Izolacija je dovela do upotrebe skladištenih emocija i otvaranja starih fioka. Koliko je samo uspomena stalo u jednu fioku, svaki kutak priča priču. Poredane dječije čarapice, prva novorođenačka traka sa imenom roditelja, stari kodakov fotoaparat, prva čestitka itd. Došlo je doba korone, doba da se opet ljubav proba. Prestali smo biti roboti koji gradom tumbaraju zbog novca i karijere koje brzo potrošimo za spašavanje sebe od istoga, za servisiranje, zamjenu istrošenih zglobova i stentovanje zakrčenih krvnih sudova. Od osjećaja ljubavi jedino su slučajni udarci lakta ostali na koži. Bilo je vrijeme da sjednemo u kuću u koju smo uložili život, vrijeme i novac te da od nje napravimo dom, da posložimo prioritete. Da osjetimo svoje dijete. Da u njemu pronađem sebe. Toliko ideja, entuzijazma i želje nisam imao nikada, možda zato što sam uvijek žurio. Kada su počele pristizati poruke od nastavnika, kada su počeli sporo da otkucavaju satovi poredani po zidovima oko porodičnih slika shvatio sam koliko malo znam, i koliko to malo znači za izgradnju. Koliko znanje može da prikrije neznanje. Došao sam u kovitlac uspomena iz klupe i opsežnih zadataka. Za svaki odgovor sin je tražio razlog. Za svaki zadatak je tražio kritku, sugestiju i edukaciju. U trenucima zatrpanim informacijama uhvatio sam sebe u panici, frustraciji i predaji. Valjalo je sve stići, a uživati u druženju sa najmilijim. Postao sam profesor koji određuje vrijeme nastave, zadaće, velikog odmora, užine i završetka. Postao sam kolovođa družine, neko ko snosi odgovornost za loše i dobre rezultate. Teret neuspjeha je bilo teško nositi, a nije se moglo lagati jer bi laž kasnije došla na naplatu, jer bi tada srušili ovaj svijet kojeg gradimo od lego kockica koje nam šalju. Gradili smo svaki dan. Izmoreni, zbunjeni i pretrpani informacijama. Neselektirane informacije su kružile internetom, virtualnom mjestu gdje možeš napisati šta hoćeš po principu čula kazala i niko ti to neće provjeravati, a ljudi će slijepo vjerovati. Morao sam da se spojim sa svijetom gdje ne pripadam, gdje su pregledi postali novac. Valjalo je djeci posložiti priritete, dati im privatnosti, a kontrolisati njihovo opasno surfanje lažnim svijetom. Morali su imati facebook profile, viber i razne servere, ili ti čuda tehnologije, iako su nespremni za takav svijet, dok se oko njih raspada hijerarhija uspjeha, poštenja, vladanja i napretka. Odjednom smo postali oprezniji, kulturniji, kreativniji. Shvatili smo, čak i patili, koliko je važan segment društva, društvo. Koliko je bitno kada imaš slušaoce, kritičare i one što te guraju, obaraju i podstiču na napredak. Koliko je važno zdravo djetinjstvo o kojem im pričam. Da sve što propustimo u mladosti, svaki segment, dođe na naplatu kasnije, jer fali u tom prirodnom procesu življenja. Ne može zgrada bez nekog svog dijela stojati i biti svrsishodna za življenje. Valja se družiti, igrati na livadi, dobiti nekoliko ožiljaka, slomljenih djelića srca zbog ljubavi, prijateljstva i neuspjeha. Valja čuvati okolinu, prijatelje i život. Škola je mjesto gdje odlaziš kao odrpanac u školskom dresu, a izlaziš kao odrastao čovjek s maturskom kravatom. Izlaziš sa prijateljima koji će sa tobom graditi svijet kojem pripadate. Neko bolje mjesto za sve. Škola je odskočna daska za snove. Početna luka za brodolom života.Tu ćeš naučiti deklinacije, historijske avijacije, komparacije, sekularizacije, revolucije, šta je rekao Konfucije, proces revitalizacije, ali što je najvažnije izgradit ćeš sebe kroz vaspitanje i uzajamne komunikacije. Tu ćeš prepoznati ljude koji će sa tobom dijeliti državu i probleme, pa ćeš znati šta te čeka, borba dostojna čovjeka. Naučit ćeš koliko je važna sloboda, ali i koliko odgovornosti i obaveze ona nosi sa sobom. Koliko je važno da ljudi poštuju tuđi život i zdravlje kao i svoj. Koliko je važna svaka jedinka. Ovo su konstatacije koje sam morao pojašnjavati sinu svaki dan kako bih shvatio zbog čega je zarobljen. Šta je ustvari virus i koliko virusa uništava svijet i društvenu zajednicu. Oko njega su se izmjenjivale informacije koje su mu nagovještavale sve, od komšija koje su krivile vlast, Boga ili nastavnike, a nisu poštivali date mjere do nastave koja ga je zamarala, zbunjivala i lišila motiva. Počeo je da gubi volju za borbom jer nije se takmičio sa drugima, nije mogao da vidi njihov izraz lica, rad i poraz. Jave se sumnje u nastavnike. Jer nije osjetio visinu intonacije, uzdah ili pogled nastavnika i suparnika. Trebalo ga je dizati i osvježavati kao i internet koji je stalno padao. Shvatio je važnost drveta i papira, važnost teorije i prakse, društva i okoline, a to je bilo mnogo važnije od teško izvodljive nastave. Shvatili smo da svi zajedno učestvujemo u odgoju i učenju djece, ali to najviše stoji na plećima učitelja koji su izloženi birokratskom mučenju, poput doktora. Uvjerili smo se ko je važan stub društva, a da se samo učenjem dolazi do toga. Da se učenjem i znanjem bori protiv nepravde.
