Ovo je prvi put da nam se dešava jedna ovako ozbiljna i neobična situacija. Iz Online nastave sam mnogo toga naučila, kao i svi ostali učenici, a naravno i profesori. Ovakav vid nastave ima svoje prednosti i nedostatke. Smatram da smo mi učenici inače preopterećeni nastavom, učimo zaista mnogo, ali se nadam da će nam to koristiti u daljem životu. Ovakav vid nastave nam je dosta olakšao, ali i otežao učenje.
Za vrijeme redovne nastave smo dosta pod stresom i vrlo često se pitamo kako ćemo stići sve, a uz to se i odmoriti uz naše vannastavne aktivnosti, odnosno hobije. Sami kraj godine je veoma težak i stresan, s obzirom na to da tada imamo testove i jedva stižemo sve pripremiti. Sada smo malo manje bili pod stresom i imali smo vremena kako bi se posvetili sebi. Veliki broj časova se odvija preko Google Meet – a putem kojeg su nam profesori dodatno mogli objasniti zahtjevnije oblasti. Što se tiče predmeta koji se rade lekcijski, bilo je dosta jednostavnije, jer nismo morali učiti napamet veliki broj stranica, koje ćemo zaboraviti čim odgovaramo. Malo je bilo teže oko zahtjevnijih predmeta kao što su matematika, fizika i hemija. Bez obzira na tu otežanost, profesori su se trudili da nam preko navedene aplikacije lijepo dočaraju lekciju kako bi je svi shvatili. Problem je u tome što su se mnogi učenici koristili raznim aplikacijama i varali na primjer, na testovima iz matematike. Ja lično nisam zato što sam svjesna važnosti tog predmeta i stalo mi je da ga savladam. U redu mi je poslužiti se knjigom iz lekcijskih predmeta (naravno, ne za sve), ali kod vrlo važnih predmeta koji će nam u budućnosti trebati svakodnevno, to stvarno ne mogu da razumijem. Sve će se opet stabilizovati i nastava bi trebala krenuti u septembru, tako da će imati dosta problema oni koji su varali. Matematika nije predmet koji se može sjesti i „nabubati“ napamet nego predmet od velike važnosti, kao i jezici.
Također je dobra stvar što smo imali priliku istraživati kod velikog broja predmeta i na taj način sami donositi zaključke. Konkretno, ja sam imala veliki broj zanimljivih projekata iz historije i radila sam mnogo projekata iz hemije koji su zaista bili interesantni i poučni.
Smatram da se svi sada bolje snalazimo u informatičkom području, s obzirom da se sve baziralo na radovima na laptopu/računaru.
Ovakav način nastave je veoma bio pogodan učenicima koji žive dalje od škole. Mislim da je njima mnogo zahtjevnije ostvariti dobre rezultate u školovanju.
Mogli smo povećati svoj standard samostalnosti i neke stvari samostalno obavljati.
Također Bh Telecom je nudio besplatan brži Internet za određeni broj učenika, što je stvarno super jer su mnogima olakšali.
Susretali smo se sa raznim izazovima, novim programima, te je ovo bio jedan koristan period naših života, kojeg ćemo se, vjerujem, sjećati zauvijek.
Upoznala sam se sa velikim brojem novih stvari. Nisam neko ko mnogo zna o računarima i generalno svim programima, jer sam više neko ko voli da uči jezike i istražuje u različitim oblastima.
Što se tiče zabrane izlaska mlađima od osamnaest godina, mislim da je to veoma diskutabilno. Dobra stvar kod preventivne zabrane je u tome što bi u suprotnom bio mnogo veći broj zaraženih. Mi, tinejdžeri, u ovom sada uzrastu dolazimo u nesuglasice sa roditeljima što nije ni najmanje dobro, ali mislimo da smo uvijek najpametniji i nekada pogrešno protumačimo riječi naših roditelja, iako nam oni uvijek žele samo najbolje. Sada smo dosta vremena provodili sa porodicom, braćom, sestrama.
