"Ko želi nađe način, ko ne želi nađe razlog“.
Baš kao u ovoj narodnoj poslovici odvijala se nastava na daljinu. Zbog proglašenja pandemije Korona virusa prekinuo se nastavni proces u školama. Prvi talas iznenađenja i snalaženja u novonastaloj situaciji ubrzo je prošao. Nastava na daljinu je za mene bila izazov. Sate i dane sam provodila u istraživanju, pronalaženju i primjeni nekih novih načina i metoda saradnje sa učenicima. Znala sam da sada, više nego ikada u svom radu, moram biti dobar psiholog, pedagog, animator i inovator. Počeo je jedan novi način učenja i druženja. Bilo je teško nastavnicima, ali i roditeljima i učenicima. Bila sam zadovoljna brzinom kojom smo se uhodali u novi način rada.
Za učenike i roditelje ovaj način rada je bio zahtjevniji i naporniji pošto se sve moralo uraditi kod kuće. Moji učenici su drugi razred i sva saradnja se odvijala preko roditelja. Tu su se pojavljivali problemi sa internetom, telefonima, roditeljima koji su zaposleni, koji se bave poljoprivredom, idu na dnevnice i po cijeli dan nisu kući. U rad su uključivani stariji braća i sestre, bake, rodbina. Bilo je raznih primjedbi i intervencija. Od problema ustajanja i praćenja nastave (u školi smo druga smjena) do nezainteresovanosti učenika da na vrijeme odradi zadaću, neposlušnosti prema onima koji sa njim rade. Sve je to prijavljivano učiteljici da bi obavila razgovor sa učenikom. Trebalo je naučiti učenike da budu samostalni, da rasporede svoje vrijeme i da preuzmu odgovornosti. Snimila sam video u kome sam im objasnila da je i meni teško, da i ja moram da učim i da mi je ovaj način rada nepoznat. Da se zajedno moramo truditi i raditi i da ćemo uspjeti. To ih je pokrenulo!
Nisam više imala radno vrijeme. Moja porodica je prvi put nakon 25 godina moga rada u prosvjeti osjetila težinu i odgovornost posla kojim se bavim. Prije sam neprimjetno u svojoj sobi pisala pripreme i ispravljala radove. Sada su knjige bile svuda po kući, a telefon je pištao bez prestanka. Ja, kao veliki protivnik društvenih mreža i telefona, odjednom sam se našla u situaciji da mi je telefon osnovno sredstvo za rad. Počela sam da proširujem informatičko znanje, da koristim neke opcije i programe koje do tada nisam koristila, da učim od svoje djece i da se radujem naučenom.
Online-nastava, u prevodu znači biti u liniji, biti aktivan, svaki dan nešto uraditi. To je postignuto, nastavni proces je tekao. Časovi na tv-u su bili iz dana u dan sve bolji. Nastavnici su se trudili da u kratkom vremenu prenesu što više pojmova, ali na prilagođen i razumljiv način. Ostatak procesa je bio individualan i svaki nastavnik je imao priliku da svoj predmet odradi onako kako je znao i umio sa svojim učenicima.
Radila sam uporno i istrajno, pripremala i slala materijale koje su trebali slušati i gledati jer su to mogli sami. Naravno da je je bilo i pisanja jer je ovo bio razred u kome je trebalo usavršiti čitanje i pisanje. Snimala sam i slala glasovne poruke, dokumente sa radnim zadacima i objašnjenjima koje je bilo lako slijediti. Slala sam i dodatne zadatke za vježbanje koji nisu bili obavezni. Zatim bi pregledala njihove radove, ispravljala, objašnjavala, hvalila. Cilj mi je bio da im nastavu što više olakšam u ovim okolnostima.
Ipak, najljepši vid saradnje i za mene i za učenike su bili video pozivi i razgovori. U kadru bi se pojavili i drugi članovi porodice i svi su željeli nešto da kažu. Stariji su komentarisali situaciju u kojoj smo se našli, novi način učenja, probleme koje imaju u radu, a mlađa braća i sestre su se gurali pred kameru, smješkali, slali poljupce, a često ponešto i otpjevali ili odrecitovali da čuje učiteljica šta znaju. Tako bi se moj poziv pretvorio u malo prijateljsko druženje i razmjenu mišljenja. Prateći rad učenika upoznala sam njihove porodice brže i bolje nego i u jednoj generaciji do sada. Tri mjeseca sam bila gost u njihovim kućama, porukama, glasom ili video pozivom. Zbog situacije u kojoj smo se našli, znali smo da je ovo jedini način rada, pa smo se lako dogovarali i prevazilazili sve probleme na koje bi naišli u radu i učenju.
Znala sam da učenici moraju osjetiti da sam neprekidno prisutna i dostupna i da su mi u ovoj situaciji glavna preokupacija. I to je dalo rezultate. Instiktivno su očekivali kada ću se javiti sa porukom, komentarom, pozivom ili zadatkom. Bila sam dostupna 24 sata, svih sedam dana. Svaki radni dan bi započela nekom motivacionom porukom podrške. Nekako smo postali mnogo bliži iako smo bili fizički razdvojeni.
Prema svojim interesovanjima i sklonostima trudili su se da me i iznenade. Da odrade crtež, da naprave cvjetić ili srce od papira slikaju i pošalju , da snime neku poruku ili pjesmu i pošalju za učiteljicu. Osjećaj i potrebu da smo zajedno zadovoljavali smo i porukama u zajedničkoj grupi. Čestitali smo rođendane, rođenja braće i sestara, porodična slavlja. Stvarali smo pozitivnu atmosferu zajedništva.
Socijalni i emocionalni razvoj učenika u ovom uzrastu je podjednako važan kao i savladavanje nastavnih sadržaja. Komunikacija i saradnja sa drugarima i učiteljicom je najveći nedostatak ovakvog načina rada. Znanje se mnogo brže i lakše usvaja u učionici. Svakodnevna individualna saradnja sa učenikom, obraćanje, prilazak klupi, razgovor u toku nastave su nezamjenjivi. Školski odmori, igre, nestašluci, užine su najljepši trenuci u školi. To je glavni nedostatak ovog načina rada i učenja.
Primjena savremene tehnologije u nastavi ima svojih prednosti i nju treba povremeno koristiti u redovnom nastavnom procesu, kao promjenu i osvježenje nastavnih sadržaja. S jedne strane gledano, ova situacija je pomogla da se malo više obrati pažnja na prosvjetne radnike i njihov poziv. Da se pokaže koliko se radi u učionici, pa učenici nemaju problema sa zadaćama. Da se pokaže da se nastavnici lako mogu prilagoditi novim načinima rada i da su spremni da pruže znanje i podršku svojim učenicima.
Ovakav način rada sa učenicima nije moguće realno vrednovati. To je najmanje važno, jer su ocjene već odavno izgubile značenje. Sigurna sam da su moji učenici postigli većinu nastavnih sadržaja. Ono što bude lošije savladano, savladaćemo u narednoj školskoj godini. Ona će biti malo složenija, toga smo svi svjesni, ali ćemo se sigurno izboriti. Jer, ko želi nađe način...