Ocjene nisu mjerodavne, ali će nakon ovoga biti ispravljene. Nastava je štura, ali nastavnici su dostupni i trude se maksimalno. Platforme su podložne ozbiljnom programiranju i usavršavanju, ali nisu ni prilike idealne. Opet se pokazala manjkavost sistema, javnog mijenja, medija i tehnologije, uvijek kasnimo za drugima. Ali, pokazalo se koliko dobra ima u običnim građanima koji su na sve načine pomagali djeci koja nisu imala uslove za ovakav vid nastave.
Uveo bih odgovaranje preko video komunikacije u grupama, da se osjeti ta nedostatna interakcija, žamor djece i takmičarski duh. Uveo bih obavezne video live tjelovježbe. Te zajedničko obrađivanje knjiga. Sada smo shvatili važnost knjiga kada smo zarobljeni u kutiju online nastave. Počeo sam da tražim i naručujem knjige i to je najbolja stvar koja nam se desila u izolaciji. Sin i ja smo počeli da čitamo mnogo više nego prije. Zaplovili smo u sedmu dimenziju neba, u svijet mašte, knjige, stvarajući ono što smo htjeli, a slike su same navirale i probijale zidove između kojih smo zatočeni. U koje su nepravedno zatočena sva djeca željna proljetnog cvijeta, behara, pčela, leptira i parkova. Ali su zato vrlo rano naučila šta znači odgovornost i obaveza prema drugima, prema državi. Da bi nešto dobio, moraš dati sebe i od sebe. Velika je obaveza na roditeljima, naročito roditelja djece mlađe kategorije koje još uvijek nisu savladale ni slova, ali smo mogli shvatiti ulogu učitelja te smanjiti napetost i nezadovoljstvo. Svako je mogao uvidjeti mane, prednosti i temperament svog djeteta koje je najviše vremena provodilo u školi. Mogli smo uvidjeti način učenja, ponašanja, sklonosti i devijacije u svemu. Mogli smo vidjeti kada mijenja temu. Da nije najbolji. Da ni mi nismo najbolji.
Falila je ta fizička interakcija, ali nastavnici su voljni da pomognu uprkos pedagoškom opterećenju. Prednosti online nastave leži udostupnosti, fleksibilnosti,centraliziranom održavanju te činjenici da se digitalni sadržajine troše poput knjiga. Osim pisanih materijala učenicima su dostupni i multimedijalni sadržaji;zvučni i video zapisi. Online omogućava korisnicimakvalitetno sudjelovanje u nastavi i kada to pitanje udaljenosti, rasporeda i sličnih okolnosti praktički čine nemogućim. Istovremeno je omogućen pristup i sudjelovanje velikog broja korisnika, ali slabo korišteno.
Online nastavi bi mogla biti otvorena 24 sata dnevno,što omogućava najefikasnije moguće iskorištavanje vremena. Dakle, pristup materijalima je omogućen neovisno o vremenu i lokaciji odakle se pristupa – potrebno je samo računar s web preglednikom i pristupom Internetu. Lakoća uređivanja materijala i brzina objave – čim nastavnik nešto promijeni, revidirani sadržaj je odmah dostupan i vidljiv. Učenici mogu pristupiti obrazovnim sadržajima koliko god puta žele.
Međutim, postoje i određeninedostacio kojima sam već nagovještavao.
Online učenje zahtijeva od korisnika određenaznanja i vještinekako bi se mogli njime koristiti. Tačnije, znanje roditelja. Najočitiji nedostatak je što takav sistemzahtijeva pouzdanu i modernu tehnološku infrastrukturu koja fali mnogima. Sistemzahtijeva određenutehničku podršku, koja košta, i stalan razvoj u skladu s razvojem tehnologije kojom se koristi, a to nam, također, fali.
