Prikupljanje, sortiranje, numerisanje, izdavanje, briga o književnom fundusu. Ovako bismo mogli definisati osnovnu funkciju biblioteka koje su dio odgojno-obrazovnih institucija, raznih instituta, fakulteta, akademija. U svom radu osnova im je prikupljanje i deponovanje književne građe kao važnog elementa očuvanja pisane riječi. Upravo knjiga svjedok je godina prošlih, kontekstualizacije društvenih situacija ili pišćevog rezonovanja neke teme, ali trajna kategorija očuvanja misli, stava, emocije iskazane kroz riječi koja ostaje iza pisca, društvenih situacija, godina i ljudi. Knjiga kao umjetničko djelo, sredstvo sticanja znanja/ saznanja, umjetničkog izražaja traži brigu. Ne samo zbog očuvanja korica koje se habaju pod uticajem atmosferskih faktora, već očuvanju ideje koja je prožeta na listovima omeđenim koricama, očuvanju govora o knjigama, idejama, autorima, važnosti književnog djela za zajednicu, epohu, čovječanstvo. Fokus na školskim bibliotekama rijetko da je primjećen u društvenoj svakodnevici. Naime, podrazumijeva se da književnu građu, knjigu, lektiru nalazimo tamo gdje se ove knjige deponuju. Mnoštvo naslova, časopisa, knjižica, priručnika, lektira potrebno je sistemski i planski raspodijeliti, numerisati, održavati, izdavati i čuvati. I na ovome i jeste osnovna percepcija biblioteka koje djeluju u osnovnim i srednjim školama. Ovdje treba naglasiti funkciju i organizovanje rada biblioteke i arhiva. Uzimajući u obzir ovakvu percepciju učenika, da je biblioteka mjesto deponovanja, sortiranja i izdavanja knjiga veoma lako možemo svrstati biblioteku u jedan oblik arhiva, koji također, uz komplesnu ulogu čuvanja materijalne hisorijske građe štampane na već požutjelim stranicama ima za cilj očuvanje historije građe pod svaku cijenu. Biblioteke nisu nužno depoi i mjesta čuvanja knjiga i ostalih štampanih materijala. Uloga biblioteke u nekim školama gotovo da je podcijenjena.
U odgojno-obrazovnom procesu koji je od presudnog značaja za rast i razvoj karakteristika ličnosti i njeno usmjeravanje kroz mnoge društvene izazove, ne smije se izostaviti uloga stalnog istraživanja, saznavanja, čitanja. Ovu diciplinu moguće je postići interakcijom sa bibliotekama. Nažalost, biblioteke kod većine škola posjećene su na mjesečnom nivou pri zamjeni lektira neophodnih za sticanje ocjene iz maternje jezika na času književnosti. Pitam se, da li ukoliko bi nastavnik dijelio literaturu na času maternjeg jezika, potreba za bibliotekom u školama uopšte postojala. Odlazak u biblioteke, ili bolje rečeno u nekim školama prostorijama za deponovanje knjiga, iniciran je podizanjem ili zamjenom književnog djela neophodnog za valjano praćenje nastavnog plana i programa iz književnosti. U ovome i jeste problem. Opremljenost biblioteka zavisi od ulaganja škole u prostorije namijenjene bibliotekama, ulaganja u književni fundus koji bi trebao biti širokog dijapazona, a ne samo da zadovolji potrebe učenika za podizanjem lektira. Nažalost, književni fundus u nekim bibliotekama je toliko siromašan da nema dovoljnog broja lektira za sve učenike jednog odjeljenja, pogotovo kada se kod više odjeljenja istog razreda poklapa isto književno djelo kao lektira koju treba obraditi. S druge strane, učenici zbog nemogućnosti čitanja književnog djela, jer ga nema na stanju, pribjegavaju kratkim internet fabulama, kopiranju djela što vodi šturom shvatanju umjeničkog izražaja, značaja djela, ugrožavanje i kršenje autorskih prava. Također, posljedica je i manjak elekventnosti kao i percepcija brzog sticanja znanja bez napora kognitivnih sposobnosti na istraživanju konteksta