Naravno, prema svakidašnjem razumijevanju neko posjeduje znanje ako više ništa ne mora da uči, ako je završio učenje. Ne. Zna jedino onaj ko razumije da mora uvijek ponovo da uči i ko je, na osnovu ovog razumijevanja stigao do toga da stalno može da uči. To je mnogo teže nego posjedovati informacije.
(Martin Heidegger)
I
Započinjem ovaj svoj esej neuobičajeno, citirajući drugog, ali izuzetno važnog Heideggera, a u ovim gore navedenim citatima je skrivena duboka misao - potreba da stalno učimo. To je jedna od prvih stvari koje sam zapazila u online nastavi. Radeći u osnovnoj, srednjoj stručnoj školi, pa onda u gimnaziji, upoznavši mnoge uspješne đake, prosvjetne radnike i roditelje, uvijek sam se pitala šta je važnije, vještina ili čisto znanje, i onda dobijem odgovor na online nastavi - jedno bez drugoga ne mogu. Oštar sam protivnik nametanja, hipokrizije savremenog društva, čak i pretjerane upotrebe tehnologije, ali moram reći da me ovaj vid nastave obogatio i na privatnom i na profesionalnom planu. Kolika je tu energija i snaga potrebna, a tek domišljatost! U jednom trenutku sam se upitala, koji je to vid obrazovanja bolji i šta je svrha obrazovanja? Čista formalnost, usvajanje znanja ili podjednako razvijanje vještina, stavova, ili za potrebe XXI vijeka ima i nešto četvrto?
Oduvijek sam sanjala o tome da ne moram panično ustati, šminkati se pa žuriti u školu. Čak sam pohađala nekoliko online kurseva, koji su mi odgovarali, jer nisam morala sve vrijeme biti ukočena od bezbojnog karmina i kose koju sam tek isfenirala, na nekom mjestu, tamo negdje. Dom je komfor, tamo se osjećam najspokojnije i najsigurnije. E, onda se dogodila prinudna nastava, koja se mogla organizovati samo online putem. Moram priznati da smo u mojoj školi svake godine, već nekoliko godina unazad imali online nastavu, tako da je ta prva sedmica bila odlaženje u školu i jednostavno sa djecom rad online. Nikakva nepoznanica i ništa neuobičajeno za mene. Onda je uslijedio period zabrana, zabrana kretanja za mlade i ja sam sjela u svoju fotelju, našla materijale i krenula u realizaciju nastave od kuće. Od starta san razmišljala da je sad novi izazov ispred mene, a to je ohrabriti ova mlada bića, koja se, na svu sreću, do ovog trenutka nisu susretala sa prinudnim nekretanjem, kako sada imaju najvažniju borbu - borbu za život i čisto preživljavanje. Počela sam razmišljati o odgovornosti, ali i solidarnosti, jer sam tek spoznala koliko djece nema internet, koliko ih ima više braće i sestara sa kojima mora dijeliti kompjuter ili laptop, koliko je roditelja ostalo bez primanja. Sada, uz obavezu da ih naučim nečemu, dobila sam puno važniju, da ih saslušam, dam podršku, ohrabrenje. Ne, neću reći da to ne radim, ali sam sada shvatila sve važnosti odgojne funkcije. Obrazovni plan u velikoj mjeri zamijenjen je onim ljudskim, u kojem sam trebala svaki dan pitati djecu kako su, imaju li problema, hrane, rade li im roditelji, od čega žive?
Uglavnom, u životu stvari sagledavamo iz vlastite perspektive, ali ja sam odjednom ušla u život Drugog. Desila se pandemija, u svijetu, u našoj državi i mi smo se morali s njom izboriti. Tiho i neočekivano, pritisnut strahom za sopstveni život, počneš razmišljati drugačije, ne sa svoje profesionalne strane, već se zapitaš, onako ljudski, kako pomoći djetetu i koja je sada moja primarna uloga?
