Početak ove godine bio je uobičajen početak januara, početak nove godine, novih zadaća, ispita, testova, novih iskustava i svega onoga što je sastavni dio života kako nas učenika tako i ljudi općenito. Svakodnevne aktivnosti i zaokupljenost vlastitim životima su ljude i dalje držali odvojenima od porodica, voljenih osoba, djece pa čak i od njih samih. Ubrzo nakon početka godina, sve se zaustavilo i sva zaokupljenost koja nas je zapravo razdvajala je stala, kao da se planeta umorila i odlučila da nas zaustavi, podsjeti na sve ono na šta smo odavno zaboravili. Zaboravili smo na zdravlje, na ljude koji nas svaki dan čekaju kući nakon posla ili škole, ljude koji su željni pažnje i nas, zaboravili smo na vlastiti život i sada je sve to stalo. Podsjetnik se zvao COVID-19 ili Korona virus. Nije on želio povrijediti nas namjerno, nije želio uništiti našu planetu niti nas, ujedinio nas je i na neki način ''natjerao'' da se zbližimo i počnemo misliti na nas i na nama drage osobe. Susreli smo se sa neuobičajenim načinom rada, više nismo išli u škole, već smo sada djeljenje klupe sa drugarima zamijenili online nastavom i učenjem preko društvenih mreža. Na početku se bilo teško navići na taj sistem, međutim kako je vrijeme odmicalo, šanse da ćemo se vratiti u školske klupe su bile male i to je bio jedini način da završimo razred, a da ne ugrozimo ni sebe ni kolege. Tokom online nastave dosta puta sam pomislila kako bi bilo lijepo da smo u razredu, kako mi fale školske kolege i klupe, dijeljenje mišljenja, a onda i kako na to ranije nisam obraćala pažnju, već je bilo nešto najnormalnije, čak i nešto što se podrazumijeva zapravo. Kao i svaka stvar i situacija u kojoj se nađemo kroz život, tako i ovakav način rada i učenja ima svoje prednosti i mane, a po mom mišljenju online nastava je dosta dobra stvar, naučila sam mnogo više stvari jer sam se osjećala mnogo opuštenije, lakše sam shvatila dosta stvari i gradiva, možda čak i zbog činjenice da sam radila iz svoje kuće gdje se osjećam uvijek opušteno i bez neke velike tenzije, također sam se naučila dosta više sama snalaziti i počela sam učiti za znanje, a ne samo za ocjenu.
Pored online nastave, tokom trajanja ovog virusa suočena sam sa još jednom novom situacijom, koja je za sve nas na početku predstavljala nešto teško, a to je karanten. Karanten podrazumijeva izoliranost u svojoj kući, sa porodicom, bez kafića, kina, trgovina i slično. Sav život do tog trenutka je prestao, a naš podsjetnik je odlučio da nas nauči još jednu lekciju, a to je prijateljstvo, ljubav i osobe koje nam to čine u životu su puno važnije od kafića i svega onoga što nam današnjica pruža. Maske i rukavice su postali sastavni dio naših odjevnih kombinacija svaki dan, gelovi i sprejevi za dezinfekciju su postali dijelovi naših ormara, torbi i kuća.Iako smo bili razdvojeni od školskih kolega, poslovnih partnera i radili smo online, prinuđeni raditi seminarske radove, zadaće i projekte preko laptopa i telefona, a ne pomoću olovke i papira. Iako će vjerovatno biti ekonomija narušena, dosta veliki broj je smrtnih slučajeva, ovaj karanten i virus je donio dosta važne lekcije o ljubavi, važnosti bliskosti, zagrljaja, ljubavi i svega onoga čime smo bili zaokupljeni prije njegovog postojanja.
Dragi virusu, iako si nam mnogo toga uzeo i uskratio, hvala ti na važnim lekcijama, na mogućnosti da naučimo koliko smo važni jedni drugima, na vremenu koje sam dobila da uradim dosta stvari koje sam željela, na online nastavi pomoći koje sam se dosta više upoznala sa vlastitim mogućnostima i na karanteni koja me naučila da čuvam svoje zdravlje i cijenim sve mogućnosti koje mi današnji vijek pruža. Ipak si bio dobar gost.