Nastava na daljinu – najbolji je opis sistema koji podrazumijeva online nastava. Iako živimo u 21. vijeku, poznatijim pod terminom „moderno doba“, ljudi u Bosni i Hercegovini još uvijek nisu spremni i potpuno edukovani da objeručke prihvate ovakav način odvijanja nastave, te da se izbore sa prednostima /manama koje pruža online nastava. Na početku važno je da postavimo pitanje da li je ovakav način nastave dovoljno relevantan i odgovarajući da pokrije svo gradivo za jednu školsku godinu, te koliko će učenici izaći iz svega ovoga bogatiji za novo znanje? Učenička praksa koja se svodi na praćenje online aktivnosti postala je forma koja se mora ispuniti, naravno, uz pratnju roditelja/staratelja koji se brinu o djeci i tome kako oni prate cijeli ovaj proces. Nastava na daljinu pokazala nam je kako se svi međusobno razlikujemo, kako po obrazovanju, tako i po materijalnosti, jer dok se kod nekih učenika uspostavio sistem online nastave i potrebne tehnologije za takav proces, neki učenici su već kaskali za ostatkom razreda. Naravno, kao i u svemu, tako i u online nastavi postoje prednosti, koje su mnogobrojne ako se ovakav vid nastave shvati ozbiljno i ako se njime postupa na adekvatan način. Ono što je mene podstaklo da pišem o ovoj temu, iz perspektive nastavnika, jeste to što osjećam potrebu da djeci dam konkretan savjet koji se tiče odgojnog dijela nastave, jer kako znamo škola je prije svega odgojno-obrazovna isntituacija. Moje iskustvo mi govori da ovakav način nastave zanemaruje u velikoj mjeri tu odgojnu stranu priče, koja je izuzetno važna, možda čak i važnija od obrazovne. Nadalje, važan faktor u online nastavi imaju roditelji djece, njihova požrtvovanost i posvećenost online sistemu praćenja nastave, kao i pomaganje i strpljenje koje je izuzetno potrebno u ovakvim uslovima. Svi nivoi uključeni u školski sistem, počev od nastavnika i strčnog osoblja pa sve do učenika i roditelja, stavljeni su pred gotov čin i bačeni u igru snađi se najbolje što možeš. Promjena koja je evidentna koja se odnosi na samu nastavu jeste uvođenje novog režima koji podrazumijeva smanjenje obima gradiva, konkretizovanje stvari i ključnih pojmova u cilju oslobođenja učenika od pretjeranog i bespotrebnog pisanja, koje u najmanju ruku djeci nije nimalo zanimljivo, pogotovo kad to rade sami. Tehnologija je u mnogome čovjeku olakšala život, također i učenje, te sam siguran da ćemo iz ovoga izaći bogatiji za jedni novo iskustvo kakvo se dešava po prvi put u našoj zemlji. Ipak, mi kao država, relativno dobro smo podnijeli ovakav sistem, ali složit ćete se svi, nedostaju nam školske klupe, nedostaje nam graja po školskim dvorištima, sve ono što zapravo čini jednu školu kao instituciju. Upravo zbog toga ovo iskustvo sa nastavnom na daljinu dalo nam je doznanja da su škole izueztno važan faktor u procesu učenja i obrazovanja djece, a da bi uspjeli u tome neophodan je živi kontakt sa nastavnicima, odnosno drugim učenicima. Na kraju, moje mišljenje je da se treba poraditi na relevantnosti online nastave, u slučaju da budemo prinuđeni ponovo koristiti ovakav sistem, da budemo spremni na sve izazove koji su pred nama, te da olakšamo kako sebi, tako i svojim učenicima, kojima je ovo donijelo u najmanju ruku mnogo više obaveza i manje slobodnog vremena, koje u trenutnim uvjetima, morau provoditi kući.