i povezivanjima paralele ideje književnog djela sa trenutnom situacijom u zajednici, prepoznavanje problema i izvlačenje poruke i pouke koje djelo čitanjem donosi. U pozitivnijem stanju, mogu biti biblioteke koje imaju bogat književni opus, ali s druge strane nisu posjećene zbog pogrešne percepcije pojedinih učenika o ulozi biblioteke. U najgorem slučaju su škole bez biblioteka, koje nemaju književnu građu ili ona propada zbog vlage ili neuslovnih prostorije namijenjenim biblioteci. Promocija biblioteka u velikoj mjeri zavisi i od menadžmenta škola, ili od nastavnika matenjeg jezika i književnosti. Poražavajuće je da u mnogim školama širom Bosne i Hercegovine ne postoje biblioteke vrijedne ovog naziva i da su na poslovima izdavanja knjiga osobe koje se staraju o književnom fundusu, a nisu bibliotekari već nastavnici kojima je dodijeljen rad da bi zavodovoljili nastavnu normu časova. U ovom slučaju, kako je moguće da biblioteka bude interaktivna prostorija računajući da osobe koje njom upravljaju nisu adekvatne ovom zadatku. Ako već nema angažmana bibliotekara, barem da su angažovani nastavnici, profesori komparativne književnosti i maternjeg jezika. Istini za volju, opremanje biblioteka zavisi od ulaganja i materijalno-finansijskih investicija u obnovu književne građe, preuređenje prostora i kreiranja ambijenta u kojem je moguća interakcija. Ali, sa malo volje, uz malo ulaganja moguće je napraviti interaktivnu prostoriju. Interakcijom ovdje podrazumijevam biblioteku koja je otvorena za učenike, nudi književnu građu koja je potrebna učenicima za nastavu, kao i barem minimum svjetski poznatih književih djela iz književnih epoha. Biblioteka u kojoj je moguće pored uzimanja knjiga, pokrenuti razgovor o književnom djelu, autoru/ piscu, idejama koje književno djelo u sebi nosi. To podrazumijeva organizovanja rada biblioteka na način da imaju termine debate, kružoka, panela, diskusije sa profesorima, nastavnicima, učenicima koji njeguju kulturu čitanja i mimo lektira o najrazličitijim temama izvučenih iz djela interpretiranih u društvi kontekst današnjice. Zbog ovoga, biblioteke moraju biti dostupne učenicima sa inovativnim planom rada, u kojem je suština interakcija bibliotekara, profesora sa učenicima. Jedan od načina postizanja interakcije je svakako privlačenje učenika u biblioteke. Postizanje privlačenja i posjećenosti biblioteka moguće je postići dobrom promocijom biblioteke, na časovima maternje jezika i književnosti (najave za događaje i promocije u biblioteci) kao i online promocijom putem društvenih mreža (izrada naloga biblioteka na najpopularnijim društvenim mrežama). Online promocija podrazumijevala bi objavljivanja fotografija, video materijala, naslova knjiga i fotografija događaja iz biblioteke s ciljem predstavljanja aktivnosti i načina rada biblioteke. Također, organizovanje mnogih događaja u bibliotekama bi privuklo dio učenika da se upoznaju sa radom biblioteka i književnom građom. Mogle bi se organizovati književne večeri, večeri poezije i proze u kojima bi bili uključeni učenici sa mnogih školskih sekcija koji bi predstavljali svoj umjetnički izražaj. Uz to, potreba o analiziranju književnih djela i mimo časa kada se obrađuje lektira na izvjestan način bi popravila percepciju o bibliotekama i zaintersovanost za čitanje kod učenika. Analiziranjem književnog djela uz kratka predavanja profesora i observacije konteksta umnogome bi pomoglo učenicima razumijevanje društvene stvarnosti i tehnika književne umjetnosti. Organizovanjem u prostorijma biblioteka (pod pretpostavkom da su uslovne) promociju književnih djela