Ostavljam PC "to sleep", u pozadini može "da uživa" uz RSG. Ostavljam telefon – "ovaj pametni" na 2%, uzmam ceker i izlazim po šumsko voće, da zaboravim online nastavu, ali već u prvoj ulici srećem roditelja sa rečenicom: Kada je kraj?
I šta da odgovorim? Dokument nije stigao, ali hoće. Ne, nisam upoznata još, ali možda hoću kada stignem kući, jer ko to još hoda bez telefona? Ali, kažem strpite se, juni je tu. Bilo bi "pratimo valjda kalendar", na kulturan način pričam. Slušam x – problema sa raznim predmetima, nema veze što to nije moj uzrast predavnja: Help me – roditeljova faca govori! Ulazim u banku, "novi roditelj" sa troje djece isto pitanje: Kada je kraj? Nastavljam dalje, već mi se smiješi treći roditelj. Prva informacija koju "mi plasira" je da ugovor na 6 mjeseci produžen, a do tada je "glava bila pod brigom" !Ovo me čini duplo sretnom jer je mama ostala "dio atmosfere" van kuće. Odlazim, a kući me čeka, xxxx – poruka na viberu od uprave ili bilo bi "žutih čestitki", jer mi fali zarez, crveno slovo, ovo ili ono, ništa novo! Kolegica mi priča kako joj je muž već na biro-u, ali se to njenog sina od 7 godina ne tiče, jer on ima nastavu – da "ovu on" – pa mikrofon spreman za recitaciju! Stiže mi poruka na classroom redovno: Nastavnice, ja nemam PC, laptop i tablet, šta da radim? Da, djeca imaju pametne telefone. Ali, je sigurno da većina nema "ove tri tipkovnice", pa onda kažem, uredu, pokušaj ovo ili ono, zatim stiže "nakon malo zahmeta": Da, može i na pametnom! Hvala vam!
Paraleno radim zadatak koji trebam da postavim jer jer sam srijedi dodjelila "zadatak sedmice", ali uporno ne vidim grešku, postupak je dobar, ali rezultat ne! Ne želim da odustanem, i da onda vidim da sam od silnih informacija u glavi pisala 675, a kod "papir zadatka" je cifra 657! Sretna sam jer sam došla do tri iznosa, ista kao na ekranu, ok kažem sama sebi : ide u eter! A tek da znate koliko sam sretna kad stigne zadatak na svoj način "gađan" od učenika, znam da nije bila uzaludna "potražnja za greškom"! Telefon mi "skače", da stiže "novi problem" o jeziku a to je da moja tri učenika nisu pristupila, šta je sa "apelom"? Samo "šeruj" razredniku, on će da pravi čuda ili da piše i "saziva" mota vam se po glavi, ali kulturno odgovarate: "Apel za pristup" je ko zna koji put poslan, ali evo opet će biti! Zvonim na vrata, dok mi mama "pogledom i rečenicom gađa": Gdje si ti do sada?
Odgovaram ili razmišljam knjigom "Mali princ" kada je "u svom drumu" kod veličanstva odgovorio:
Ako Vaše Veličanstvo želi poslušnost, može mi razumno zapovijediti.
Teže je suditi sebi nego drugima!
Ako uspiješ dobro suditi sebi samome, onda si zbilja mudar!
Odrasli su zaista čudni!