II
Ako učitelj voli samo posao, on je dobar učitelj. Ako učitelj voli učenika kao otac ili majka,
on je bolji od onog učitelja koji je pročitao sve knjige, ali ne voli ni posao, ni đake. Kad
učitelj sjedini ljubav prema poslu i prema učenicima – on je savršen učitelj.
(Lav Nikolajevič Tolstoj)
U trenutku sveopćeg haosa i zlokobne pandemije spoznala sam koliko imamo vrijednih i sposobnih prosvjetnih radnika, a ono što je najvažnije i nesebičnih. Nesebično su iz dana u dan dijelili svoje materijale na društvenim mrežama, pitali treba li pomoć. Ta online nastava i njen početak je bilo jedno sjeme, iz kojeg će izrasti jedno ogromno drvo. Sastavivši svaki dan nekoliko priprema za čas, ali ih sad postavljajući na Edmodo platformi, odvajajući najvažnije za učenike, razgovarajući sa djecom, razmišljajući o nastavnom procesu iz jedne drugačije pozicije – sve mi je to dalo mogućnost da se profesionalno usredsređujem i poslušam razmišljanja drugih profesora i nastavnika. Bila nam je potrebna pomoć. Pomoć da znamo koje su nam smjernice, šta uraditi da ispunimo sve ciljeve, ali i da još nešto uradimo. Šta?
Postali smo jedna cjelina, koja je započela ogroman posao. Svaki dan smo upijali nove ideje u životvornom potoku u koji su se ulijevale najveći izvori profesorske mudrosti, i tako smo svoju pažnju usmjeravali na pozitivne stvari, svjesno se baveći svim važnim pitanjima istine, obrazovanja, života, ali i odgoja. U neobično živahnim, slobodnim obradama nastavnih jedinica, koje kod učenika bude i najviše pažnje, možete djeci saopštavati misli velikih književnika i mislilaca, ali sada, problematizirajući osnovna pitanja života, jer su učenici prvi put vidjeli sasvim jednu drugačiju perspektivu, u kojoj više život ne sagledavaju iz perspektive učenika, jer nismo na klasičnom času, već iz perspektive jednakih. On - učenik kući ima pet uloga, ulogu brata, rođaka, djeteta, sina, unuka i sve je to uključeno u online nastavu. Sada, svaku misao zajednički ispitujermo, propitujemo, objašnjavamo, ali je uproštavamo u izrazu, i onda je djeca poslije toga napišu kao esej, priču ili naprosto ostane zabilježeno kao online iskustvo. Tako shvatim da za uspješno funkcionisanje ovog modernog i brzog društva, biti konkurentan sa znanjem Evropi, nisu više dovoljne tradicionalne metode obrazovanja, već se javlja potreba za novijim oblicima stjecanja znanja. Sviđalo se to nama ili ne, postali smo dovoljno osviješteni koliko sa kontinuiranim razvojem tehnologija u današnje doba sve više raste potreba za stalnim edukacijama, a ja sam postala svjesna koliko novih stvari moram naučiti. Taj tempo, koji je u doba pandemije svjetskih razmjera nametnuo prinudnu nastavu, koja se mogla izvoditi jedino online, sve nas je usmjerio u taj virtualni svijet, kompjuter u doba korone je postao dio naše svakodnevnice. Prosvjetni radnik, htio ili ne htio, došao je u situaciju da nijednu aktivnost nije mogao izvršiti bez interneta: od ostvarivanja kontakata, upoznavanja, komunikacije, rada i samog procesa obrazovanja.
