li metodom copy/paste krade tuđe intelektualno vlasništvo ubijeđena da se to podrazumijeva i da je sve što pročitamo na internetu javno vlasništvo i apsolutna istina?
Volim sjediti i posmatrati ljude oko sebe,volim analizirati njihovo ponašanje i postupke, ali kad razmislim većinom se ljudi danas ponašaju kao po nekom obrascu.Da li smo se i mi sami pretvorili u mrežu zadanih obrazaca?Često se u školi povede rasprava o AI ali rijetki su oni koji će otvoreno izreći svoje mišljenje i usprotiviti se drugima,mislim da je to problem što nisu naučeni da je ustvari i argumentovana i zdrava rasprava najbolji put ka razvijanju kritičkog razmišljanja koji bi nas doveo do manje ovisnosti o AI.A opet, nije nas ni škola nikada naročito ohrabrivala o tome da raspravljamo. Kapaciteti za uvođenje AI u škole postoje. Voljela bih naprimjer da se AI upotrijebi u našem školstvu u vidu otkrivanja nadarenosti djece i da se djeca na taj način usmjere za dalje školovanje, da nas se malo više posmatra individualno, sa svim našim umjećima, vještinama i interesima. Takođe, mislim da se AI treba koristiti da se školstvo osvježi što raznovrsnijim vizuelnim i taktilnim nastavnim materijalima,da nam se pokuša na što privlačniji način osigurati usvajanje znanja i vještina.Sigurna sam kad bi nastavno gradivo bilo predstavljeno privlačno,opipljivo i živo da bi podstakli mlade da prihvate učestvovanje i samo učenje mnogo bolje.
Prije nekoliko mjeseci imala sam priliku da učestvujem u jednom školskom projektu u susjednoj državi vezanom za unapređenje svakodnevnog života.Kroz to iskustvo sam uvidjela da bi uvođenje AI u mnoge segmente školstva pogotovo praktični dio nastave mnogo pomogao da se učenici zainteresuju za razvoj sopstvenog mišljenja i napredovanja u mnogim segmentima.Mislim da razvoj sopstvenog mišljenja zavisi i od nama pruženih prilika.A da li su nastavnici dovoljno obučeni da nas usmjere u pravom smjeru?Čitajući o reformi školstva,nadam se da će biti dovoljno onih koji su zainteresovani da se ona stvarno uspješno počne provoditi,da to ne bude samo pusto slovo na papiru,jer ukoliko se ubrzo stvarno nešto ne poduzme mislim da će samo rijetki misliti,razmišljati,razgovarati,čitati...
Naši profesori,moje je mišljenje,nisu ni svjesni koliko se radova i zadataka uradi uz pomoć AI.Mislim da se i sami učenici trebaju što prije na neki način edukovati i usmjeravati da prednosti AI iskoriste na način da im ona pomogne da razvijaju svoju kreativnost i razmišljanje a ne da se koristi kao sredstvo za dobivanje bolje ocjene.Prije nekoliko dana sam se uvjerila kako AI može na pozitivan način uticati na naš svakodnevni život.Osoba iz moje bliže okoline ima veliki problem sa artritisom i zglobovima a veoma joj je važna higijena stambenog prostora kupila je sebi robot usisavač,jedan od stvarno super primjera AI.Mali pametni predmet uz pomoć AI sve jako detaljno usisa i prebriše.Nevjerovatno!Bila sam oduševljena.Mislim kad bi se AI koristila u svrhu stvarnog poboljšanja ljudskog života da bi to bilo savršeno.Ali kao što svi znamo sve novo što dođe ima i pozitivnu i negativnu stranu,a ja se nadam da će u ovom slučaju prevladati ona pozitivna i da ćemo
se malo zabavljati i nasmijati kad nam chatGPT odgovori na neko smiješno i duhovito pitanje,ali da nećemo pustiti da umjesto nas ide u školu,druži se,razgovara i odlučuje nam o karijeri.Bilo bi super kada bi nas škola naučila da“makar“to radimo sami.