Svaki dan dobijamo nove informacije o virusu koji je uzdrmao svijet. Od početka marta pa do danas, iskusili smo mnogo promjena, osnovni način komunikacije je bila kamera, nastava se održavala online, kretanje je bilo ograničeno. Ova situacija me navela da pomislim, kako bih ovu situaciju objasnila prošloj sebi iz oktobra?
Mislim da mi ne bi povjerovala. Šta je to toliko loše da drži čitav svijet pod ključem? Trudeći se da ne izazovem efekt leptira, suptilno bih joj poručila da se ne brine za maturske haljine, da se što češće druži sa prijateljima, jer će joj mnogo nedostajati. Pitala bih je šta misli o online nastavi. Vjerujem da bi spomenula da ne živimo u Americi i da kod nas se to neće uvesti još dugo. Zanimljivo je kako se mišljenje promijeni za samo par mjeseci. Objasnila bih joj da će online nastava postati osnovni način školovanja, da ćemo prijatelje moći vidjeti samo preko kamere, odgovaranja će postati teža zato što većinom sami prelazimo gradivo, da će nam slab internet predstavljati jako veliki problem u svakodnevnom životu. Mogu zamisliti izraz na njenom licu, pun zabrinutosti, zbunjenosti, vjerovatno se pita kakva se to katastrofa morala desiti da pređemo na online predavanja. Ne bih joj smjela reći za virus, ali bih mogla govoriti o pozitivnim i negativnim stranama učenja preko računara. Negativna strana jeste nedostatak motivacije. Učenici su pogođeni stanjem koji se dešava u svijetu i svaki dan očekuju gore vijesti. Anksioznost je povećana zbog straha od toga šta će biti dalje. Stvorio se veliki lanac gdje strah vuče nervozu, ta nervoza vuče pad koncentracije i na kraju bi to povuklo nedostatak motivacije i slabu ocjenu. Nije pomagalo što se mjesecima nijedna dobra vijest nije čula.
Sada bih je već uplašila. Tražila bi mi da joj ispričam pozitivnu stranu. Rekla bih joj da, iako na ogromne prepreke koje su uslijedile u 2020. godini, svi su na kraju izvukli nešto pozitivno iz nje. Svi smo dio historije sada, u jednom trenutku svi smo ostali zatočeni u kući sa svojim problemima i mislima od kojih smo bježali mjesecima prije toga. Proširili smo vidike, upoznali se sa novim sistemom, uprkos maloj motivaciji, hrabro smo koračali naprijed. Mogla bih nabrojati milion negativnih stvari vezanih za virus i online nastavu, ali odlučila sam misliti pozitivno, jer nam to u ovim vremenima treba. Mnogi su ostali bez mature, bez svečanih podjela diploma, a opet su ostali pozitivni. Nekada nam duže treba da naučimo gradivo, nekada moramo dobiti slabu ocjenu, nekad nemamo snage nastaviti dalje. Nismo svi isti i ne reagujemo na promjenu isto, ali bitno je da ne odustajemo. Ova situacija nam je pokazala da će uvijek biti problema, nekada malo lakših, nekada malo težih, ali da smo mi borci i da ćemo postati veliki ljudi.
Sebi iz prošlosti bih rekla da se ne brine. Online nastava je tek jedno poglavlje, nije cijela knjiga. U teškim trenucima, uvijek ima inspirativnih učenika na koje se može ugledati, uvijek ima profesore sa kojima može porazgovarati i što je najvažnije, nije nikada sama.