Online nastava

12.05.2020
Arduana Muratović

Online nastava

Rad pristigao na konkurs za nagradu Šukrija Pandžo 2020.

Kroz ovaj kratki esej želim opisati svoje utiske o online nastavi, dobre i loše strane.

Zbog nastale pandemije moji da kažem klasični školski dani su zamijenjeni nečim potpuno novim, meni još nepoznatim. Međutim počnimo od početka, u školi su nas nastavnici upozoravali na osnovne mjere opreza i pravila kojih bi se trebali pridržavati kako bi na neki način izbijegli dolazak pandemije u našu državu. Nažalost dolazak virusa je bio neizbježan i došao je brže nego što smo i planirali. Obavijest koju nam je saopštio naš direktor nas i nije u tolikoj mjeri potresla, naime radilo se o tome da će škola biti zatvorena na dvije sedmice u cijeloj Federaciji. Nismo se bunili odmor bi svima dobro došao a nismo ni razmišljali o tome da bi pandemija mogla potrajati. Dvije sedmice su se pretvorile u dva mjeseca i više. Kao maturantu uskraćen mi je dobar provod zadnje godine, činjenica da nemamo mature je veoma tužna. Nisam u mogućnosti na lijep način se oprostiti sa svojim drugarima iz osnovne škole. Način na koji smo nastavili školovanje ovog polugodišta bilo je online, sve nam je to bilo čudno i nepoznato. U meni je uvijek bila želja vidjeti na koji način funkcionišu online školovanja, i to mi se ove godine ostvarilo i nazovimo to dobrom stranom nastale situacije. Ogromne su razlike između normalnog školovanja i online škole. Časovi su skraćeni, ima više zadaće, nastavnici mnogo više traže od nas mada su blaži što se tiče ocjenjivanja. Uskraćena nam je zabava na tjelesnom odgoju, nemamo više tu slobodu da igramo razne sportove sa našim prijateljima i način na koji imamo tjelesni je pomalo tužan. Ovaj vid nastave ne može zamjeniti školu graju i žamor djece po hodnicima, nema druženja, nije opuštena atmosfera. Zavisimo o tome da li ima struje,interneta. Fale mi putovanja od kuće do škole i razgovor sa prijateljicama, priča i dobacivanje na časovima, provale učenika i sl. Svi se mi pomalo nadamo duboko u duši da bi škola mogla početi, nadali smo se tome od samog početka ovog svega, ali bezuspješno. Ipak ne želim prikazati svoju zadnju godinu osnovne škole tako crnom. Iskustvo je bilo divno ali i umarajuće, bilo je mnogo smješnih momenata i nastavnici su pokušali uljepšati kraj školske godine koliko god su bili u mogućnosti. Pridržavam se mjera opreza i ne izlazim vani, zabrana izlazka starim ljudima i maloljetnicima pomalo smiješna i bizarna. Međutim razumijem razlog toga pokušavamo “istjerati” koronu. Nadam se da će se uskoro stanje smiriti i vratiti starom načinu života i da sam uspijela koliko toliko dočarati svoje iskustvo!