Jasan je postulat da je osnovni cilj učenja stjecanje određenih znanja, stavova i vještina, a to se postiže obrazovanjem – ovdje bih potcrtala i ove druge dvije, jer mi se čini da o njima puno manje govorimo. Stavovi i vještine. U učionici se najčešće ocjenjuje znanje, a ova druga dva postulate nekako su zanemarena. U martu dvije hiljade i dvadesete postaje i profesor učenik. Ono što je najbitnija karakteristika učenja na daljinu je upotreba upravo informacijsko-komunikacijske tehnologije koja svakim danom sve više i više utječe na život pojedinca, ali i cijelog društva te tako i na njihov obrazovni proces. Obrazovanje postaje ključni faktor svakog pojedinca na ličnoj i profesionalnoj razini, kako učenika, tako i nastavnika. Iznenada, neočekivano i zbunjujuće je, ali stvarnost je, nađete se u situaciji da vam učenici objašnjavaju kako ćete instalirati Zoom aplikaciju, jer to niste ranije radili. Vi postajete, ni manje ni više – učenik. Neću reći da svi profesori to nisu radili, ali određeni broj nije. Pišući ovaj esej, neprestano sam razmišljala o tome koliko taj tradicionalni oblik nastave, u kojem profesor drži predavanje, a učenik kao pasivni sudionik samo sluša i zapisuje, hitno poslije ovog iskustva mora biti dio prošlosti, jer šta ćemo sada? Ja sam zamjenjiva, kao i svi drugi, ali u tom saznanju sam postala svjesna svog vlastitog neznanja. Iskreno.
III
Obrazovanje je najmoćnije oružje koje možete upotrijebiti da promijenitesvijet.
Postala sam glas novog pristupa obrazovanju, gdje će moji učenici biti maksimalno uključeni u nastavni proces, kritički se osvrćući na nastavno gradivo, u kojem mi je njihovo mišljenje veoma važno. Vidite, sada mi je veliki broj neaktivnih učenika postao najaktivniji, jer njima je online nastava dinamičnija, svakako vrijeme provode na kompjuterskim igricama. I tako, u online nastavi, ti “neprimjetni učenici” postaju motivisani, samouvjereni i uvaženi, jer neki su na času toliko stidljivi i nesigurni, da vole dobiti nedovoljnu ocjenu, ali da izbjegnu porugu ili šalu na njihov račun. I onda, postavljam sebi svakodnevno pitanje - kako treba biti u modernom društvu postavljeno obrazovanje, je li online nastava dio rješenja? Da, zato što brzo, moderno i informatičko društvo u cjelini zajednički pozicionira obrazovanje i njeguje znanje kao svoju temeljnu pokretačku vrijednost, te aktivno izgrađuje i razvija globalno društvo znanja kao svoj najuspješniji brend. Online nastava ne znači da su nam svi prepisali, kako često čujem od skeptičnih, već da smo ih naučili da je sloboda izbora, pravda i poštenje u obrazovanju, kao i u životu temelj. Nje nema bez odgoja, bez pitanja – jeste li djeco dobro, kako ste, bez našeg senzibiliziranja, koje zaista postoji, jer online nastava je pokazala i život naših đaka mimo učionica, mi smo nečujno zavirili i u njihove probleme, živote, saznajemo da roditelj nema posla, da poštar zvoni na vratima, histerična komšinica vrišti sa petog sprata, dijete nema slušalica, sve je to dio obrazovanja – senzibiliziranje sviju nas.
Sve vrijeme, dok traje moja online nastava pitam se, onako tiho, bojažljivo i za sebe - kakav treba biti cjelokupni obrazovni sistem i kakva znanja trebamo posjedovati? Bez čega ne možemo dalje? Ja znam svoj odgovor – bez pisanja i čitanja, ali je činjenica da visoko razvijena tehnologija donosi potpuno novi spektar edukacije. Znam i svjesna sam da informacijsko-znanstveni sistem pruža znanje koje cijeloga života omogućuje učenje i stvaranje u okviru znanstveno-istraživačkog načina rada. Mi moramo reći učenicima da ta učionica, kao jedan prostor omeđen zidovima, nije jedino mjesto za stjecanje znanje, jer ko želi učiti naći će način, ko ne želi naći će razlog. Zato glasno i jasno ističem da nam je online nastava dala korisne smjernice, a to je da se investicije u svijetu i strategije razvoja društva usmjeravaju tamo gdje je znanje i gdje se stvara znanje, a to jesu na prvom mjestu škole, ali da poslije ovoga mora postojati program stalne, kontinuirane edukacije ljudi koji nam nude znanje. To je velikim dijelom pokazala online nastava.
