Počeo se uveliko širiti Korona virus, javljaju mediji. Već bi mogao doći kod nas, zabrinutost građana se povećava.
Dolazim po dijete u školu, učiteljica mi saopštava da ima temperaturu i da ga vodim kući.
Zove se Harun i tada je pohađao 2. razred osnovne škole.
Nisam jedina majka koja svoje dijete izvodi sa nastave zbog sličnih simptoma. Pola razreda ne dolazi u školu. Učiteljica i ostali zaposlenici škole dijele zabrinutost.
"Možda će zatvoriti školu” priča se među roditeljima.
Dolazim kod ljekara koji pregleda dijete i govori da je to grip. Propisuje terapiju, I dok čekamo u čekaonici doma zdravlja dolazi mladić koji saopštava da je stigao iz Italije. Puno čekaonica je ostala nijema, svi smo u strahu. Preuzima ga doktor, a mi odlazimo do apoteke. U apoteci gužva, svi traže zaštitne maske i rukavice. Tada nije bilo da se kupi ni u jednoj apoteci u Srebreniku.
Već drugi dan dijete se osjeća bolje i nastavlja ići u školu.
Tad se već pojavio pacijent u Bosni pozitivan na covid19. Na ulazu u školu čekalo nas je obavještenje da roditeljima nije dozvoljen ulazak u školu, a da će se vršiti dezinfekcija učionica redovno. Još veći strah me obuzima. Mediji dijele informacije da će doći do prekida nastave, ali odluka ministarstva tada nije stigla do škole. Po odlasku iz škole kada sam pročitala u medijima vijest o mogućem prekidu nastave, navratili smo u biblioteku, uzeli smo dvije knjige razmišljajući da ima nešto za čitati narednih 15 dana.
Odlazimo kući i već u toku dana škola na svojoj web stranici saopštava da se nastava prekida narednih 15 dana.
S obzirom da nismo razgovarali sa učiteljicom po izlasku iz škole, zovem je telefonom i tražim preporuke za narednih 15 dana. Kažem: “S obzirom da dolazi do prekida šta nam preporučujete da radimo sa djetetom”? Ona uvijek smirena odgovara da se ne brinemo, da se čuvamo. I sjećam se njenih riječi “Zagrli i čuvaj svog Haruna, čuvajte zdravlje jer je ono najvažnije, sve ostalo stići će. Vrijedan je bio i u školi. A ja znam da ćeš ti svakako raditi sa njim. Čuvajte se, i vidimo se”.
Prolaze tako dani i slušamo vijesti da se djeca neće vratiti u školske klupe nego da će to biti online nastava.
Zovem ponovo učiteljicu, u tim trenucima bila sam zaista zabrinuta. Razmišljam kako će se to izvoditi, svi smo nespremni. Učiteljica nam potvrđuje informaciju I objašnjava mi kako će se to izvoditi i da ćemo naknadno biti obaviješteni. Nakon nekoliko dana dolazi mi viber poruka grupe online nastava II razreda. Učiteljica nam saopštava da ćemo nastavu pratiti preko tv škole.
Harun je bio nezadovoljan, jer je htio u školu. Htio je da se druži sa drugarima i drugaricama. Štab civilne zaštite saopštavaju da je djeci mlađoj od 18 godina zabranjen izlazak kao i starijima od 65 godina. Broj zaraženih u BiH se povećavao. Prihvatili smo to kao našu obavezu da budemo odgovorni prema sebi i drugima. Ubrzo nakon toga i muž dolazi kući saopštava mi da ne ide na posao do daljnjeg. Svi smo u kući, zabrinuti za zdravlje, neka se panika stvorila veća kada se pojavila i ta samoizolacija. Možda nam je i trebalo to da više razmuišljamo, da se više posvetimo porodici i onome što je zaista najvažnije u ovom vremenu.
Sa Harunom razgovaramo objašnjavamo cijelu situaciju i da moramo biti sada strpljivi.
Nismo pratili vijesti, dnevnike, emisije o koronavirusu, nismo htjeli da djecu opterećujemo tim stvarima, da ih plašimo.
Govorili smo o higijeni ruku i sve smo radili kroz igru i zabavu.
