Radujem se drugom polugodištu. Drugi smo razred. Počinjemo sa zanimljivim projektom „Škole pod šarenim krovom“, koji se realizuje na nivou BIH. Očekujem da dodatnim aktivnostima, osvježim nastavu u drugom polugodištu. Djeca su oduševljeno prihvatila prvi, pa drugi zadatak u projektu. Rezultatima sam oduševljena, više u smislu njihovog angažmana i motivacije. Uradili smo zajedno veliki pano gdje su predstavili naše odjeljenje, pa je svako predstavio sebe, pa sa roditeljima svoju porodicu. Ali, radovi su počeli pristizati sporije. Kažu sezona je gripe... Zajednički izrađujemo plan rada na sljedećem zadatku da predstavimo naš grad i našu školu. Djeca se raduju i krajnjem zadatku da pišu pisma drugarima iz drugih gradova, i naravno da dobiju pismo na svoje ime, od poštara.
Svaki dan nedostaje više djece u školi. Neka nelagoda u učionici...Počinjem odgađati obradu novih lekcija, sve više ponavljamo... Izvan učionice, na hodniku i u zbornici sve češće se priča o novom virusu, o epidemiji gripe koja traje već drugu sedmicu. Pojavile se i ospice...Pitamo jedni druge na hodniku: Koliko je danas djece kod tebe? Ulazim jedno jutro u učionicu. Poluprazna...brojimo, nedostaje 11 učenika... Šta raditi? Svaki dan ponavljamo o higijeni. Roditelji su nas opskrbili vlažnim maramicama, sapunom i ubrusima.
Srijeda, 11. mart, nekako tiho u školi, i na odmorima, neka neizvjesnost. Šapat: Jeste čuli da će biti obustava? Pratim vijesti, pa ne pratim..Ljudi kupuju brašno... razmjenjujemo informacije, gdje ima brašna. Nevjerica... Neizvjesnost... I na kraju nastave potvrda, da obustavlja se nastava.
Pokušavam sastaviti poruku za roditelje mojih učenika, koju ću poslati na našu viber grupu. Odustajem, i prosljeđujem službenu obavijest Vlade TK. Inače, viber grupu koristim od prvog razreda za važne poruke-obavještenja. Sutradan, u školi nevjerica, i opet priča o brašnu koja podsjeća na početak rata..
U petak šaljem link, na kojem roditelji mogu pročitati savjete kako da razgovaraju s djecom o virusu, o pandemiji. Pristižu mi različita pitanja roditelja, u vezi situacije i nastave, a ni ja ne znam tačno kako i šta. Shvatam da samo mogu biti podrška i ohrabrenje. I da, vjerujem da je u radu spas, da struktuiran dan svima treba da lakše prođemo kroz ovo iskušenje.
U jednom trenutku šaljem poruku:
„Dragi moji, informacija je mnogo, i mijenjaju se brzo. Situacija je nova za sve nas. Molim vas zagrlite djecu, ohrabrite ih i objasnite da je znanje važno i da zato treba svaki dan da rade. Pripremat ću materijale i slati na ovu grupu, da održimo naš kontinuitet rada. Uz to mogu pratiti i sadržaje koji će biti i na web stranici škole i na TV-u. Srdačan pozdrav“
Nedostajao mi je i vizuelni kontakt, pa sam već prve sedmice kontaktirala sve učenike preko viber video poziva, kako bi njima i njihovim porodicama bila podrška: bilo je onih koji su imali člana porodice u izolaciji ili u inostranstvu, neki su išli na posao a neki su bili na okupu u kući, bilo ih je bolesnih:gripa ili ospice. Sve to sam morala imati u vidu prilikom pripreme nastave. Pripremiti, tako da upute budu razumljive svim roditeljima, koje će moći prenijeti djeci, a djeca uraditi zadatke u svesci, uvježbati i naučiti gradivo. Posebna je priča bilo pregledati sve njihove radove koje su roditelji svakodnevno slikali i slali na uvid. Svaka moja povratna informacija je sada dobila na težini-šta i kako napisati, ohrabriti i motivisati, a uz to svaka ocjena i komentar su online-svima dostupni. Oprostila sam, unaprijed sve greške, djeci, roditeljima i sebi.
Posljedni zadatak u ovoj školskoj godini - pisanje pisma. Dajem prvi put svoju adresu i priliku djeci da napišu i pošalju obećano pismo, s početka priče. Samo, pisaće meni o utiscima, osjećanjima, željama...vezano za ovu školsku godinu.
Stigla su prva pisma. Neprocjenjivo! „Nedostajao mi je vaš osmijeh u učionici“ – kako nas dijete podsjeti na ono što je bitno! – „Nedostajalo mi je da nas pozdravite pjesmom na početku dana“.
Naravno, sada lagano odgovaram na pisma, jer red je da dobiju odgovor.
Kada sa ove distance, pogledam u natrag, potapšem se i samo je jedna misao: raditi sa djecom i roditeljima na daljinu, je jedna potpuno nova situacija u kojoj smo, iako nepripremljeni, se svi odlično snašli.
Jesen? Neee. Odoh prvo na zasluženi godišnji odmor...