Zagovaratelj sam žive riječi i smatram da, usprkos blagodatima, tehnologija srećomnema mogućnostzamijeniti izravni kontakt profesor-učenik. Mislim da svi to osjećamo primjenomonlinenastave. Ipak, meni koja nisam pobornik dominacije tehnologije u nastaviovo je svojevrsni izazov i pozitivno iskustvo. Sam proces nije kompliciran, isključimo li specifične okolnosti rada od kuće. Predavanja se ovim putem mogukvalitetnoodraditi, kao i seminari tradicionalnog, izlagačkog tipa. Seminare radioničkoga tipa teže je realizirati, budući da zahtijevaju visok stepen interakcije.
Malo se zakasnilo sa ovim. Trebalo bi napraviti konačno izlaganje učenika, pojedinačno, pred komisijom, te dati konačne ocjene. Praviti online radionice koliko uslovi dozvole. Jer biće progledavanja kroz prste u ovakvoj nastavi što nije dobro, teško je provesti metodičke vježbe i ocijeniti kvalitet, ali osnovno zanje mogu dobiti, zavisno od truda svih u ovom krugu učenik-profesor-roditelj. Što se tiče kriterija, onibi svakako trebaliostati jednakikao da je nastava uživo, no treba imati na umu da mogući tehnički problemi mogu uzrokovati lošiju prezentaciju, bilo da se radi o audioili videoprijenosu. Ovo je budućnost neovisno od korone, ali sam ipak za fizičku interakciju. Najbitnija je organizacija, planirati vrijeme, nastavu, sudionike i spoljne faktore, a to je za neke teško ako to nemaju u svom sistemu ličnosti, naročito za starije profesore kojima je teško promijeniti stari način rada. Upute ne smiju više biti 5 do 12, te iste treba davati govorno zbog procjene tonaliteta, boje glasa itd..
Neke stvari se i dalje odgađaju, a potrebno je mnogo vremena i fizička vezanost za mobitel, računar, TV itd.. Sin navodi kako imaju mnogo zadaća, prezentacija, provjera i samoprovjera. Sve se znatno povećalo kako bi se profesori uvjerili da su zaista u toku s gradivom, no to sa sobom nosii određenu dozu stresa. Uzevši u obzir situaciju, to jest paniku koja je zavladala. A nisu svi ni sigurni kako se ponašati u ovakvim situacijama, treba biti kategoričan, dosljedan i tačno odrediti nastavak i kraj nastave, jer mnogi se nadaju početkku prave nastave, pripremaju se, čekaju, pa gube volju, kontinuitet i strpljenje. Mjere ne mogu biti date za sedam dana nego za period ispred nas. Djeca su ionako frustrirana gubitkom slobode, odmora i planova.
Imam dojam da si profesori ne mogu predočiti koliko vremena zapravo oduzima njihova zadaća i kao da nisu svjesni što se događa te dauz to neki učenici još uvijek rade; odkućeili iz ureda. Moždanajboljiprimjer tog bunila jest zadatak profesora koji je zadao zadaću za koju su potrebne knjige dostupne samo u knjižnicama koje nisu radile, a koji je rekao da se probamo nekako snaći.Ili za gradiva koja prevazilaze date knjige, a na internetu su pogrešne informacije.
Uz malo dobre volje i truda svi nedostatci koji su zasad primijećeni moći će se svesti na najmanju moguću razinu i na taj način ostvariti što manji propust nastavnoga gradiva.
Djecu treba buditi, a ne vraćati nastavu preko timeshifta ili drugih metoda. Gube osjećaj obaveze i ustajanja, do kasno sjede, pa se onda pokušavaju naspavati. Soba za nastavu treba biti ozbiljna, a ne dvorište, balkon..., ili nešto što će odvlačiti pažnju, iako to nekada može stvarati bolju produktivnost. Ne treba dozvoliti da se djeca ulijene ili potpuno nonšalantno ponašaju tokom nastave. Ako se pak previše ulijeniš, puno toga ćeš kasnijemorati nadoknađivati. Stoga, online nastava može biti izvrstan alat zabrušenje ustrajnosti i samomotivacije.
Treba znati odvojiti slobodno vrijeme od vremena za nastavu. Tu se mora povući jasna granica. Nastavnici trebaju predavati iz školskih prostorija što stvara ozbiljniji pristup, bolji osjećaj i povjerljivost.
Koliko god online nastava zvučala kao nastava budućnosti, činjenica je da nikada ništa neće moći zamijeniti razgovor i predavanje uživo.Shvatam nastavu kao koncert omiljenog benda. Dok ga slušaš na YouTubeu ili gramofonu, odlično ti je. Međutim, kada odeš na koncert uživo, to jepotpuno drugi doživljajkoji nikada nijedan YouTube neće moći pobijediti.
Bilo kako bilo, učenje online ili predavanje uživo je tu kako bi djeci bilo bolje. Iz svega treba izvući maksimum i ne dopustiti da išta stane na put njihovom učenju, a cijeli život je učenje, kao i u ovakvim situacijama. Učenje je pobijedilo variolu, crnu kugu,fašizam itd. Pobijedit ćemo i ovo, zajedno.
Tko želi nešto naučiti, naći će način; tko ne želi, naći će izliku.Pablo Picasso