[1] "Šta vi mislite o online nastavi, ne znam, ali ćete saznati šta ja mislim. Online nastava je veoma dosadna jer djeca mnogo vremena provode za mobitelima i za računarima. Kada rade kontrolne prepisuju (možda neki ne), uglavnom ih je dosta jer najgori učenici dobijaju najveće ocjene zato što prepisuju. Ja ne volim online nastavu, za vas ne znam, a sada vi možete reći šta mislite."
[2]
->To je bio tekst koji sam dobila od moje mlađe sestre kada sam joj tražila da napiše svoje mišljenje o online nastavi. Kada malo bolje razmislite shvatiti ćete da je upravu (navela je dovoljno razloga da bude). Kratko i jasno je opisala svoje muke. Zapravo, ni ja ne volim online nastavu. Online nastava dovodi naše zdravlje u pitanje. Iako se koristi u dobre svrhe previše interneta šteti čovjeku. A ako je naše zdravlje ugroženo da li išta ima ikakvu vrijednost? Ako je naše zdravlje ugroženo da li znanje stečeno putem online nastave možemo iskoristiti? Stanite! Ja ću vam reći! Ne možemo! Zar nije zdravlje bilo važnije od svega? Zar nije zdravlje bilo na prvom mjestu? Zašto onda mnogi podržavaju online nastavu?
Osim toga da li mobiteli i otkucani tekstovi mogu zamijeniti živu riječ? – Ne nemogu! Ono što nam učitelji, nastavnici i profesori objasne u školi nikako ne možemo shvatiti samo čitajući tekstove i gledajući slike. Uredu je imati drugačije mišljenje. Uredu je tvrditi drugačije, ukoliko postoje temelji za to.
Sada je sve to prošlo, sve je ostalo iza nas, sve je postalo jučer, što je najbolje od svega toga. Ali strah, stres, nervoza, uzbuđenje, umor i nesigurnost su ostali. Možda neće zauvijek biti prisutni, ali će sigurno ostaviti veliki trag. Biti će prvo čega ćemo se sjetiti kada nam neko spomene 2020. godinu. Biti će prvo čega ćemo se sjetiti uvezi online nastave.
Kada je riječ o koronavirusu, sve ćemo mi to preboliti, zanemariti i zaboraviti ali iz toga nećemo ništa naučiti (većina nas).A čovjek ima mogućnost da iz prošlosti i svojih grešaka izvlači pouke za budućnost (ali, nažalost, tu mogućnost ne koriste svi, što je moguće promijeniti).
Zapamtite: vaša budućnost (vaša sudbina) jeste zapisana, ali vi ju još uvijek možete promijeniti i usmjeravati onako kako vi želite, pa izvolite, mijenjajte je dok još možete. Smrt ni od koga ne čeka pozivnice.
Kao i sve ostalo i online nastava ima svoje bolje strane, neke od njih su: razvijanje tehnologije "budućnosti", ušteda vremena, sigurnost, itd., šteta što te bolje strane online nastave nisu igrale nikakvu ulogu u vrijeme koronavirusa; a kada nam nisu bile od pomoći u najtežim danima, kakva je korist od njih u "lijepim" danima? – Nikakva, zar ne? [3] Ali koliko god mrzila online nastavu ona me ipak naučila nečemu, pa makar to bilo nevezano za školu i časove, a to je da "sve se može kad se hoće". Trud se uvijek isplati, ma koliko situacija bila teška. Online nastava nas je možda fizički razdvojila ali nas je i psihički povezala; pokazala nam je koliko smo ustvari važni jedni drugima, pokazala nam je na šta smo sve spremni. Možda nas nije naučila dosta toga vezano za školu, ali nas je naučila da ne trebamo "suditi knjizi na osnovu korica", jer neke stvari nisu zaista onakve kakvima se čine. Svako zaslužuje drugu šansu ma koliko on bio loš, a kada je dobije, treba se potruditi da je iskoristi najbolje što zna, sljedeću možda neće dobiti.
Mi ljudi na dosta stvari u životu gledamo kao probleme, a ti problemi su ustvari dobri za nas (mi nešto volimo, a ono ispadne zlo po nas, isto tako nešto ne volimo, a ono je ustvari dobro za nas),ti problemi su ustvari lekcije za nas (trebali bi biti), i umjesto što ih kudimo, trebamo im "skočiti u pomoć"! Život nekada jeste težak, ali je zaista lijep kada ga voliš!