„Najavljujemo prekid nastave na dvije sedmice“ ovom rečenicom završila sam svoje dežurstvo u školi. U onakvom naletu radosti, kao i svako djete trčah to prenjeti svojim drugarima iz razreda. Radovali smo se odmoriti se od napornih školskih obaveza, neznajući da to što ne idemo u školu ne znači da nećemo nastaviti usavršavati svoje znanje. Nekoliko nedelja nakon prekida nastave, pristupili smo platformi naše skole i počeli polagati nastavu online. U dubini duše na početku sam osjećala prazninu što sam odvojena od svojih školskih klupa i prikovana za jedan hladan elektronski uređaj. Moram priznati da se nisam tako lahko pomirila sa činjenicom učenja na daljinu. Osjećala sam da mi fali pored svog tog materijala onaj dobronamjerni ukor profesora, smješak na tačno dat odgovor, i topao pogled na kraju upisane ocjene. Sve to fali, pa čak i povišen glas na naše bahate nestašluke, i smijeh iz zadnje klupe. Prednosti ovakvog vida nastave su mnogobrojne. Od onih da nema više slatkih briga da smo prekasno izjurili iz kuće i da profesor biologije već upisuje neopravdani sat, do onih da imamo mogućnost iz udobnosti svog doma slušati sat fizike. Ukoliko i propustimo neki sat na našoj aplikaciji nas materijal vjerno čeka da bude obrađen i iščitan. Međutim pored svih dobrih strana online nastave, postoje i neke kako bih nazvala „neupotpunjene strane“. Strane koje čine okosinicu naše đačke radosti, a koje nam jedna aplikacija ne može pružiti. Nema radosne graje niz hodnik naše škole, nema uzavrelih pogleda ukradenih na školskom hodniku, nema onih cjeduljica u toku kontrolnog zbog kojih uvijek dobijemo ukor. Nema srži naše školske sreće. Tako smo naizgled ispunjeni i ne kasnimo sa gradivom, ali kasnimo sa našom đačkom srećom. Naši đački dani prolaze, jedna nam godina kao pjesak skliznu niz ruke a mi nismo skupa. Ne bodrimo jedni druge i ne nagovaramo profesora za ocjenu više. Ipak ćemo ostati ustrajni i zahvalni na tome što imamo mogućnost doprijeti do školskog gradiva na bilo kakav način. Naše znanje nesmije pokolebati jedan virus.
Nesmijemo stati, učit ćemo i postati ono što smo sanjali još kao mali dok smo prljali ruke pijeskom.!!!