Tada je poznati pjevač dječijih pjesama Latif Moćević sa svojom suprugom poznatijom kao Mravko Travko priređivao nedjeljom šou uživo tako bi djeca plesala, pjevala, zabavljala se, I prihvatalii neke izazove. Prvi izazov koji je prihvatio Harun sa svojim četverogodišnjim bratom Harisom je pranje ruku uz pjesmicu:
“Trljaj desnu trljaj lijevu, trljaj dlanove.
Kad se naše ruke peru nek se zagrle.
Desno krilo, lijevo krilo.
Mi smo ptičice”.
I tako došao je taj dan, počela je tv škola.
Harunov termin je bio od 10h. Moja prva odgovornost je bila djetetu obajsniti važnost te škole. Ja ustajem ranije spremam doručak radim poslove po kući. Zatim ustaju i ostali ukućani. Približava se 10h Harun priprema sveske, pribor i udžbenike. Objasnila sam da se ponaša kao i u školi, dolazak u školu na vrijeme, spreman pribor, udžbenici, te radni stol.
Prvi dan sam krenula na taj način što sam mu rekla prati a ja ću pisati bilješke. Pratio je školu i učestvovao tako što je naglas odgovarao na pitanja, i pjevao pjesmice za učiteljicama.
Moram priznati da su to tv učiteljice izvrsno uradile, osmislile i pripremile. Način na koji su prestavljale i objašnjavale gradivo bilo je za svaku pohvalu. Mnogo je bilo kreativnih zadataka kroz koje je Harun brže učio.
Nakon završetka časa Harun uzima svesku za školski rad i bilježi naslov, te bilješke na taj način da sam ja kroz svoje bilješke ponovo sa njim prelazila gradivo objašnjavala, i pokazivala kako da formuliše ispravno rečenicu ili neku bilješku sa časa.
Nakon urađenih bilješki već nam je stigla domaća zadaća Harunove učiteljice. Na početku nastave znali smo raditi satima, iz tog razloga da bi kroz bilješke i domaću zadaću znao sam ispričati šta se radilo na času, i objasniti zadanu lekciju.
Meni je mnogo važno da savlada gradivo i da bude spreman za naredni razred. Nakon urađenih domaćih zadataka moj posao sa djecom nije gotov. Zatvoreni su i dosadno im je, a ne želim da palimo tv i sl.
Dječija soba je bila puna igračaka, društvenih igara. Harun je čitao knjigu, a ja sam ga pažljivo slušala jako me interesovao nastavak priče što ga je veselila moja radoznalost a on je samo duže čitao. Pravili smo pauze, dok ja spremim ručak Harun se igra sa bratom. Obaveze po kući imala sam i ja, s obzirom da smo muž i ja samo mogli izaći iz kuće i obavljati poslove, kupovinu, plaćati račune i sl.
Svaki dan smo smišljali nove igre, kreativne stvari bojili smo prozore slikajući sunce, osmijeh, zvijezde te cvijeće. Nisam ni u jednom trenutku dozvolila da djeca panu u depresiju.
Ovo je i za njih nešto novo, te sam zbog toga na sve načine pokušavala skrenuti pažnju na igru, zabavu.
Djeca su trebala ostati i psihički zdrava i vesela.
Prvu sedmicu smo tako pratili tv školu, kasnije je i sam počeo pisati bilješke sa časa i pratiti nastavu. Zabrinuta pratila sam ga hoće li stići, nekad je bilo više gradiva za pisati pa sam tu ja bila i rezervnu bilješku sam pisala.
Učiteljice su davale kreativne zadatke koje je Harun pažljivo odrađivao. Da jednom djetetu objasnite kako kruži voda u prirodi zbunio bi se, zaboravio možda gdje ide dalje. Ali, kada to uradite kroz jedan likovni rad bude mnogo lakše shvatiti. Crtao je po instrukcijama učiteljice i tako korak po korak naučio objasniti i shvatiti obrađenu lekciju.