I onda, možete misliti, u online nastavi, olovka, papir i knjiga su dobili saveznike – internet i sposobnost i kreativnost profesora. Posmatrajući putem povijesnog razvoja načine ljudskog komuniciranja i uprkos brojnim mogućnostima u današnje vrijeme, osnovna sredstva koja su se nekad koristila kao što su olovka, papir i knjige i dalje su među zastupljenijima od sve te silne tehnologije, dok se ne pojavi korona. E, onda se sve preokrenulo. Šta god mislili, željeli, smatrali, razmatrali, imate samo jednu opciju – snaći se! Online nastava je za mene predstavljala ličnu transformaciju, koja je podrazumijevala promjenu mnogih životnih navika.
Pišući i razmišljajući o ovoj temi, pojavi mi se, tiho, uz neku skrivenu dragost i ponos, slika jednog mog učenika… Šutljiv, nespretan, pomalo izgubljen, ravnodušan prema onome što ga okružuje, jedini koji se ne miienja u borbi za ocjenu u kojoj se svi drugi miienjaju; sada predvodnik online nastave, briljantan u pisanju eseja, prezentacija, prvi u rješavanju kviza; otklanja sve tehničke probleme, dvjema učenicama popravio kompjuter. Jesam li ga primijetila na času? Naravno, kao tihog - da, ali da je ovoliko spretan, saosjećajan, druželjubiv – ne.
Uz neprestanu potrebu za usavršavanjem svojih znanja i vještina i uz nesmetano obavljanje svojih uobičajenih obaveza, online nastava dala je učenicima i meni jednu novu mogućnost izbora, te umjesto tradicionalne nastave i obaveznih predavanja, nekada smo, bez ovisnosti o vremenu i prostoru zajednički dogovarali termine za zadaću i dali najbolji od sebe. Da. Dali smo najviše od sebe.
IV
Investicija u znanje plaća najbolje kamate.
Šta sam naučila online nastavom? Vjerovali ili ne - da trebam puno učiti, raditi na sebi, a da su moji učenici blago, koje treba usmjeriti i otkriti. Najbolji časovi uvijek nastaju neočekivano, a što se više trudiš, više vidiš vlastite nedostatke, počneš sebe preispitivati. Svi moji poslovi i zanimanja u obrazovanju pokazaše se sada u novom svjetlu. Koncept cjeloživotnog učenja za mene je uvijek bio temeljnim uvjetom savremenog obrazovanja. Korištenje kompjutera i interneta dio su svakodnevnice sviju nas, pa tako i učenika i nastavnika od početka, tokom, pa do kraja njihovog školovanja. Dakle, prisutni su u cijelom obrazovnom procesu, bilo da se radi o tradicionalnom učenju ili učenju preko interneta. Online nastava nam je otkrila širok spektar mogućnosti, jer sam primijetila da su tokom online procesa učenja i stjecanja znanja blagodati interneta ogromne: omogućuje nam korištenje da osim teksta i slika, možemo koristiti i druge multimedijalne elemente kao što su: zvuk, grafika, videoanimacija i slično, mogućnost učestvovanja više učenika u istom trenutku, neprestana mogućnost evidentiranja i praćenja nastave, razvijanje timskog rada, možemo stalno nadgledati i otklanjati pogreške, a veoma je jednostavan način komuniciranja. Kad je riječ o učenju online, ono što sam uočila jeste i to da ništa nisam trošila, budući da se sam proces odvijao preko interneta, nije bilo dodatnog troška za hranu, piće, a kako smo i učenici i ja i geografski dislocirani, nije bilo troškova prijevoza. Uveliku uštedu imali smo i na materijalima potrebnim za učenje, s obzirom da se sva potrebna literatura mogla pronaći na internetu. Hvala Scribdu za mjesec dana besplatnog čitanja! Online učenje pružilo nam je osjećaj veće slobode jer smo sami sebi diktirali tempo izvođenja nastave, a učenicima tempo usvajanja gradiva. Nismo više bili vezani za jedan prostor, već smo imali potpunu slobodu pristupa sa različitih lokacija, bitno da imamo dvije osnovne stavke: kompjuter i priključak za internet. Ovakav oblik učenja i podučavanja omogućio je našim učenicima neograničenost u vremenu i prostoru, bolju organiziranost u procesu savladavanja gradiva, laku i brzu dostupnost podataka. Sa jedne strane maloljetnim učenicima ukinuta je sloboda kretanja, ali su dobili neke druge slobode, koje su im otkrile ko su oni zapravo ovdje i sada. Ta nesloboda im je dala vremena da razmišljaju kolika je blagodat sloboda, zar ne?
