Običnom čovjeku je potrebno da uvidi da su trome i teške situacije neizbježne, i da dolaze poput bura koje uvijek iznjedre lijepo vrijeme i smiraj. Takve bure nas odgajaju i čine da se zapitamo da li možemo bolje od života koji živjesmo do tog presudnog i strašnog trena. Jedna od njih bila je i pandemija virusa koja je, a da bi nas odgojila (to bure tako rade), rezultirala preseljenjem našeg školovanja na internet platformu.
Svaki korak kojim kročimo je u direktnoj vezi sa drugim ljudskim životima. Ova generacija maturanata je sada svjesna važnosti svakog svog koraka, fizičkog, ali i životnog. Ali, kada je donesena odluka o zabrani kretanja na samom početku haranja našeg neprijatelja u našem gradu, bili smo njeni žestoki protivnici. Neodgovornim, i slobodno ću izreći razmaženim omladincima, jer takva osobina sada pripada prošlosti, bilo je teško dići ruke od svog društvenog života i ugodnosti. Potom je svijet utihnuo. Populacija se smanjivala. Jedina istina bila je teška smrt. Kada smo u ljudima koji umiru vidjeli naše roditelje i stariju braću i zavladao je strah, odgovornost nam je bila jedina opcija. Bura pandemije iznjedrila je odgovorne mlade, a to škola uvijek i ne uspijeva.
Da "niko na svijetu nije jači od čovjeka koji zna" smo često mogli čuti u gimnazijskim kabinetima od ljudi koje smo smatrali onima koji znaju. Sada se pitam kako su ljudi koji znaju sve vrijeme dopuštali da cilj našeg učenja bude ocjenivanje, a ne znanje. Onda, da li su oni išta spoznali? Njihovi učenici su se trudili za ocjenu u dnevniku, a ne za nešto tako plemenito kao što je znanje, jer su nas tako decenijama obučavali. Oslobođena straha od ocjenjivanja od strane nekoga za vrijeme internet školovanja, sada razumijem da je težnja ka znanju zadovoljavanje potreba naše duše, igra naše misli i gorivo za snagu budućnosti. Isprva nismo bili generacija koja se umije suočiti sa vanrednim stanjima i novinama koje iz njega proizilaze, koje zahtijevaju da budu prihvaćene i da se po njima živi. Naprosto, to od nas nikada nije ni bilo zahtijevano. Ideja o internet školovanju o kojoj su mediji trubili bi se u svijesti javljala tek kao nepoznanica i nestvarna zamisao. Neizbježan je bio trenutak kada smo morali pogledati istinu u oči: ovo je sada naše školovanje! Po prvi put nam je oduzet raniji šablon učenja i ocjenjivanja, jedini za koji znamo, najbliži srcu jer ga poznaje. A, vrlo često je po čovjeka najkobnije ono što mu je blisko; sputava njegovo izrastanje i pritišće ga prema tlima. Neočekivano smo počeli učiti iz zadovoljstva koje budi novina i iz mladalačke nam znatiželje koju je raniji ubrzani život gasio. Bez straha od ocjena i puni elana otkrismo da volimo učenje.
Mi smo obraz društva! U osnovi riječi "obrazovanje" leži pojam obraza. Prema tome, koliko je ljudi zaista obrazovano? Poznavanje historije, formule iz hemije i teorija književnosti obogaćuju naše opće poznavanje činjenica. Stanje pandemije je, za razliku, obogatilo naše živote brižnošću prema ugroženima u razredu, ljubaznošću i saradnjom sa profesorima, te praksom postavljanja u teškom vremenu. Đaci su uvidjeli da su voljni raditi na obrazu i da mogu biti snaga koja će pomoći društvu.
Želimo biti prijatelji. Samo okrutnosti pandemije su nas mogle prisliti da konačno prihvatimo komunikaciju kao životnu olakšicu. Većina profesora je sa đacima imala životna savjetovanja i pojedinačne razgovore, što je doprinijelo jačanju međuljudskih odnosa. Potpuno je pogrešno shvatanje da nam profesori, ljudi sa kojima provodimo više vremena nego sa roditeljima, moraju biti daleki i mrski. Razgovori koje smo praktikovali sa našim profesorima tokom pandemije đacima trebaju biti obezbijeđeni i u nadolazećem vremenu. "Komunikacija ispred prerasuda" je metod koji zadovoljava obje strane. Kada nam je blizak predavač, bliže nam je i znanje koje je voljan pružiti.
Poput plamička mi se u grudima rasplamsava saznanje da smo mi oni koji imaju moć. Zato, voljela bih razglasiti među svojim vršnjacima da smo tim koji je sposoban. Da učenje od nas gradi i, na koncu, izgrađuje čestite ljude. Da je naša odgovornost tako snažna da može spasiti nečiji život. Na kraju, šta ćemo sačuvati iz bure koja se desila – mi biramo.