Vještačka inteligencija ili po mom pretraživaču definisana kao kapacitet vještačke tvorevine za realizovanje funkcija koje su karakteristike ljudskog ponašanja.
Vještačka inteligencija je znatno napredovala u posljednjih par godina, što potkrepljuje i činjenica da je ona već naširoko poznata i korištena kako u svijetu odraslih, tako i u svijetu djece. Kako god, dok čitate ovo zažmurite i udobno se smjestite jer ću vas odvesti na putovanje vremeplovom(što će za 30 ili 50 godina vjerovatno biti i moguće).
Dobro došli u 2064. Godinu, gdje vlada svijet okupiran vještačkom inteligencijom i robotima. Stižete u školu i do vaše učionice vas ispraća vaš virtuelni prijatelj robot kojeg ste vi podesili do najsitnijeg detalja. On se ponaša onako kako vi želite i pomaže vam u svim životnim obavezama.
Danas imaš čas geografije i ne, nisu ti potrebni knjige, atlas pa čak ni karta na zidu, potrebno je samo da znaš da danas učite o tundrama i pustinjama. Sjedaš u svoju klupu i odjednom osjetiš topao pijesak pod stopalima i vrelo sunce Sahare, tu si i imaš priliku da svojim očima ugledaš sve ono što si trebao naučiti danas. Naravno tu je i AI profesor koji objašnjava sve što se tiče nastavne jedinice i odgovara na tvoja pitanja. Nije čak potrebno ni da postaviš pitanje, nego algoritam sam shvata šta ti nije jasno, šta te zanima i šta bi volio da znaš, stoga u ovom slučaju sve je prilagođeno tebi. Sam biraš koliko ćeš vremena provesti u Sahari, koliko u tundrama istraživajući što god ti padne na um. Time završavaš nastavnu jedinicu iz geografije.
Sada ćemo se ipak vratiti u poprilično bolju sadašnjost, i to kažem jer vjestačka inteligencija još uvijek nije dostigla taj stepen. Naravno, gledajući sa objektivne strane vjestačka inteligencija može biti korisna i u raznim segmentima, ali moj subjektivni osjećaj se iskreno plaši njenog daljeg razvijanja. Jednog dana kada vještačka inteligencija dođe do velikog stepena razvitka, svijet će se obustaviti a čovječanstvo će se kretati u mjestu.
Ljudi će u tom vremenu odrastati uz vještačku inteligenciju i neće imati nikakve potrebe da misle svojim mozgom. Izumi, proučavanja i otkrića će se obustaviti jer su izumrli ljudi koji su izumili vještačku inteligenciju, a ostali su se previše oslonili na nju, da bez nje ne mogu uraditi primarne stvari, a daleko da mogu stvoriti neki izum. Djeca će biti manje edukovana, i nesamostalna i ništa neće moći uraditi sami, od malih nogu odrastati će uz robote vještačke inteligencije.
Zamislite samo koliko ste puta zadnjih godina nailazili na diskusije o tome kako internet, društvene mreže utiču na mlade? Kako one dovode do gojaznosti, nedostatka fizičke aktivnosti, depresije itd. Šta ćete onda reći kada se vještačka inteligencija razvije do tog nivoa da nećete morati ustati sami ni po čašu vode? Što se tiče edukacije vještačka inteligencija je već dostigla taj stepen da većina učenika za neke seminarske radove, eseje, sastave i ostale zadatke koriste vještačku inteligenciju ne pokušavajući ni sastaviti rečenicu misleći svojom glavom i služeći se svojom maštom i kreativnošću.
Naravno sve ovo su moja mišljenja o vještačkoj inteligenciji i njenoj upotrebi u svakodnevnom životu.
Činjenica je to da se ja, mogu reći i bojim.
Strahujem od toga da će pravu tiskanu knjigu u koju je netko uložio sve svoje emocije, osjećaje i svoj život zamijeniti neka knjiga nastala vještačkom inteligencijom, koja po svemu sudeći ne posjeduje ni empatiju ni osjećanja kao što to može posjedovati čovjek. Bojim se da će čovječanstvo izgubiti smisao za obrazovanje, nauku, edukaciju jer imaju sve na dlanu i imaju nekoga tko sve može uraditi za njih. Kako vrijeme prolazi sve više strahujem da će čovječanstvom upravljati vještačka inteligencija a ne ono njom. Ljudi će toliko biti zaluđeni i u isto vrijeme i oduševljeni što ništa ne moraju raditi sami, a dobijaju rezultate od toga, tako da će pohlepno grabiti dalje i ići glavom bez obzira u beskrajan put prema nečemu što oni zovu otkrića i nauka, a nije ni blizu toga. Samo pomislite koliko je život bio drugačiji dok se tehnologija nije razvila kao danas, kada nije bilo telefona, laptopa, interneta i svega ostalog.
U to vrijeme je ljudima zvučalo nemoguće da nekoga mogu čuti preko žice, a danas je to najnormalnija svakodnevnica. Isto što sada zvuči nemoguć razvoj vještačke inteligencije u ovolikom stepenu, za par godina ona će doživjeti svoj vrhunac i sve će postati moguće.
Ne volim ovo savremeno doba i rado bih se vratila u vrijeme kada su ljudi morali danima da čekaju da bi se njihova omiljena pjesma čula na radiju ili kada su za rezultate morali uložiti rad i trud. Izdvojila bih i svoju nekako omiljenu izreku koju sam negdje pročitala a to je: „Dok su telefoni bili vezani žicama ljudi su bili slobodni, a sada je suprotno“.
Na kraju svega, mogu reći da gajim nade u dobre ljude, vjerujem u knjigu, nauku, kulturu, običaje i sve ono što proširuje naše aspekte i njeguje našu sopstvenu inteligenciju. Zaključak svega ovoga je da vještačka inteligencija ne bi nikada postojala da nije bilo ljudskih umova, ideja i naravno ljudske inteligencije.