domaćih mladih autora pospješila bi se vidljivost domaćeg književnog izdavaštva i autora kao i bliskost tema sa učenicima. Razgovorima i diskusijama o književnom djelu u toku promocije ili tokom analiza djela učenici bi se upoznali sa sadržajem, autorom/ autorima, ali i razvijali elemente svoje kritčke misli. Uvođenjem kvizova kroz zabavu i edukaciju također, bi se mogao postići cilj interakcije u bibliotekama. Kvizovi znanja o književnim djelima, biografijama autora, detaljima iz lektira doprinjeli bi boljoj analizi i kontekstualizaciji djela, te nagradi za najbolje odgovore učenicima. Nagrade bi mogle biti književna djela domaćih autora ili jedan od novih književnih naslova. Praćenjem aktuelnosti u oblati izdavaštva, školske biblioteke, tačnije bibliotekari bi trebali približiti aktuelne informacije o izdavaštvu učenicima na način da kroz društvene mreže, promotive letke ili u školskim časopisima predstave članak, objavu, osnovne informacije o novim najpopularnijim naslovima kako domaćih tako i svjetskih autora /izdavača. U vremenu pandemije COVID-19 oslanjanje na online sferu omogućilo je živjeti u skladu s vremenom, informacijama, dešavanjima i mimo ograničenja. Školske bibliotike bi trebale ponuditi online platformu učenicima iz ovog razloga, da u vrijeme pogoršane epidemiološke situacije budu u korak s vremenom, sa knjigom i zbog školskih obaveza, ali i zbog razonode i istaživanja. Kreiranje online baze književnog fundusa, kao i online stranice sa katalogom knjiga, omogućilo bi preuzimanje književnog djela (barem lektira) u PDF izdanju za učenike škole, ili slanje digitalnog izdanja knjige putem e-maila. Ovo je od velike koristi za biblioteke sa malim prostornim kapacitetima ili nedovoljno uslovnim prostorijama.
Analizom književnog sadržaja, razmatranjem književnog opusa i učešćem u debatama o mnogim temama kroz prizmu književnog djela biblioteke preuzimaju aktivnu ulogu u procesu informacijske pismenosti. Učenici kroz vannastavne aktivnosti neophodno je da nauče moduse učenja, primanja i prenošenja znanja i rezonovanja informacija o vjerodostojnosti, provjerenosti i provjerljivosti. Prema preporukama UNESCO-a biblioteke trebaju doprinijeti razvoju medijske-informacijske pismenosti. To podrazumijeva stalnu uključenost bibliotekara u zajednici, sa učenicima, analiziranju i percipranju književne građe kao i časopisa, publikacije koje ne moraju biti striktno književnog karaktera. Potreba za provjerom informacija u doba njihove hiperprodukcije je ogromna i treba biti predstavljena i najmlađima u doba njihovog sazrijevanja, odgojno-obrazovog procesa zbog razvoja kritičke misli. Diskusijom o književnom sadržaju, ali i analizi teksta (književnog ili novinskog), učenici bi tokom boravaka u bibliotekama uz interakciju sa pofesorima i bibliotekarima naučili tehnike prepoznavanja vjerodostojne informacije, izvora i shvatanju konteksta književno-umjetničkog djela primjenjujući njegove poruke u današnju društvenu stvarnost.
Poklanjanjem knjiga može se postići bliskost osoblja biblioteke sa učenicima, ali i sa književnim naslovima. Prema tome, organizovanje akcije poklanjanja knjiga između školskih biblioteka naročito ako su oskudnog književnog fundusa doprinijelo bi boljoj saradnji, razmjeni ideja, upoznavanju učenika i aktivnosti bibilioteka obje škole. Cilj „interaktivne biblioteke“ je ostvariv uz malo napora i bolju organizovanost nastavnika, bibliotekara, učenika koji bi doprinijeli pokretanjem vannastavnih aktivnosti u prostorijama biblioteke, a da pri tome, ove aktivnosti bile bi usko vezane za osnovnu aktivnost biblioteka.