"Zatrpaše nas zadaćama, lahko je njima, samo šalju zadatke, oni ne rade ništa, pa samo se prepisuje, opet Youtube snimci, nek' to ona uzme vježbati...", neki su od aktuelnih komentara koji se čuju i čitaju u javnom prostoru društvenih mreža i platformi za dopisivanje – a glavni akteri ovih senzacionalističkih statusa jesu zapravo roditelji (razumijevaj: nije optužba roditelja!). Upravo takva reakcija (zatrpaše nas zadaćama) dokazuje da kao roditelji postajemo svjesni koliko informacija naša djeca prime u toku jedne smjene i koliko znanja nastavnici prenesu u toku redovnih časova. Aktuelne zadaće online nastave samo su dio (!), odnosno prilagođeni obrazovni zadaci redovnog plana. Podsjećanja radi, škola u vrijeme nas (roditelja!) nije bila ništa relaksiranija u odnosu na sadašnji sistem (živi smo!), osim što je na svu sreću nestala stereotipna izjava: Bog zna za pet, nastavnik za četiri, a učenicima ostaju trice, dvice i jedinice. Čak šta više, sadržaj u savremenim udžbenicima je mnogo pregledniji, ilustrovaniji i prilagođeniji uzrastima, pa ako ćemo žargonski reći-rekreativniji!
Učenici su vrlo ažurni i odgovorni u zadacima online nastave, bez obzira što se roditeljima čini da su zatrpani zadaćama (nisu zadaće, nego zadaci!). Oni to znaju! Zašto?!-U redovnoj nastavi učenici su provodili po pet-šest sati u školi (roditelji zaboravljaju!) slušajući predavanja i rješavajući vježbe, pa tek onda kod kuće dodatno vježbali i pisali zadaće po dva-tri sata.
Matematički izvedeno, od nekadašnjih 8-9 redovnih sati školskog procesa, danas je to 3-4 sata online (?!).
Za produktivnu realizaciju nastavnog procesa potrebna je uspješna komunikacija i interakcija na relaciji nastavno gradivo – nastavnik – učenik – roditelji. U kriznim okolnostima potrebno je mnogo više strpljenja, dodatne saradnje i međusobnog razumijevanja. Vanredna situacija u BiH, kao i u cijelom svijetu, nije izuzela ni nastavnike, ni učenike, ni roditelje, a svakako ni samu realizaciju nastave. Stoga, prvobitni suvišni komentari trebaju biti tolerirani od jednih a uskraćeni od drugih aktera, jer zaista svi dijele isti put i iste (ne)prilike. Svako živi kako umije i razumije, rekao bi sarajevski ljetopisac M.M. Bašeskija.
Okolnosti covid-pandemije jesu izazvale kratkoročna (!) nerazumijevanja na relaciji nastavno gradivo – nastavnik – učenik – roditelj.
Nastavno gradivo se realizira shodno vanrednim uputstvima ministarstva, učenici kod kuće rade što su trebali u školi (satima haos po kućama!), nastavnici zadatke prilagođavaju i šalju (stotine radova za pregled, učeničkih pitanja od ujutro do navečer!), roditelji zabrinuti ekonomskim kolapsom (dijete traži pomoć za zadaću, dvoje-troje učenika u jednom domu, nedostaje IT opreme!), uprava škole realizira preporuke nadležnih (prosljeđuju nastavnicima, nastavnici donekle zbunjeni,)... A, svi zajedno dio su sveopćeg obrazovnog preobražaja! Preporod 2020! Antipandemijske mjere i uslovi rada u bh. nastavnom procesu bili su neprocjenjivo iskustvo za sve učesnike, a koje je trebalo iznijeti sa strpljenjem i velikim međusobnim razumijevanjem. Svakako, potrebno je zaboraviti eventualne nesuglasice na spomenutoj relaciji, a nastaviti proaktivno ka razvijanju stečenog iskustva s online nastavom.
Uspješni ljudi pretvaraju neprilike u svoje prilike, a što su zapravo uradili bosanskohercegovački učenici, nastavnici i roditelji. Vanredne okolnosti izazvane ovogodišnjom pandemijom pretvorene su u dodatnu masovnu edukaciju (ovaj put bez rečenice: može projekat za obrazovanje, al' gdje sam ja tu?!) ili bolje rečeno za samoedukaciju svih učesnika obrazovnog procesa. Mnogi nastavnici, učenici i roditelji su se prvi put susreli s kojekakvim aplikacijama, softverima, tag-ispravkama, online konferencijama i slično. Svi zajedno izašli su iz svoje zone komfora i prešli granicu svojih dosadašnji mogućnosti/ navika: nastavnik pred penziju naučio koristiti aplikaciju Classroom (?!), učenik drugog razreda samostalno na online nastavi putem Zooma (?!), roditelji u svakodnevnoj online komunikaciji s učiteljima i razrednicima (?!), svi zajedno u uspješnoj interakciji koja ne poznaje visine, diplomu, godine (?!).
Ako će se razumijevati optimistički, ovu kriznu situaciju treba razumijevati u duhu izreke ,,sreća u nesreći'', jer je covid-pandemija 2020. godine nevjerovatno korijenski unaprijedila obrazovni sistem u BiH (i to besplatno!). Akteri nastavnog procesa iskoračili su iz 'tradicionalnog' oblika nastave u BiH (kreda – tabla – hamer-papir – projektor), a koji sada treba biti dodatno podržan od nadležnih institucija.
Obrazovni sistem u BiH treba se razvijati ka unaprijeđenom zapadnjačkom sistemu u duhu stare istočnjačke izreke "pripremaj dijete za vrijeme u kojem će ono živjeti, a ne za ovo koje ti trenutno živiš".
Učenik treba naučiti priređeno gradivo, ali je itekako bitno naučiti ga da se koristi tim gradivom. Nije znanje samo znanje znati, već je pravo znanje znanje dati, a pravi učitelj je onaj kojega njegov učenik nadmaši. Nesumnjivo je da su sadašnje generacije u BiH živi svjedoci i učesnici historijske prekretnice u bosanskohercegovačkom sistemu obrazovanja i zasigurno je da će mnogi preteči svoje nastavnike zahvaljujući prilikama koje su na sceni ( grade ih oni!). Nove generacije su na terenu – traže više, žele više, hoće više, koristi više, uspjet će više! Nastavnici i roditelji su im dva zlatna krila kojima će dosegnuti više!
Online nastava nije mogla proći bez mnoštva tekstualnih šala, komičnih screenshotova i novih Youtube videosnimaka, svakako u balkanskom duhu. Mnogim učenicima je veliko rasterećenje i ispunjavanje dugogodišnjih želja - da jedu i piju u toku nastave ili filmski da dignu noge na stol dok prate nastavu.
Da je mali Aziz, lik iz priče "Prva kazna" od Šukrije Pandže, nastao u vrijeme covid-pandemije, ne bi se morao stidjeti svojih blatnjavih opanaka sjedeći u prvoj klupi, nego bi prljave Nikee patike ostavio pred vratima svoga stana a čiste noge podigao na stolicu i pratio učitelja putem online platforme.