Globalna pandemija koja je nedavno preovladala svijetom je iz korijena promijenila način na koji živimo. Sve škole u svijetu su nastavu prebacile na internet platforme, u virtuelne učionice.
Online nastava nije savršena, ali i ne mora biti bolja. Iz ličnog iskustva mogu da kažem da mi je pomogla da nastavim i završim ovu školsku godinu. Naučila sam mnoštvo novih stvari, ali što je najbitnije, nisam izgubila taj kontinuitet učenja i rada na časovima. Zahvaljujući našim profesorima smo imali puno prilika da istražujemo i time dopunjavamo svoje znanje, obogaćujemo svoj um i proširimo perspektivu na svakodnevne obaveze i trenutnu situaciju u svijetu.
Naši profesori su se kroz čitav period nastave na daljinu trudili, koliko je u njihovoj mogućnosti, da nam olakšaju učenje i gradivo i pomognu oko nedoumica i nejasnoća. Moje mišljenje, sa ovim iskustvom online škole, je da razgovor sa profesorima uživo, u školi, mnogo više vrijedi nego putem e-mailova, video-poziva, itd. Škola i profesori nas uče životnim vrijednostima i u neku ruku nas vaspitavaju i usmjeravaju da budemo dobra ljudska bića. U nastavi na daljinu, kао što sama riječ kaže, udaljeni smo jedni od drugih i gubimo bliskost.
Usuđujem se da kažem da sam postala odgovornija osoba tokom ova tri mjeseca koja smo proveli u kućnoj izolaciji. Iskustvo sa korona virusom i online nastavom nam je pokazalo zapravo kako je život nepredvidiv. Ja kao prvačić u srednjoj školi sam očekivala mnogo drugačiji završetak ove školske godine, uzimajući u obzir da sam promijenila i školu. Ova situacija koja nas je zadesila je nepoznata svima, i učenicima i profesorima pa čak i mnogim roditeljima, i definitivno nam je donijela veliki izazov.
U septembru se nadam vraćanju u školske klupe i uobičajenim školskim obavezama koje mi, moram priznati, poprilično nedostaju.