Korona, online nastava, odgojno-obrazovni rad! Šta se promijenilo... Pitanja naviru, razmišljanja se nameću, a odgovori će zahtjevati detaljnu analizu i dijagnostiku .
Iako online nastava nije strana u našoj školi, jednom mjesečno se primjenjuje, prelazak na svakodnevni tj. sedmični način ovog vida obrazovanja je zahtjevao ogromnu energiju i adaptaciju kako učenika, tako i obrazovnog kadra. Usudila bi se čak i reći, jedan vid testa opšte inteligencije, koji uspješno prolazimo...
Prelazak na online nastavu se pokazao jako zahtjevnim. Dostupnost čitav dan: razgovori s učenicima, roditeljima, kolegama i čitav tim koji prati odgojni – obrazovni proces. Pored toga, gomila zadataka, audio-snimaka, pdf lektire, stručne literature, upute, pomoć, online sjednice, aktivi i ostalo što prati odgojno- obrazovni proces.
Nova metodologija? Naravno da bi trebali biti otvoreni, jer naše društvo se mijenja. Govoriti danas o učinkovitosti ovog vida obrazovanja, bilo bi iluzorno, obzirom da je brutalno nametnuto i popračeno sa gubitkom slobode kretanja. Specifičan kontekst koji otvara polemiku o tradiconalnom obrazovanju, zamišljenom na socijalizaciji, moralnim vrijednostima, samostalnosti, živoj riječi, komunikaciji. Kontekst naseg društva u kojem je socijalno distanciranje, otuđivanje, već odavno prisutno, pojavom mobitela, facebooka, instagrama.. Gubitak živog kontakta, moralnih vrijednosti, individualizam... Da li škola ostaje zadnja linija odbrane navedenih vrijednosti koje zastupa tradicionalno obrazovanje???
Odgovore će nam dati i učenici, praćenjem njihovih rezultata , jer oni su ogledalo našeg rada i metodologije koja se primjenjuje. Sigurno da svim učenicima ovaj vid nastave nije najidealniji, ali isto tako je sigurno da su se neki bolje snašli. Nameće se zaključak da je svakodnevno korištenje društvenih mreža olakšalo učenicima prelazak na ovaj vid nastave. Izolacija u krugu porodice, konstatna prisutnost roditelja kao nametnuti vid kontrole, kao i strah od zaraze su bitno uticala na ovaj vid obrazovanja. Pokazalo se i da veći broj učenika nema potrebnu tehnologiju za online nastavu. Najvjerovatnije, ni neki profesori što je zahtjevalo novi način prilagođavanja. Može li i mora li škola , društvo, odgovoriti na ovaj problem???
Pandemija je jos više učvrstila moje mišljenje da ništa ne može zamijeniti živu riječ u učionici, interakciju s učenicima, komunikaciju razreda, te da bi škola trebala ostati sigurno mjesto za podučavanje, kreativno-emocionalan razvoj i inspiraciju. Informatička pismenost se nameće i treba biti prisutna i dostupna kao sastavni dio obrazovanja.
Budućnost, sa pandemijama ili bez, će nam sigurno otvoriti nove horizonte pune noviteta koji idu u korak s društvom i vremenom.
“Investicija u znanje, plaća najbolje kamate“ (Bendžamin Frenklin)