Mi smo na onlajn sjednici odjeljenske zajednice raspravljali o situaciji u našoj školi za vrijeme neprijateljskog napada virusa korone. Mi smo se spojili na kamere i počeli sasjedanje ko u parlamentu. Mene je predsjednik odredio za zapisničara kao i dosad. Svako je za svojim stolom bio ko za govornicom. Sastanak je vodio Ibro, predsjednik odjeljenske zajednice. Bila je samo jedna točka dnevnog reda – onlajn nastava! Rekao nam je da se svi moramo izjasnit po toj jedinoj tački dnevnog reda po dnevniku, a da će on zapisnik poslat našem razredniku. Rek'o nam je da ne blebećemo svašta i da moramo svi učestvovat u zaključcima. Prvi se iza svoje govornice javio Sanel, pošto je bio broj jedan. Rekao je svoj zaključak da škola ne radi dok se ne unište svi virusi a kad se slučajno desi da proradi da to ne bude od 7 sati već od 9. Rek'o ja da je njegov zaključak da veliki odmor traje kao jedan školski čas. Ja sam govorila druga i rekla sam da se ne slažem da ja uvijek vodim zapisnik i da dajem ostavku na mjesto zapisničara, ali moja ostavka nije prihvaćena. Druga je po dnevniku bila ona usporena Jasmina, napila se soka, ne žureći i uzela riječ: ”Mi, raja, zahvaljujući koroni ostvarujemo svoj dugo-dugo sanjani život... Budimo se oko 9 sati,zatim se isprijavljujemo se na platformu da smo tu... Onda se polako umijemo...polako doručkujemo. Pitam vas zar to nije vrijedno da se za takvu školu borimo, kako se to kaže, do zadnje kapi krvi. Svi su je aplauzom i radosnim povicima podržali. Potom je govorio Nesim koji je bio ljut na one koji se ne drže uputa. Vikao je s dignutim prstom:” Neki naši drugovi skidaju maske s nosa, ne nose rukavice, diraju sve živo a ne peru ruke. Onda sam vidio i da se rukuju, grle, a znam koje dvoje su se i poljubili i to u usta, gdje se najopasnije ljubit... sve je to direktno kršenje mjera. Ako hoćemo poštovat naredbe onda nema lunjat ni po komšiluku, a kamoli po gradu. Jel' tako predsjedniče? Zar ne trebaju te naredbe da se odnose na sve jednako. Onda je predsjednik njega pitao ko su ti što ne poštuju mjere. On je rekao da ima sve podatke a daće ih iznijet kad bude trebalo. Onda je na red došla Vesna koja je bila sva očarana “novom školom” i rekla je: ”Kad su nama zabranili da izlazimo napolje ja sam bila najsretniji čovjek. Roditelji su prestali da kljucaju: ”Uči dijete!” Više me ništa ne pitaju, niti mogu u školu. Postala sam šampioni u uživanju i nemam trenutno nikakvih zaključaka, niti mi sa da išta mislit... Onda je došao na red onaj lijeni Niko, rak'o je da je nastupio praznik i za naše mišiće, konačno i oni mogu da odahnu... Bio je jasan i likovao je: ”Zapamtio sam kad nam je nastavnik na tjelesnom govorio da mišići “pamte”, he, he, he, jer naši će imati da upamte , a moji posebno, upamtiće vrijeme kad su zaboravili sami sebe. He, he, he... A onda muje upao u riječ onaj vegan Osmo i dodao... “Stvarno se čine bezvezni oni nabildani tipovi koji hodaju kao napuhani baloni... Misle da će se više dopast nekoma, a svaki dan pojedu po brdo piletine i školjku jaja... Tražio je od nas da se svi pomolimo da korona potraje dok im mišići ne ispušu. Onda je Amra, sekretarica u razredu, predložila da poželimo da ovo vrijeme bude što duže.. .Mi smo se odma s njom složili molili smo se svako u sebi da korona poživi tako dugo dok ne završimo osnovnu, srednju i svako svoj fakultet , jer nam godi ova “onlajn škola”. Onda je nama predsjednik predložio da odgovorimo na pitanje da li nam i zašto godi onlajn nastava. Onda je nastala gužva. Ado je ko iz topa izbacio: ”Tu nema rupa po učionicama, načetih klupa i polomljenih vješalica... niti ima čistačica da nas guraju metlom da uđemo u čionice... Znam da je ona mršava Dženita zapištala:”Meni je draga onlajn nastava što se tu ne mora brisati tabla do iznemoglosti i biti stalno redar po kazni. A onaj lovator Mido je zavapio: “Volim je zato što tu nikako nema tih đačkih mučenja pred tablom, istjerivanja s časa, oznojenog čela i dlanova... Samo je Šemso bio za staru školu i govorio je brzo: ”A šta ćete za šaptanje? Je li to vi sve znate? Pola je nas živjelo od šaptanja!A Šejla ga je malo ušutkala: ”Ti Šemso jesi živio od šaptanja, a živio si više od kajmaka i jaja što ti je mati donosila učitelju! A onda se Šemso pokuš'o odbranit:” Neka mi neko odgovori da li je ikad neko izračunao koliko je jedinica dato iz šaptanja? Čak zbog šaptanja išli na popravni. Ko će odgovarat za te jedinice? Onda je Suad, zamjenik predsjednika, predložio da svako kao svoj zaključak napiše transparente. Šahista Mijo je prvi na svom papiru napisao: ”Živjela onlajn škola”! Damir košarkaš je napisao “Dole škola prije nove ere”! Onaj tupi Dino je vikao ”Dole jedinice s postoljem”! Predsjednik je napisao ”Živjela platforma”! A Mire fudbaler je grmio: ”Dole uvlakači – ispadajte napolje!” Azra i Amra su napisale: ”Stop vrijeđanju učenika”! Blagajnik Drago je zajapureno vikao: ”Stop skupljanju para za poklone nastavnicima”! Merso je napisao: ”Neću više da idem po doručak ni direktoru”! Samo je Šemso napisao: ”Poželio sam nastavnike!” A Omer je zagrakto: ”Ja sam poželio prijavit odsutne!”... Onda su Omeru i Šemsi počeli svašta govorit da je trebalo začepit uši... Tada je predsjednik zagalamio da prestanemo sa haosom i da ušutimo jer moramo na kraju zaključiti kako ćemo se izboriti sa našim najvećim neprijateljom – virusom koji zadaje probleme čitavoj planeti. Pitao nas je i da li se plašimo korone. Muho je prvi odgovorio: ”Ne plašimo se korone! Više se plašimo učionice” A Dino je uzviknuo: ”Više su pobile ocjene od korone!” Jedni su mu pljeskali, a drugi su zviždali. Onda je predsjedavajući Ibro rek'o da je sjednica završena i da ja sastavim zapisnik. Ja sam rekla da sam ja dala ostavku na mjesto zapisničara, ali je čitav razred na mene počeo vikati da sam ja doživotni zapisničar... Pa ti budi pametan. Sve je postalo onlajn samo zapisničar nije...
