Riznice znanja, zbirovi naučnih dostignuća, misli, osjećanja književnika, poruka onih koji su svojim radom ostavili pisani trag vrijedan pažnje su suština biblioteke. Sve su slične, ali one u kojima su književnici svojim radom ostavili pečat su posebne. Takva je i biblioteka banjalučke Osnovne škole „Stanko Rakita“ koja nosi ime našeg kolege, nekadašnjeg bibliotekara ove škole.
Police prepune knjiga, mahom lektira, što starih, pohabanih, ulijepljenih, s porukicama na zadnjoj stranici, što novih, sjajnih koje čekaju da se nađu u rukama đaka i izgube svoj sjaj, a opet dobiju neku autentičnost. Možda su najautentičnije knjige u našoj školi one sa posvetom Stanka Rakite. Naš pisac, naš kolega, naši đaci, jedna biblioteka kao svjedok rada i stvaralaštva pod krovom trošne škole koja očekuje renoviranje. Zamišljam ga kako razgovara sa učenicima i u pauzama, kada se budi inspiracija, stvara, piše, ostavlja nam svima tekstove po kojima će uvijek biti prepoznatljiv. Ipak, iako nam je Stanko najdraži, na policama su i brojne druge knjige sa posvetama raznih književnika. Đaci upravo takve vole, one imaju priču prije priče. One su prozor u svijet u koji tek trebam biti uvedeni.
Nizovi naslova po policama i okice koje šaraju po istim i onda glas bibliotekara prekida zapanjenost : „Koji naslov želite čitati?“ A kako se odlučiti kada svaki privlači. Upravo radoznali pogled govori o intelektulnoj radoznalosti. Duboko sam uvjerena da su ti pogledi ispirisali stvaranje Rakitinog djela „Radoznali dječak“.
Vječno pitanje nas učitelja: „Kako motivisati učenike da čitaju?“ Evo jedan od načina. Odvedite ih u biblioteku i neka uzmu starija izdanja knjiga, neka ih listaju i pronađu priču u priči. Sigurna sam da ćete dobiti mnoštvo zanimljivih odgovora. Sve te posvete, izgubljene stranice, selotejpom učvršćene korice, možda i neka porukica jednog drugara drugom neke davne godine postaje i poruka nekim novim generacijama. Upravo je Rakita bio nedavno i scenarista jednog filma snimljenog o istorijatu naše škole. Njegove riječi, slučajno pronađene u jednoj njegovoj knjizi na dan snimanja, našle su se pored mojih kao zaključak priče.
Ipak, 21.vijek donosi promjene. Tehnika mijenja mnoge stvari, ali trebamo biti mudri i očuvati istinske vrijednosti. Možda u par klikova možemo pronaći neki naslov i čitati što želimo, ali biranje naslova u biblioteci ima ljepotu koju ne trebamo zaboraviti. Očuvanje izvornosti biblioteke je nešto za što se svi trebamo zalagati, a dodaću i otvaranje čitaonica uz iste, kao mjesto koje će radoznalce i književnike okupljati, mjesto koje, nadam se, će jednom dobiti i naša škola.