Zadnje dane drugog polugodišta školske 2020/21. provodim u sauna-učionicama i tretmanima besplatnog znojenja u društvu sa romanom Zeleno busenje Edhema Mulabdić. Drugo mjesto, drugo vrijeme, zanimljiva galerija likova. Sve drugačije, a opet isto, bolna ljubav, odanost, patnja, izdaja, svirepost, sve ljudsko, manje više poznato.
Navratih u školsku biblioteku čim privedoh kraju radne obaveze. Ona, izdvojena prostorija u neprometnom dijelu školske zgrade, vjerno me dočeka. Ispuni mi nosnice i pluća ustajali zrak natopljen mirisom vlažna papira. Na učvršćenim zidnim policama i onim ostalim uredno složenim u smjeru sjever-jug po podu, uleglim od težine tereta dočekaše me knjige, ukupno 7403. Dragocjeno je to blago pisane riječi. Za moreplovce čitanja u koje i sama spadam, okean.
Tu je vrlo, vrlo mnogo starih, vrijednih knjiga, stručne literature. Na policama sam našla Metodiku nastave matematike Fahrudina Fahre Baščeliije, koju ne posjeduje ni osnovna škola u Goraždu koja nosi njegovo ime, Matematičke listove iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća Saveza društava matematičara, fizičara i astronoma Jugoslavije.
Škola oštećena zadnjim ratnim burama, u svojim njedrima školskoj biblioteci sačuvala je svoj dragocjeni književni fond.
U školskoj biblioteci Osnovne škole “Otoka” je naročito živo i veselo zimi, kada đaci putnici rumenih obraza i promrzlih ručica pristigli u školu prije početka nastave, iz okolnih sela, razastru svoje sveske, blokove, udžbenike po stolovima, u dijelu namijenjenom za čitače i prionu na posao, završavanje domaće zadaće.
“Djeca čitaju, ali manje nego prije”, kaže bibliotekar Zuhdija, odmila Zudan. “Školska lektira, tu i tamo poneko dijete zaplovi drugim knjigama.”
U meni davno proklijala misao, raste i buja. Ne može škola skromnim donacijama i još skromnijim vlastitim sredstvima osvaremeniti i popularizovati književni fond i biti ispred interneta. Ne može literarna i novinarska sekcija akcijama tipa “izbor naj-čitaoca” vezanim za mjesec knjige motivisati velik broj učenika za čitanje. Na nama svima zaposlenim u nastavi, učiteljima, nastavnicima i profesorima je da školsku biblioteku i knjigu, kao neiscrpan izvor znanja, iskustva i mudrosti približimo djeci. Misija prosvjetnog radnika je da u djeci upali čitalački žar, baš kao što je to davno, davno učinila moja učiteljica Hatidža Salkić slikovnicom Čarobni stočić, na čemu sam joj beskrajno zahvalna.