Iz predmeta matematika imali su zadatak da urade matematičku knjigu sa obrađenim lekcijama. Trebao mu je jedan hamer papir i drugi manji papiri u boji. Krenula sam da potražim. Sve knjižare su bile zatvorene, u velikim hipermarketima nije bilo hamer papira. Razmišljala sam kako ću mu doći bez papira, bit će tužan. U tom trenutku sam i ja bila tužna. Prolazeći pored jedne knjižare vidjela sam da je otvorena. Prišla sam radnici pitajući jel to radite. Odgovorila je ne, tu su samo da poprave neke vanjske sijalice. Ali ponovo upitala me a zašto pitaš i tako sam joj ispričala situaciju.
Kaže hajd uđi reci šta ti je sve potrebno, tako da sam uspjela kupiti potrebni materijal.
Bila sam tako sretna.
Harun je završio dva časa tu, tako da je ostalo prostora dosta za njegov po želji daljnji rad u njoj. Odložili smo je.
Tekao je dan za danom tv škola je postala rutina i uobičajna stvar pa i za mlađeg brata.
Iz bosanskog jezika su imali da obrade lekciju pozorište. Napravili smo mu od okvira prozora pozorište, a Harun nam je izvodio lutkarsku predstavu. Od papira napravio je vuka, kozu i sedam jarića I tako nam čitajući tekst dočarao pravu priču kao da se nalazimo na jednoj ozbiljnoj lutkarskoj predstavi.
Tjelesni smo snimali sve vježbe, ples, igre pogađanja i sl. Sve pjesmice koje su spomenute u tv školi naučio je napamet, radovao se pozivu njegove učiteljice,.
Nije ni nama bilo lahko sve to izdržati, muž je nakon nekog vremena počeo raditi tako da sam ja sama sa djecom bila kući i obavljala sve poslove kod kuće i van kuće. Pristizali su poslovi oko usjeva, rada oko kuće, u kući, obroci, i dr,. U drugom dijelu kuće imala sam starijeg svekra i svekrvu, kojima nije bio dozvoljen izlazak. Tako da sam i za njh obavljala poslove. I stigla sve hvala Bogu.
Najbitnija je organizacija i interes čovjeka.
Sve smo stizali, na vrijeme se zadaća slala, redovno tv škola pratila i nije bilo potrebe za vraćanjem časa na youtube kanalu.
Kada su završili cijelo gradivo i došao kraj tv školi, imali su ostalih 15dana za ponavljanje gradiva. Odloženu matematičku knjigu smo uzeli i završili sa svim pređenim lekcijama tako da je poslužila svojoj svrhi.
Dobili smo učeničku knjižicu sa svim odličnim ocjenama i sa pohvalom nastavničkog vijeća. Mi smo ponosni na našeg Haruna kako je on pokazao svoju odgovornost i ozbiljno posvetio školi. Napredovao je mnogo, i ono najvažnije imao je novo iskustvo.
Nakon ove online nastave shvatili smo da djeci nije potrebno samo učenje da stvore neke vještine, da imaju neko znanje nego posvećenost njima kao jedinim važnim bićima na ovoj planeti. Da ih čuvamo i grlimo. Da ih volimo i njegujemo. Da ih savjetujemo, i učimo pravim vrijednostima u životu. Da uživamo i da pokažemo našu zainteresovanost prema njima. Da ih slušamo kako čitaju, i da ih često ohrabrujemo i aplaudiramo. Mnogo nam je pomogla ova samoizolacija da shvatimo važnost života, koliko nam je potrebno za sreću. Koliko se radilo i bilo zaokupljeno poslom da nismo stizali da se ispričamo, smijemo, gledamo zvijezde, šetamo..
Ostavljali smo sve za sutra i izgovor nam je bio nemam vremena. Dok smo bili u samoizolaciji u jednom vremenu bilo je dopušteno djeci izaći pa smo mi iskoristili i mnogo sa njima šetali šumom, livadom..
Djeci smo bili posvećeni uvijek i prije vandrednog stanja. Harun je sa četiri godine znao pisati, crtati. Bili smo odgovorni, tako da ostavljajući sav posao i posvetiti vrijeme njima nije nam ništa novo.
Razmišljajući ako se ponovi ovaj vid nastave svakako bi prihvatili nove izazove i pomogli svojoj djeci. Jer oni su naša i samo naša odgovornost. Nisu odgovorne učiteljice, direktori škola i sl. Najbolja investicija kod djece je ulagati sve napore u njihov odgoj, i obrazovanje. A ljubav i podrška, podrazumijeva se.