Iskreno, mislim da niko nije očekivao da će 2020. godina biti ovakva. Ulazak u novu deceniju obilježen je, pored ostalog, globalnom pandemijom. Ona nas je natjerala da se zatvorimo u svoje kuće/stanove na, evo već, oko dva mjeseca (iako sad mjere znatno popuštaju). Iako smo u 21. stoljeću napredniji nego ikad u mnogim sferama društva, ipak smo u ovoj godini pokazali svoju slabu stranu, krhkost, nemoć i prazninu koja se pojavljuje kada nas priroda iznenadi nečim novim i neočekivanim. Pored slabe strane, pokazali smo ipak i veliku moć prilagodbe koja nas je ne samo održala živima, već i pomogla nam da napredujemo od samog postanka čovjeka pa sve do danas. Dokazali smo da nećemo pokleknuti umom i duhom. Korona virus sa sobom je donio niz novina, a jedna od njih je i online nastava. U ovom eseju ću opisati svoje iskustvo o ovom vidu nastave.
Mislim da govorim u ime većine učenika kada kažem da sam se radovala ideji o ukidanju nastave, iako smo svi naravno bili svjesni razloga ukidanja. To „stanje bez škole“ je trajalo oko sedmicu dana, a onda nam je došlo nešto sasvim neočekivano-u petak ili subotu (ne mogu se baš najbolje sjetiti) smo dobili obavijest da od ponedjeljka počinjemo sa online nastavom. Vjerovatno smo svi bili zbunjeni-kako, šta, možemo li mi to... Sve se odvijalo velikom brzinom. Profesori su morali biti spremni sa nastavom i informatički opismenjeni (zbog aplikacije Zoom, za koju je, iskreno, i meni trebalo par dana) u samo dva-tri dana. Stanje je bilo haotično, zbunjujuće.
Ipak, navikavajući se na ovaj vid nastave, mogu reći da mi lično mnogo više odgovara online nastava, jer sam po prirodi introvertna i oduvijek sam na neki način htjela učestvovati u ovakvom nastavnom procesu. Tokom karantina i online nastave sam otkrila mnoge zanimljive radionice za koje vjerovatno ne bih znala da nije bilo ove pandemije. I naravno, velika prednost online nastave je to što nam je sve nekako nadohvat ruke. Dovoljno je samo ustati 5 minuta ranije-nastava se odvija u pidžami! Mnogo smo opušteniji kod kuće nego u školi. Lično, jednostavnije mi je pratiti online nastavu jer tad ne osjećam anoksioznost koja mi se katkad javi na časovima klasične nastave. Sa ovim vidom nastave također postajemo informatički pismeniji: brojne prezentacije, zadaće, testovi... će nam uveliko pomoći u budućnosti kako bi se bolje snalazili i brže učili o tehnologiji i njenim mogućnostima.
Nije mi se dopala zabrana izlaska mlađima od osamnaest godina u našoj zemlji. Bila sam svjesna razloga zašto je ta odluka donesena, međutim, smatram da nije bila sasvim opravdana. Držim do toga da zabrana izlaska osobama starijim od šezdeset pet godina ima razlog-starije osobe su podložnije virusu, no nije bilo konkretne statistike i dokaza da je tako i sa osobama mlađima od osamnaest godina. Većina mojih vršnjaka, a i ja, smo se neočekivano našli u situaciji koja se nije najbolje odrazila na naš duhovni razvoj. Trebali smo imati barem neku alternativu (izlazak određenim danima je trebao biti ranije uveden). Drago mi je što je to iza nas, napokon.
Nažalost, online nastava ima određene poteškoće. Iako rijetki slučajevi, ipak postoje učenici koji nemaju pristup internetu ili nemaju uređaj sa kojim bi mogli prisustvovati nastavi. To je za njih velika poteškoća. Također, mislim da ocjenjivanje u online nastavi nije bas najrealnije. Postoji mnogo načina za prepisati na testu ili pročitati odgovore na usmenom dijelu. Nije rijedak slučaj slabog interneta, nestanka interneta ili prebukiranosti Zooma. Nekad sam znala čuti jednu riječ na svakih 5 minuta, a katkad sam propustila čitav školski dan zbog nestanka struje ili drugih poteškoća. Upitno je i praćenje nastave od strane učenika. Vrlo je lako samo se prijaviti na čas, isključiti kameru i mikrofon i onda raditi nešto sasvim drugo. Pojedini profesori daju mnogo više zadaće u poređenju sa klasičnom nastavom, međutim to kod mene nije slučaj. Naravno, za vrijeme online nastave sam si svoj majstor jer većinu činjenica i informacija moramo otkrivati i učiti sami.
Htjela bih navesti po još jedan primjer prednosti i slabosti online nastave. U toku nastave u normalnim okolnostima bih trebala putovati oko 2 sata do muzičke škole i nazad svake sedmice, a ovako se nastava odvija online, i fizički je mnogo lakše.
Odgovara mi slušati neki predmet online, ali kad dođe u pitanje klavir ili hor, skoro pa je nemoguće odvijanje te nastave. Časovi klavira se kod mene odvijaju tako što snimim određenu kompoziciju i pošaljem je profesorici, a nastava hora tako što pjevamo ponaosob i pomoću aplikacije spajamo audio snimke koje smo prethodno poslali. Snalazimo se, ali to nikada neće moći zamijeniti našu klasičnu nastavu.
Još jedan slučaj koji i nije tako pohvalan je slučaj mog osmogodišnjeg brata, gdje je moja mama preuzela ulogu učiteljice. Oni nemaju online nastavu, već samo imaju dnevne zadaće koje urade i šalju svojoj učiteljici. Moja mama se stvarno super snalazi u toj ulozi, ali naravno da nije isto. Bratu nedostaje učiteljica i školski drugari. Veoma često provedu i par sati učeći.
Sve u svemu, online nastava je odličan vid nastave u doba pandemije. Školska godina neće biti izgubljena, a i pružena nam je prilika da određene nastavne sadržaje uspješno usvojimo. Za mene je jako praktična i nešto je potpuno novo.
Dokazali smo, kao čovječanstvo, da smo prilagodljivi, da i u neadekvatnim uslovima, iako smo bez odgovora na mnoga pitanja, lako nađemo alternativu svemu. Konkretno u slučaju online nastave, profesori i učenici su dokazali veliku želju za obrazovanjem i napredovanjem, iako je to značilo upustiti se u nešto sasvim novo. Imali smo snagu da u najkraćem roku i u lošim uslovima ove pandemije kreiramo kvalitetno okruženje i alternativu za daljnji rad. Mislim da, kada sve ovo prođe, treba raditi na digitalizaciji nastave. Trebamo naći način da i u redovnoj nastavi imamo pristup i mogućnost učenja i napredovanja preko interneta.
Iako ima dosta slabosti, ipak je čudesno koliko je tehnologija napredovala jer smo u stanju i obrazovati se pomoću nje kada je to zaista neophodno, bez klasične učionice i časa. Nadam se da će ova pandemija uskoro završiti i da ćemo se vratiti u normalan život koji ćemo ovaj put malo više cijeniti i uživati u onim pravim vrijednostima.