Ljudsko biće i ljudski um postoji i razvija se od davnih vremena.
Uz razvoj čovjeka, dugi niz godina pojavljuje se pojam tehnologija.
Zahvaljujući zajedničkom djelovanju ova dva pomenuta pojma, život nam je puno lakši.
Činjenica je da čovjek ima svoje mane i vrline. Također i tehnologija posjeduje isto.
Učenici i nastavnici današnjice, radovali su online nastavi. U nadi da će neke stvari biti puno lakše izvodive. Dijeci je malo lakše.
Znajući da se ne moraju ustajati jako rano i brinuti da li kiša pada i kako će i čime stići do škole. Naravno, bitno je pomenuti da nastavi moramo pristupiti u osam sati ujutro.
Nama učenicima je drago i to što pauza između časova nije više uobičajnih pet minuta odmora, nego malo više.
Što se tiče moga raspoloživog vremena, većinu provedem za računarom.
Uživam u igricama i njegovim opcijama. S obzirom da sam ja sada tek pošla u šesti razred osnovne škole, malo smo toga naučili u školi za računarima.
Zbog toga se baš i ne radujem svom računaru. Online nastava ipak oduzima dosta našeg vremena. Nekada mi jedan moj dan prođe, a da ja ne uspijem uhvatiti dašak svježeg zraka.
Nastavnici i profesori se zaista trude da odrade svoj dio posla. Šaljući nama potreban materijal za učenje i održavanje nastave.
Jedino što nema određeno vrijeme kada nam ih šalju. To mi se ne sviđa.
Jer moram konstantno bivati prisutna uz računar. Neka djeca možda nemaju uslove za učenje preko interneta. I nemaju novca da pribave potrebnu operemu.
To možda nekima nije bilo ni na umu tokom planiranja ovog načina rada.
Ali, šta se tu može. Ocjenjivanje se također vrši na osnovu rada učenika. Neki učenici jednostavno moraju naći sposobnu osobu koja poznaje sve te opcije računara.
Kao naprimjer ja i moji prijatelji. Mobitel je jedini na kojem znam kako i šta uraditi.
Ipak sam kod kuće pa mi je lakše raditi u tišini i koncentrisati se bolje. Želim samo da se ova situacija zbog pandemije "Korona virus-a" što prije završi.
Biti u kući toliko vremena, bez prijatelja iz školske klupe i sunčeve svijetlosti mi puno nedostaje.
Moje djetinstvo prolazi tako brzo, a tek je počelo. Jedini drug mi je sada računar.
Od njega me ponekada cak glava i oči bole. On ne zna da se priča i smije sa mnom.
On ne može da me utješi i razveseli. Drago mi je što sam dosta toga novog mogla da naučim za ovaj kratak period.
Uspjela sam u svemu što sam radila.
I sa osmjehom sam dočekala mnogo, mnogo petica.
Nastavnica: Sanela Gosto / Učenica: Lejla Balavac, razred 6a