Platon je bio dalekovid kada se u svojoj “Državi” zalagao da se obezbijedi ona sloboda u kojoj svaki građanin može obavljati posao za koji je najobdareniji i najsposobniji, što utvrđuje obrazovanje, a iz toga možemo zaključiti da sada moramo stvari drugačije pokušati sagledavati. Ako dijete nije najbolje iz mog predmeta, ono sigurno posjeduje neke vještine i znanja koja su bolja od mojih. Nadalje, Platonova ideja u kojoj govori o obrazovanju je svevremenska i cjeloživotna, u kojoj ističe da moramo učiti iz pobude, a ne po volji drugog, jer učenje mora biti strast, a ne čisto moranje – to su stvari koje sam shvatila u ovoj nastavi.
Jedini nedostaci ove online nastave su da je svijet dostupnih informacija prevelik, i da može odvući na različite strane. Mi već odavno živimo u vremenu u kojem se ukida jezik, mladi ljudi komuniciraju SMS porukama, to je bolna istina. Vraćajmo i ukazujmo im na vrijednosti čitanja! Online nastava je pokazala da mi ne smijemo biti opterećeni prividnim problemima, ne stvarati negativnu energiju, iz učenika moramo izvući najbolji dio njega, ali ne zaboravimo - i iz sebe. U ovoj nastavi smo iz različitih uglova svi osvjetljavali, ali je središte iz kojeg je sve poteklo ljubav prema djeci i prema ovom pozivu, koja je jača od svih životnih nedaća. Djeca su se po prvi put sastala sa sobom, sa svojim životom, uvjerivši se da njihov život niko ne može rješavati osim njih. Korona je pokazala jednu mrvu stvarnosti i osvijetlila učenicima put u kojem oni u sebi moraju imati neko jedinstvo da bi mogli izgraditi neku formu od svog života.
Razmišljanje i učenje u ovoj jeseni mog života su pokazali i meni da je online nastava novi izvor edukacije, ali nikako jedini! U svakom vremenu, u svakom trenutku postoje dva suprotna doživljaja svijeta i čovjekovog mjesta u njemu, ali ono što znam, koliko god vijekova prošlo, različitih doživljaja i viđenja svijeta, ništa neće zamijeniti važnost pisanja i lomljenja ruke, jer tako razvijamo vještinu; i važnost čitanja, jer evo, stvarnost je tu, negdje iza ćoška, i uvijek nas može udariti po nosu! Moramo je spremno dočekati! Zato, sa ili bez online nastave, čitajmo i ispitujmo svijet i njegove zakonitosti! Ono što je sigurno jeste da su online nastava i korona ponovo vratile znanje na tron, konačno!
Napomena: mišljenja i stavovi u ovom eseju predstavljaju lični autorkin stav o online obrazovanju