Ja sam sa svojom porodicom često igrala društvene igre uz koje smo se svi bolje „upoznavali“ s obzirom na to da prije svako je gledao kako da na vrijeme ispuni sve svoje obaveze i nismo toliko imali vremena provoditi vrijeme zajedno. Također smo gledali razne filmove, od akcijskih filmova, komedija, do tužnih filmova.
Danas mnogi tinejdžeri puše nargilu, truju svoj organizam, a da toga nisu ni svjesni. Prave problem svom zdravlju kojeg trebamo najviše cijeniti. Mnogi konzumiraju nargilu kako bi se dokazali i bili „popularni“ u društvu. Nargila barovi su u tom periodu bili zatvoreni tako da nije bilo prilike za pušenjem i „dokazivanjem.“
Meni su najviše nedostajali treninzi. Ja sam sportista. Od malih nogu, bavim se raznim sportskim aktivnostima. Tenis treniram već osam godina a nedavno sam krenula i u teretanu tako da mi je najteže palo to što nije bilo treninga, ali svakako da postoji mnogo videa na youtube –u uz pomoć kojih sam vježbala.
Također, mislim da nam je svima u jednom momentu bilo dosta karantina i da smo poželjeli da izađemo, makar ispred zgrade da udahnemo svjež zrak.
Mislim da mi, mlađi od osamnaest godina nismo trebali da budemo stalno zatvoreni, jer je to utjecalo na naše psihičko zdravlje. Bili smo u pojedinim trenucima vrlo nervozni i neraspoloženi.
Svi smo se pitali šta će biti s ljetnim raspustom i putovanjima koje tako dugo čekamo. Izgleda da ćemo ipak moći provesti naš raspust na moru.
Dok smo prije karantina željno iščekivali vikende, sada za vikende nismo imali toliko puno izbora za rekreativne aktivnosti.
Smatram da je ovo razdoblje života koje ćemo dugo pamtiti i prepričavati.
Svi smo se na neki način udružili, a da toga nismo ni svjesni, zajedno smo prevazilazili sve ove mračne dane.
Nije bilo nikakvih podjela, svi smo bili jednaki. Svima nam je bilo isto, bili smo zatvoreni u kućama bez ikakvog kontaka sa bilo kim, osim sa užom porodicom.
Niko nije mogao ni zamisliti da će nas zateći ovakva situacija.
Ljudi su se strogo pridržavali uputa, bili smo svi odgovorni i svjesni opasnosti.
Sada nam se život polako vraća u neki takozvani normalan ritam.
Smatram da je možda čak bilo više pozitivnih stvari, nego negativnih.
Uvijek smo se žalili kako nemamo vremena da radimo sve ono u čemu uživamo i što istinski volimo, bilo to sportovi, učenje novih jezika, gledanje filmova,...
Ova situacija nam je i pomogla na neki način da makar na kratko usporimo životni ritam i ne živimo „sto na sat.“
Prvenstveno, krećem od sebe. Ja sam imala raznih obaveza, od škole, treninga, kurseva. Jedva sam stizala da sve uklopim, ali nisam nikada htjela da odustanem od bilo čega, zato što smatram da se sve može kada se hoće i kada imamo dovoljno volje i motivacije.
Sada smo mogli dobro razmisliti o svom životu, budućim planovima, nekim stvarima koje smo željeli, a nismo ih uspjeli ostvariti.
Ipak, nakon svega mislim da se svi jedva čekamo vratiti na neki naš standardni način života, kako smo navikli.
Jedno veoma poučno razdoblje je iza nas, sada smo svi mnogo osvješteniji o nekim stvarima.
Mi, ljudi, smo ti koji najviše zagađuju našu planetu. Sada je zrak mnogo čistiji, fabrike nisu radile, te nisu ispuštale razne izduvne gasove u atmosferu.
Dovoljno vremena smo imali da razmislimo o svemu tome i postali smo razumniji, a sada će se vjerovatno dosta stvari promijeniti na bolje.
Na kraju, u pojedinim zoološkim vrtovima, životinje su oslobođene što znači da ljudi moraju biti zatvoreni kako bi životinje bile slobodne.