Kroz historiju je obrazovni sistem dolazio u susret s raznim promjenama i obje strane sistema su bile primorane da se adaptiraju u novim uslovima: kako nastavnici tako i učenici. Ipak nikad u historiji nije zabilježeno da je veliki strašni virus zatvorio sva vrata pa tako i ona od obrazovnih ustanova. Natjerao sve učesnike sistema da krenu u potragu za najboljim načinom izvođenja te toliko nam potrebne sfere života – nastave. Srećom, potraga nije trajala dugo, odjednom je iz čarobne kutije iskočio dotad neotpjevani heroj zvani Zoom.
Trebalo nam je vremena da ga upoznamo i shvatimo da nam je odavno bio potreban u životu, ali kao i u svakoj priči, heroj se pojavi na kraju i spasi sve one pogođene nesrećom. Ipak, pojava Zooma nije značila i kraj priče. Ovaj put, bili smo tek na početku. Pogotovo ja.
Nikad nisam ni zamišljala da će moja prva godina u školskim i akademskim vodama biti puna ledenjaka i da ću ih morati znati zaobići svaki put kad se sretnemo. Kao tek diplomirana nastavnica engleskog jezika bila sam puna strahova, ali isto tako nade da ću upravo ja biti jedna od onih nastavnica koje učenici dugo pamte. Htjela sam promijeniti način izvođenja nastave, unijeti neke novine i učiniti časove što zanimljivijim iako je jezik sam od sebe interesantan i unikatan. Nikad mi ne bi ni naumpalo da ću sa svojom djecom imati online nastavu i da ću ja, ionako fan kamera, pričati o present simple-u uz pomoć tog heroja Zooma. On je stvarno promijenio mišljenja mnogih o izvođenju nastave i rekao: "vidite da ta stara tabla i nije jedino pomagalo u nastavi."
Kao nastavnica, uvijek mi je u cilju da upoznam svoje učenike, da nam atmosfera na času bude prijateljska i opuštena jer mislim da je to jedan od najboljih načina da učenici nešto nauče – kroz svoje primjere, kroz svoje iskustvo. Jedna od meni najdražih strana online nastave jeste ta da su učenici bili u mogućnosti da me upoznaju sa svojim ljubimcima ili plišanim igračkama koje su stalno spominjali na nastavi. Pa sam tako upoznala hrčka Zigija, medu Bennyja i raznorazne dinosaure i postere najdražih umjetnika. Oni su nam svi bili i primjer u nastavi pa smo ih opisivali, crtali te na kraju časa slušali njihove najdraže pjesme.
Smatram da se metodike nastave bilo kojeg predmeta moraju pisati, štampati i izdavati iznova i iznova jer sadašnja situacija to i zahtijeva. Naravno da niko nije očekivao, niti iko može predvidjeti šta će se desiti čak i za godinu dana kako u svijetu tako i u obrazovnom sistemu, ali bez obzira na to, potrebno je ažurirati znanja isto onako kako to radimo i u virtualnom svijetu. Nadam se da se metodičari već takmiče ko će prvi napisati "Metodika izvođenja nastave preko Zoom aplikacije" jer sam sigurna da i nakon naše pobjede nad virusom, Zoom će nam i dalje biti od koristi i da bismo ga trebali imati u vidu za buduće generacije. Tehnologija raste brže nego što uspijemo trepnuti okom.
Koliko će trajati ovaj naš susret s herojom Zoom-om – i dalje ne znamo, ali jedno je zasigurno: naučio nas je puno, ponekad nas iznenadio kad je odjednom nestao nakon četredeset minuta i odmah se pojavio nakon toga. Sve u svemu, mi smo mu zahvalni. Iako smo se našli u jednom nevremenu, nikad se nismo odvojili niti propustili šanse da u našim olujnim vodama uhvatimo još koje prijeko potrebno znanje. Ako ništa, vjerujem da će me sadašnji učenici pamtiti kao nastavnicu s kojom su zajedno provodili karantenu i jedni drugima učinili život zabavnijim i zanimljivijim.